Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda

Gospodar svemira
Dok brojka od 385 tisuća prijavljenih nezaposlenih osoba u Hrvatskoj služi kao stalni podsjetnik na nepravednu i okrutnu situaciju koja nam je nametnuta, malo tko od “malih ljudi” u potpunosti može razumjeti kako to da se teret loših odluka halapljivih poslovnjaka prelomio preko njihovih ionako već isprebijanih leđa. Dokumentarni film Gospodar svemira prikazan u programu “Stanje stvari” aktualnog izdanja ZagrebDoxa nudi iskrene odgovore na neka od tih pitanja.

U središtu priče je bezimeni protagonist, nekadašnji “gospodar” svemira koji je kao vrhunski stručnjak u domeni bankarstva svojedobno odlučivao o sudbini gospodarstava, pa čak i cijelih zemalja. Na nekom od najviših katova bezobrazno visokog nebodera koji godinama stoji napušten nakon što su se dvije banke udružile u jednu, protagonist gotovo pobjedonosno gledatelja uvlači u paralelni, megalomanski svijet u kojem su iluzije najjača tržišna valuta.

Die Formel

U maniri samoprozvanog junaka, on slavodobitno ispaljuje bankarsko-financijske pojmove, crta formule koje su i njemu svojedobno omogućavale da tijekom samo jednog vikenda upravlja stotinama milijuna eura, nudi primjere realnih situacija zbog kojih gledatelju itekako postaje jasno na koji su način bankari ti koji vode glavnu riječ, a političari tek pijuni koji doprinose rastu njihove moći. I zaista, dok se godinama raspravlja o sramotno oskudnim financijskim injekcijama koje treba “utući” u kulturu i obrazovanje, za spas mafijaških tvorevina preko noći se, nauštrb našeg kruha svakidašnjeg, iz državnog proračuna bez problema izdvajaju desetine milijardi.

Ali, kao da sve ima svoj rok trajanja, i ovaj “gospodar svemira” koji je mjesečno dobivao plaću od nevjerojatnih sto tisuća eura, osjetio je vlastitu smrtnost u sistemu koji nema osjećaje i nikog ne štedi: i njemu je jednog dana izmaknut tepih pod nogama i, da njegove godine ne bi kvarile dobni prosjek zahvalili su mu se na suradnji uz velikodušnu otpremninu u iznosu od pet godišnjih plaća. Bankarska obitelj, koju je tako spremno prigrlio nauštrb one prave, ne mareći previše zbog toga što su mu vlastita djeca potpuni stranci s kojima ne dijeli nikakve dogodovštine, pokazala se jednakom izmišljotinom kao i sve u tom sektoru, ispljunula ga je i bezdušno odbacila nakon desetljeća njegove službe.

Suočen s vlastitom prolaznošću, “gospodaru” je sada itekako jasno da je sistem koji mu je omogućio bezlično hladno i bezosjećajno upravljanje tuđim sudbinama postao toliko kompleksan i neshvatljiv da ga u potpunosti ne može pojmiti čak ni on sam. Sistem koji guta ekonomske strukture onih zemalja koje su najslabija karika, poput Grčke, Portugala, Španjolske i Italije, toliko je snažan i beskrupulozno jak da mu je potrebna mnogo jača pljuska od još uvijek aktualne financijske krize da bi ga se moglo srušiti. Krivo je upirati prstom u tržište, jer iza te riječi stoji tek grupica pojedinaca od krvi i mesa kojoj, ako se usudimo biti dovoljno jaki i odlučimo da je dosta ovog krajnje demonskog iživljavanja, itekako možemo stati na kraj.

Ali, nitko se ne usudi napraviti onaj prvi korak. Zato i imamo zemlju u kojoj “generalni štrajk” traje pet minuta, u iznimnim slučajevima dva sata. Na hitne bolničke preglede se čeka mjesecima, a djeca iz naših škola izlaze gluplja i homofobnija nego su u nju ušli. Željka Markić je nacionalna zvijezda, a Pavić i Linić na jahtama žderu tartufe, losos i jastoge. Tako je jer i dalje dajemo nevjerojatnih 360 kuna na mjesečni pokaz i istovremeno volontiramo za 1600 kuna na kojima smo zahvalni jer smo i do toga došli preko veze. Tako je jer smo tako odabrali, a zato što smo tako odabrali ne zaslužujemo ništa bolje.

Katarina Hrgović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...