Zlatarska preciznost i skladateljska kompleksnost grafika Zdenke Pozaić

Potkapacitiranost redakcija medija u kulturi rezultira vrlo slabim praćenjem likovne scene u Hrvatskoj. Pojedine izvrsne izložbe proslavljenih umjetnika kao i onih koji tek sramežljivo stupaju na scenu ostaju nekako u mrtvom kutu i samo jako mali krug obožavatelja svjedoči novoj ili staroj genijalnosti koja se skromno i samozatajno predstavlja onima koji se nikada ne mogu zasititi likovnosti.

Danas se u galeriji Vladimir Filakovac zatvara takva jedna izložba. Poznata hrvatska grafičarka Zdenka Pozaić izlagala je ondje svoje radove okupljene pod nazivom Glazbene impresije.

Bohuslav Martinů, Leptiri i rajske ptice, 2016., drvorez, linorez u boji/papir, 81x57cm, detalj

“Grafički svijet Zdenke Pozaić iznimno je stilski i rukopisno prepoznatljiv, definiran i bez velikih stilskih oscilacija, no uvijek otvoren novim inventivnim mogućnostima. Do danas ostavši gotovo manifestno izvan likovnih trendova, grupa ili tendencija, Zdenka Pozaić ostvarila je autoreferencijalan umjetnički stil posvećen tzv. intimističkim, malim temama vezanima najčešće uz prirodu, koji se povremeno – u zadnjih nekoliko godina sve više – otvara i prema sakralno-duhovnim temama i motivima.”

Iva Körbler, iz predgovora izložbi

Radeći u klasičnim tehnikama linoreza i drvoreza Pozaić vraća dostojanstvo grafici koja je mnogo više i mnogo dublje od puke dosjetke. Moćna je i vječna kao klasična muzika koja umjetnicu nadahnjuje. Njezini linorezi baš kao i glazba s kojom putuje nastaju u dugačkim procesima, preklapanjima i složenim misaonim procesima koji poput skladanja traže poniznost i strpljenje. Kroz njih se transportiramo u svjetove senzibilnosti koji se ne mogu, štoviše – ne trebaju se racionalno objasniti.

“Zato su njezine serije drvoreza i linoreza u boji posvećene Mozartu, Chopinu, Lisztu, Hačaturjanu i Satieu likovno svjedočanstvo o duboko proživljenoj sinesteziji, na tragu drevnih znanja o povezanosti svakog glazbenog tona ljestvice s određenom nijansom/frekvencijom boje.” Iva Körbler, iz predgovora izložbi

Maurice Ravel, Igra vode, 2016., drvorez, linorez u boji/papir, 80×52 cm, detalj

Pozaić čiste boje koje koristi održava jarkima čak i kada se međusobno preklapaju. Njihova je meditativnost istovremeno i iznenađujuća i uobičajena. Oaze su to na kojima se napaja glad za mirom i ljepotom u svijetu nemira i nelijepoga. Bogati slojevi i teksture koje mame da se utopimo u raspuknućima nastalima između izboranih površina opipljivo su svjedočanstvo kvalitetnog rada grafičara koji se prije svega mora izučiti u filigranskom zanatu izrađivanja ploha.

Mnogi su se umjetnici Quattrocenta poput Dürera, Ghibertija i Donatella izučavali ponajprije u zlatarskom zanatu neovisno o tome jesu li se kasnije usmjeravali prema slikarstvu, kiparstvu ili arhitekturi. Minucioznost kojom Zdenka Pozaić pristupa radu nije u prvom redu nešto što izumire, već je prije svega veličina univerzalnih, renesansnih razmjera. Premda rijetki, umjetnici takvih stremljenja prepoznati su i njihova su djela upisana u isti onaj transcendentalni prostor u koji nas prenose. Za vječnost.

Anita Ruso

Zdenka Pozaić (Čazma, 1940.); Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, Grafički odjel, završila je 1960., a 1966. godine diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Alberta Kinerta. Godine 1968. završila je Specijalku za grafiku profesora Marijana Detonija. Od 1964. do 1969. godine boravi po dva do pet mjeseci godišnje u Engleskoj (Richmond, Windsor, London) i putuje tom zemljom te Škotskom i Irskom. U Victorijinu i Albertovu muzeju prvi se put susreće s japanskom grafikom, što je potiče i inspirira za osobna istraživanja u tehnikama drvoreza i linoreza. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća počinje raditi reljefe u drvu i keramici, a 1995./1996. godine okušala se u slikanju na emajlu. Imala je više od sedamdeset samostalnih izložbi i sudjelovala na više od 300 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Godine 2012. objavljena joj je monografija u nakladi art magazina Kontura, autorâ Ive Körbler i Tonka Maroevića.
Objavila je šest pjesničko-grafičkih mapa i četrdeset osam naslova u bibliofilskoj ediciji Riječ i slika. Pokrenula je Biblioteku DUB u kojoj objavljuje primjere iz davnije povijesti hrvatskog pjesništva (Marko Marulić, Ivo Vojnović), Biblioteku Pjesnici u kojoj je objavila pjesničko-grafičke mape: Češka/Deset pjesnika, Dragutin
Tadijanović/Deset pjesama, Italija/Deset pjesnika, Hrvatska/Deset pjesnika, zatim Biblioteku Pjesnik s 11 pjesama Vaclava Havela iz ciklusa Na rubu proljeća, Antuna Šoljana s 10 odabranih pjesama, Vladimira Holana Noć s Hamletom te najnoviju Biblioteku Kajdanka: Luko Paljetak/Zdenka Pozaić – Chopin, Luko Paljetak/
Zdenka Pozaić – Franz Liszt, Richard Wagner/Zdenka Pozaić – Wagner i Zvonimir Mrkonjić/Zdenka Pozaić – Mozart.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...