prvo slovo kulture

Sofija i Marlena u nezavidnoj situaciji

Sve u 3
Scena Gorica Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica publici se 9. prosinca predstavila novom kazališnom produkcijom, crnom komedijom Sve u 3.

Ovom predstavom voditeljica Scene Gorica, Ines Bojanić, opet je otvorila vrata mladim glumcima. Gledajući jednosatnu predstavu Sve u 3 opustit ćete se i dobro nasmijati  karakternim osobinama Sofije (Sanja Drakulić) i njezine podstanarke Marlene (Katarina Baban) te načinu na koji se svaka od njih suočava s nezavidnom situacijom, samoubojstvom njihovog susjeda.

Sofija je ozbiljna i uspješna studentica medicine, koja se oblači i živi dosadno, ima dečka kojeg ne voli i jednu prijateljicu, koja ne živi u istom gradu. Marlena je, s druge strane, pretjerano društvena, ali joj je za pisanje jednostavnog članaka potrebno nekoliko dana. Mlade glumice Sanja Drakulić i Katarina Baban, zajedno sa scenaristicom Ivom Ilakovac, koja je ujedno i režirala predstavu, osmislile su i razradile ovu tragi-komičnu priču o samoubojstvu mladića, za kojeg nikad ne doznamo što ga je potaknulo na taj čin, što zapravo i nije bit ove predstave.

Predstava se bavi dvjema mladim ženama, koje pokušavaju ostvariti svoj potencijal, ali im to baš i ne polazi za rukom jer svakoj nedostaje nešto od onoga što druga ima na pretek. Zato, iako naizgled djeluju potpuno disfunkcionalno, otkrivamo da su njihove razlike upravo ono što ih spaja. I u najgoroj situaciji, kada imaju leš u vlastitom stanu, nakon žustre svađe, na kraju uspijevaju pronaći zajednički jezik. Protok vremena na pozornici do završne scene istovjetan je protoku vremena u stvarnosti, no završna scena izlazi iz realiteta. Poput brojnih televizijskih serija i filmovima u kojima neki lik s posebnim moćima razgovara s mrtvacima, koji potom odlaze u svjetlost i dim u život nakon života, tako i u ovoj predstavi na kraju, samoubojica (Matija Kačan) ima etidu oproštaja i odlaska u svjetlost iza dima.

Svoj potencijal ovom predstavom pokazale su obje glumice. Sanja Drakulić pokazala je, kao i u predstavi Samo bez emocija!, svoju brzinu transformacije iz karaktera u karakter. Oblačeći Marleninu odjeću iz dosadne neatraktivne štreberice u trenutku je preuzela osobine svoje scenske cimerice. Kroz predstavu je pokazala i vješt način baratanja emocijama. Njezin plač nije obično „revanje“ po pozornici, već ona iza tog plakanja, kao i smijeha i nervoze, zaista stoji. Nevjerojatno je u koliko je trenutaka ova predstava mogla prijeći u farsu ili kič, ili jednostavno neartikuliranu dernjavu, a nije.

Susjeda samoubojicu tumači mladi glumac Matija Kačan, koji je na sceni tijekom cijele izvedbe. Iako očekujete da možda i hoće, on za predstave ne progovara. Ono što je pokazao je povjerenje u svoje scenske partnerice koje tijekom predstave manipuliraju njegovim tijelom. Vrhunac manipulacije događa se kad ga Sofija i Marlena preodjenu i potom Marlena manipulira njime kao lutkom.

Scenografija predstave, koju potpisuje Marta Crnobrnja, iznimno je funkcionalna. Nailazimo na kulisu s prozorima, dvosjed, tepih, stol sa sjedalicom, kuhinjski element s kuhalom i sudoperom te frižider. Svaki od tih scenskih elemenata koristi se u predstavi i nije teško zamisliti da je riječ o stanu. Posebno je funkcionalna kulisa s trostrukim prozorima jer su oni postavljeni u niši, tako da se scena skidanja obješenog tijela odigrala puno bolje nego da je riječ o ravnoj kulisi, a nišasta kulisa je također dala dojam dubine i luksuznosti stana. Treba istaknuti i odličnu pogođenu glazbu skladatelja Ozrena K. Glasera, koja je, kao i scenografija, u službi predstave.

FMV

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...