Vanessa Redgrave
Američki pjesnik i pisac Michael Dana Gioia, bivši predsjednik Nacionalne zaklade za umjetnost SAD-a (2003. – 2009.), jednom je prigodom izjavio: ”Umjetnost nije bijeg. Umjetnost je aktivizam.”

Moram priznati kako sam oduvijek gajila određeni skepticizam prema pokušajima izjednačavanja umjetnosti, znanosti, ali i obrazovanja s aktivističkim djelovanjem. Skepticizam ili dozu nužnoga opreza nailazim u kontekstu, razumijevanju i filozofiji povijesti, a manje u pozicioniranju subjekta i njegova odgovora na pitanje o trenutačnim društveno-povijesnim silnicama. Pokušaj razumijevanja nije bijeg, nego otvaranje prostora za dijalog.

Zbog već spomenutoga nužnog opreza, prošlogodišnji sam Filozofski teatar pratila iz prikrajka bojeći se da njegov status društvenoga događaja ne potisne dijaloge o umjetnosti i prepusti ih poput medija glavne struje svjetonazorima i politici. Domaćin Srećko Horvat u drugoj je sezoni Filozofskoga teatra glavnu žensku ulogu povjerio Vanessi Redgrave te uspio pokolebati moj skepticizam.

Redgrave je istinska kazališna, filmska i televizijska diva. Jedina britanska glumica koja je osvojila Oscara, dva Emmyja, dva Tonyja, Olivier, dvije nagrade u Cannesu, dva Zlatna globusa i BAFTU. U njezinu se umjetničkom radu pokazuje ključnom 1977. godina s dva filma – Julia (za ulogu žene koja se bori protiv nacističkog ugnjetavanja dobiva Oscara za najbolju sporednu ulogu) i dokumentarni film The Palestinian (tadašnja je premijera bila odgođena zbog bombardiranja kina). Na Horvatovo pitanje jesu li joj događaji iz te godine i govor na dodijeli nagrada Oscar zatvorili mnoga vrata, Redgrave odgovara da to nije bit života.

Filozofski teatarSrećko Horvat

Related Posts

  • Richard III.
  • Malena