U središtu priče je bezimeni protagonist, nekadašnji “gospodar” svemira koji je kao vrhunski stručnjak u domeni bankarstva svojedobno odlučivao o sudbini gospodarstava, pa čak i cijelih zemalja. Na nekom od najviših katova bezobrazno visokog nebodera koji godinama stoji napušten nakon što su se dvije banke udružile u jednu, protagonist gotovo pobjedonosno gledatelja uvlači u paralelni, megalomanski svijet u kojem su iluzije najjača tržišna valuta.
U maniri samoprozvanog junaka, on slavodobitno ispaljuje bankarsko-financijske pojmove, crta formule koje su i njemu svojedobno omogućavale da tijekom samo jednog vikenda upravlja stotinama milijuna eura, nudi primjere realnih situacija zbog kojih gledatelju itekako postaje jasno na koji su način bankari ti koji vode glavnu riječ, a političari tek pijuni koji doprinose rastu njihove moći. I zaista, dok se godinama raspravlja o sramotno oskudnim financijskim injekcijama koje treba “utući” u kulturu i obrazovanje, za spas mafijaških tvorevina preko noći se, nauštrb našeg kruha svakidašnjeg, iz državnog proračuna bez problema izdvajaju desetine milijardi.
Ali, nitko se ne usudi napraviti onaj prvi korak. Zato i imamo zemlju u kojoj “generalni štrajk” traje pet minuta, u iznimnim slučajevima dva sata. Na hitne bolničke preglede se čeka mjesecima, a djeca iz naših škola izlaze gluplja i homofobnija nego su u nju ušli. Željka Markić je nacionalna zvijezda, a Pavić i Linić na jahtama žderu tartufe, losos i jastoge. Tako je jer i dalje dajemo nevjerojatnih 360 kuna na mjesečni pokaz i istovremeno volontiramo za 1600 kuna na kojima smo zahvalni jer smo i do toga došli preko veze. Tako je jer smo tako odabrali, a zato što smo tako odabrali ne zaslužujemo ništa bolje.
Katarina Hrgović
Primajte teme iz kulture
u vaš inbox
Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.