U petak, 10. srpnja u atrij Galerije Klovićevih dvora dolazi “Tradicijska glazba s potpisom”, koncert tradicijskih pjesama iz Hrvatske i regije koje će, pojačana brojnim poznatim glazbenicima, izvesti Zrinka Posavec, pjevačica, autorica, pjesnikinja, profesorica glazbe te velika zaljubljenica i, mogli bismo reći, čuvarica glazbe iz nekih davnih vremena.
“Uz mene će nastupiti Kristina Bjelopavlović na klaviru, Borna Šercar na udaraljkama, Mario Igrec na gitari i Goran Delač na kontrabasu. Uz svaki moj nastup važno je spomenuti glazbenike instrumentaliste, jer zajedno gradimo glazbenu priču, svatko od njih daje svoju boju i karakter i ja im ostavljam puno slobode”, priča nam Zrinka Posavec koja je tradicijskog glazbi dosad posvetila i dva studijska albuma.
Na prvom, nazvanom “Pantomima – sevdah i panonika“, predstavila je sevdalinke i starogradske pjesme, dok drugi album “Gradovi i sela“ sadrži tradicijske pjesme cijele regije te dvije autorske skladbe. “Izgraditi svoj autentični vlastiti stil nije lako. Put k tome su istraživanje, pokušaji, uspjesi i pogreške. Kad znam da je nešto dobro, odmah to i glazbenici u bendu sviraju s osmijehom, između nas se dogodi dobra glazbena vibracija i s tom se skladbom osjećam dobro i jedva je čekam izvesti. To je put kojim sam odlučila ići. Moj je cilj dati tradicijskoj glazbi umjetničku važnost. Zbog kvalitete glazbe, a u nekim skladbama bih posebno naglasila umjetničku vrijednost teksta, naša glazbena baština to zaslužuje”, kaže Zrinka.
Glazbeni put počela je, priča nam, u rodnom Đakovu, a tradicijskom glazbom bila je okružena od malih nogu. “Roditelji su me s pet godina upisali na folklor. Ubrzo sam shvatila da me glazba jako zanima. Kako sam odrastala pjevala sam u svom folklornom društvu, zborovima, polako počela pjevati solo dionice, započela s podukom iz klavira i u srednjoj školi odlučila da ću se glazbom profesionalno baviti. Meni je središte mog zanimanja oduvijek bio i ostao glas. Već sam tad znala da najviše vremena u učenju i istraživanju želim posvetiti glasu. Tako sam odmah nakon gimnazije upisala studij Glazbene kulture na tadašnjem Filozofskom fakultetu u Osijeku, danas Umjetničkoj akademiji, a odmah nakon odslušane zadnje godine i pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu”, priča nam Zrinka Posavec.
“Rano sam počela pjevati, uživati i živjeti tradicijsku glazbu i shvatila da je u korijenu sve! Imala sam prilike sudjelovati i nastupati na svjetskim folklornim festivalima, upijati druge i drukčije glasove, pjesme, ljestvice, interpretacije i zvukove. To je za mene bila i ostala najsnažnija emocija, kad slušam narodnog pjevača kako pjeva pjesmu iz svog kraja. Ako znaš svoj korijen, ako ga poznaješ, shvaćaš i cijeniš, otvaraju ti se vrata drugih tradicijskih kultura koje su bogatstvo ovog svijeta”, priča nam pjevačica i dodaje da su godine na Akademiji, iako poprilično “nefolklorne”, itekako pridonijele njezinu shvaćanju tradicijske glazbe.
“Kako sam studirala klasično pjevanje, koliko god to bilo različito od tradicijskog pjevanja, nalazila sam mnoge motive različitih glazbenih tradicija koje su i klasični kompozitori uvodili u svoje skladbe. To prepoznavanje mi je dalo mogućnost da još bolje shvatim samu glazbu i moć ispreplitanja velikih kompozitora i njihove tradicijske glazbe. Tako sam ljubav prema tradiciji i znanje koje sam dobila na studijima počela i sama povezivati. U jednom trenu sam odlučila da ću se baviti upravo tradicijskom glazbom jer sam iznutra osjetila da imam nešto reći. Nakon nekoliko godina sam počela raditi autorsku glazbu koja je u duhu tradicijske glazbe, ali u koju unosim i druge žanrove glazbe. Taj me iskorak iznenadio, otvorio mi je otvorio novi svijet i nove mogućnosti”, kaže Zrinka.
KUD-ovi nisu jedini čuvari glazbene tradicije
“Najbolji recept za očuvanje glazbene tradicije je znanje, shvaćanje važnosti očuvanja tog dijela kulturne baštine i umjetnička sloboda. Putovi mogu biti različiti, ali moraju postojati. Tradicijska glazba ima pravo na nova čitanja, na nove interpretacije i to je trend koji ne treba usporavati. Isto tako, važno je da postoje i oni koji se drže čiste tradicije i koji je pokušavaju održavati netaknutu ili s vrlo malo intervencija i najsličniju onom vremenu kada je nastala ili kad je zabilježena. Taj dio ponajviše pripada kulturno umjetničkim društvima iz Hrvatske kojima je to prvi cilj”, priča nam Zrinka i dodaje da su, osim KUD-ova i, primjerice, ansambla Lado, i neka nova imena doprinijela promociji glazbe iz davnih vremena.
“Neke se stvari u glazbi događaju same od sebe i to je važno reći. Tako u Hrvatskoj postoji mediteranski pop, klapska i tamburaška glazba… To su pravci također građeni na motivima etno glazbe. Oni su do danas ušli u krv slušatelja i postali dio mainstreama. S druge strane postoji sjajna Tamara Obrovac koja svoju glazbu zasniva na glazbenoj baštini Istre i radi to na vrlo sofisticiran umjetnički način, kao i Veja, također iz Istre. Etno glazbu na svoj osebujan način izvrsno izvodi i Nina Kraljić. Svi ovi izvođači i pravci na neki način grade put i čuvaju tradiciju”, kaže Zrinka i otkriva da joj se jedan “tradicijski pravac” ipak najviše uvukao pod kožu.
“Najviše volim izvoditi sevdah. To je pjesma koja miluje glasnice. Sjećam se da sam ga ozbiljnije počela pjevati i slušati za vrijeme studija pjevanja. Sevdalinka mi je odmarala glas, doslovno. U sevdahu imate dovoljno vremena i slobode da ispjevate i emociju i frazu, ona je poput meditacije”, kaže Zrinka.
Emocije, fraze i meditacije s učenicima je u proteklim mjesecima morala dotjerivati putem interneta, dovršavajući pritom svoju drugu knjigu poezije. “Korona me je najviše odvojila od mojih učenika pjevanja. Podučavati pjevanje preko mreža i ekrana nije neka pjesma. No slobodno vrijeme koje se otvorilo ponudilo mi je sjajne opcije za kreativni rad. Tako sam u izolaciji završila svoju drugu knjigu poezije ‘Pjevaj, Molly’ koja je prije dva tjedna izašla u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Poezija je moje drugo lice pjevanja i raduje me kad mogu pisati”, priča nam Zrinka i dodaje da je nova knjiga tek jedan od projekata koji je očekuju.
Ako znaš svoj korijen, ako ga poznaješ, shvaćaš i cijeniš, otvaraju ti se vrata drugih tradicijskih kultura koje su bogatstvo ovog svijeta.
“Želja mi je snimiti novi album za koji sam već napisala pjesme, ali još čekam završetak kruga u mojoj glavi da odemo u studio. Planiram također jedan novi koncertni program, radi se o autorskoj glazbi koja je pisana na duhovne tekstove iz franjevačkih rukopisnih kantuala Slavonije i Srijema iz 18 stoljeća. Planiram pisati novu poeziju, ona je drugo lice moga pjevanja. Dobila sam poziv da radim glazbu za predstavu, što je zapravo ispunjenje davnog sna. Pripreme su već u tijeku i ovo ljeto startam, upravo pripremim libreto. A s obzirom na to da više od petnaest godina podučavam pjevanje i uživam u tom pozivu, želim moj krug djelovanja još više proširiti i otvoriti se za nove mogućnosti u radu s ljudima. Glas, pjevanje i glazba imaju snažno djelovanje na ljudski život”, otkriva.
Maja Posavec: “Čvrsti estradni zid danas teško može probiti nešto drukčije”
Puno je planova, ali nijedan zasad očito ne uključuje suradnju s jednako raspjevanom sestrom Majom Posavec. Iako su na pozornici zajedno zapjevale nekoliko puta, na trajno zabilježeni duet moramo još pričekati. “Mnogi nas to pitaju, a mi samo šutimo! Mislim da će se to dogoditi kada obje budemo spremne na takvu vrstu kompromisa, jer radi se o dvije pjevačice i dva različita karaktera s ogromnom sestrinskom ljubavi u koju se ubrajaju i konflikti. Ako imate brata ili sestru, znate o čemu govorim!”, kroz smijeh zaključuje Zrinka.