Makarski Brando

U noći kad sam mislio da ćemo Anja i ja strastveno voditi ljubav, mi smo se svađali u hotelskoj sobi.

„Praviš me nesigurnim, pored tebe se osjećam tako jebeno nesigurnim!“, muljao sam rub plahte između prstiju.

„Zašto?“

„Vidio sam kako si u Rokatanskom koketirala s Goranom Bogdanom!“

„Nisam, briješ…“

„Zašto mi to radiš! Tako se osjećam jebeno ranjivo! Doveo sam te tu svojoj curi iza leđa, a ti već drugu večer koketiraš s Bogdanom!“

„Čekaj, to sad glumiš Branda… Vidjela sam kako te potresao dokumentarac o njemu… Dok smo ga gledali oči su ti bile na rubu suza… I ti kao i Brando imaš oca pijanog agresivca koji ti nikad nije davao dovoljno ljubavi. Zato si sad toliko nesiguran…“

„Ne glumim ništa! Koketirala si s Bogdanom! Kad sam izlazio iz vecea vidio sam kako si mu na sekundu stavila dlan na bedro dok ti je on nešto govorio!“

„Ako i jesam, to ništa ne znači, slučajno sam u razgovoru…“

„Taj jebeni govor tijela rekao mi je o tebi više nego tvoje riječi! Po govoru tijela čitam ljude! Kroz govor tijela kažu ono što se ne usude reći riječima!“

„Opet Brando!“

„Nije nikakav Brando! Osjećam da sam se jebeno zajebo! Iznevjerio sam svoju curu! A tebe nepovratno gubim! Ti si se zacopala u Bogdana! Vidim ti po licu, zarumene ti se obrazi kad god spomenem Bogdana! O, kako sam usamljen, kako sam jebeno usamljen! Ja sam tebi nitko! Obična zajebancija, pontonski most do Bogdana! A jadnu Stojku nikad nikamo nisam vodio! I sad dobijem ovaj hotel u Makarskoj i povedem tebe koju uopće skoro i ne poznam! I evo sad…“

Zagrlila me.

„Mili, tako si osjetljiv… Život te jako izranjavao… Zato sad u svemu vidiš zamku… Kad ti je najljepše, podsvjesno želiš to upropastit…“, stavila mi je dlan na lice.

Izmaknuo sam se.

„Makni taj dlan s mene! Držala si ga Bogdanovom bedru! Nemoj meni prodavat spiku!

Netko nam je zakucao na vrata. Otvorio sam. Ispred je stajala neka pogrbljena starica sa štakama. Ovaj hotel ih je bio pun, jer u sklopu hotela bile su i toplice. Požalila se da pravimo buku, ne može spavat, a mora se u šest dignut zbog terapije.

„Tako ste mladi i zdravi, a svađate se…“, rekla je na odlasku.

Bacio sam se na krevet, zaburio glavu u jastuk.

„On je samo jedan jebeni potrošni hrvatski glumac! Glumci, oni su na dnu ljestvice u umjetnosti! Mi pisci smo na vrhu! Riječ je sve! U početku bijaše riječ! Mi pisci stvaramo riječi i ti me onda poniziš pred jebenim glumcem koji samo služi da kao papagaj ponavlja rečenice koje mi pisci ispisujemo! Bolje da si me ubila nego mi to napravila!“, mumljao sam u jastuk.

„Hoćeš reći da je Brando bio obična papiga?“

„Evo ga, sad si se izdala! Ti u Bogdanu vidiš Branda! Gledali smo taj dokumentarac i ti si sve Brandove osobine prenijela na Bogdana! I sad mi ga tu još braniš!“

„O, Pavle… Jadni moj, tako ranjivi Pavle…“, legla mi je na leđa, poljubila me u potiljak.

„Ne sažalijevaj me! Mrzim kad me sažalijevaju!“

„Ja te volim, budalice…“

„Voliš me iz sažaljenja! A onu pravu divlju, žensku ljubav osjetila si prema Bogdanu! Da, on je tvoj Brando… Ono kao nešto je nemaran, kao puca mu kurac za sve…“

„Iznenadio bi se, ali i on je jako ranjiv… Dok si bio na veceu pričao mi je kako je užasno bit glumac, stalno moraš nešto glumatat pred novinarima, pred ljudima… Na kraju te to pojede i više ne znaš tko si…“

„Joj, jadan! Baš mi ga je žao dok okolo tulumari, dok njegove proljeve zadivljeno slušaju ženske poput tebe!“

„Ne podnosiš ga, a sličniji ste nego što misliš…“

„Ja sam ružan… I sramim se otić s tobom na plažu… Da me ne vidiš golog!“, grunulo je iz mene.

„A zato si se danas stalno izmotavao… Onako lijepo sunce, a mi smo čamili u hotelu… Uopće nisam kužila što proživljavaš… Ti imaš tako bogat unutrašnji život… Zbog tog te volim, volim, volim…“, počela me ljubiti svuda po stražnjoj strani vrata.

„Jel te ovo umiruje? Osjećaš li koliko ti se dajem… Koliko te trebam…“, šapnula mi je na uho.

„Da… Malo mi je lakše…“

„Nemoj se bojat ljubavi, vidio si kamo je to odvelo Branda… U samoću i pretilost… Vidiš da si već na dobrom putu za to…“, stisnula je prstima salo oko mojeg struka.

Jako sam se zasramio.

„Neću dozvolit da se nastaviš debljat… Sutra ćeš u restoranu samo pahuljice i mlijeko… Ne pofezne i slaninu… Natrpavaš se lošom hranom zbog nesigurnosti… Zbog tog što mrziš sebe… Kao što se i Brando mrzio… Vidio si da se i Bogdan počeo lagano debljat… Kažem ti, sličniji ste nego što misliš.“

Te riječi umirile su me baš kao kad mi je stara pred spavanje pričala bajke. Izmoren, zapao sam u ugodan sanak.

Književna Groupie

KUPI GROUPIE ZA 69 KUNA! Naruči Književnu Groupie, kultnu knjigu Pavla Svirca, o kojemuu superlativima piše i The Guardian, i plati je po akcijskoj cijeni od 69 kuna. Komplet od oba nastavka, (na genijalnih i zabavnih 520 stranica), sad je dostupno za samo 139 kuna, a uz besplatnu ekspresnu dostavu poklanjamo i zgodni arteistov blokić. Naruči na !