Arethin bezvremenski glazbeni DNK

They say that it's a man's world But you can't prove that by me

Jedna je od najvećih pjevačica soula rođena 1942. u Memphisu (Tennessee). Nije nevažan podatak da joj je majka Barbara bila pjevačica i klaviristica, a otac Clarence LaVaughn “C. L.” Franklin baptistički svećenik. Obitelj 1946. seli u Detroit, a odrastanje uz oca, omiljenog i strastvenog propovjednika, ostavilo je traga na izvođačici koja je do kraja glazbene karijere nosila gospel kao jedan od osnovnih sastojaka svojeg glazbenog DNK.

Od dvanaeste godine Clarence Franklin bio je i kćerin menadžer, a nakon godina putovanja po raznim gospel turnejama i pjevanja u crkvama, 1960. Aretha Franklin potpisuje ugovor s izdavačkom kućom Columbia čime započinje i karijeru izvođača svjetovne glazbe. Iako se pod utjecajem inovatora soula Sama Cooka odlučila za raznolikiji materijal, mlada pjevačka nada u Columbiji nije našla pravi dom. Čak je i legendarni producent i lovac na talente John Hammond kasnije priznao da jednostavno nisu znali gdje ju smjestiti pa je njezin prvijenac za Columbiju ”Aretha: With The Ray Bryant Combo” (1961) stilski lutao između jazz i RnB standarda, ne pronašavši pravi ton za talentiranu pjevačicu.

Takav se trend nastavio na nizu solidnih, ali nikad previše uzbudljivih albuma koje je Aretha frenetičnim tempom snimila za Columbiju do 1966. Iduće godine potpisuje za Atlantic i objavljuje ”I Never Loved a Man the Way I Love You”, mješavinu vlastitih i tuđih pjesama, koja je napokon pretvara u zvijezdu. ”Respect”, pjesma koja je postala Arethin zaštitni znak i svojevrsna himna u borbama za ženska i crnačka prava, zapravo je original Otisa Reddinga, a zahvaljujući izmjeni spola u tekstu i uporabi snažnih pratećih vokala koji slovkaju R- E-S-P-E-C-T dobila je osnažujući, himnički naboj koji original nije imao. Feministički aspekti prisutni su i u ”Do Right Woman, Do Right Man”, gospelom obojenoj baladi koja poziva na poštovanje i jednaki tretman žena. Zarazna energija vokalne i instrumentalne izvedbe učinila je kompletni album hitom i jedinim od najcjenjenijih u povijesti soula.

”I Never Loved a Man the Way I Love You” označio je i početak plodonosne suradnje s producentom Jerryjem Wexlerom. Njegov je energični pristup produkciji, a posebice ritam sekciji, presudno utjecao na zvuk njenih albuma za Atlantic. Godina 1968. bila je posebno važna u njihovoj suradnji. Objavljena su čak dva albuma, ”Lady Soul” i ”Aretha Now”, na kojima se nalaze hitovi poput “Chain of Fools”, “Ain’t No Way”, “Think” i “I Say a Little Prayer“. Sedamdesete su pak počele s dva hvaljena albuma, ”Spirit in the Dark” i ”Young, Gifted and Blac”, nošenima već standardno samopouzdanom mješavinom originalnih kompozicija i obrada.

Pravi je trijumf ipak bio ”Amazing Grace”, album uživo snimljen 1972. u baptističkoj crkvi u Los Angelesu. Taj album ne označuje samo njezin povratak gospelu, nego i nevjerojatno strastvenu sintezu gospela i soula punu ekstatičnih vokalnih izvedbi pjevačice i pratećeg zbora Southern California Community Choir. Album ujedno predstavlja i njezino najprodavanije izdanje uopće, a po nekima i krunu njezina stvaralaštva.

Ostatak sedamdesetih nije bio tako blagonaklon prema Arethi pa je ”Hey Now Hey” – ambiciozni, ali pomalo prazni križanac jazza i soula u produkciji Quincyja Jonesa – zabilježen kao njezin prvi neuspjeh u godinama provedenim u Atlanticu. Do kraja desetljeća i nakon što je Jerry Wexler napustio tu izdavačku kuću, Franklin se borila s novim trendovima u afroameričkoj glazbi, ponajviše discom, koji je postao dominantna forma druge polovice sedamdesetih. Nakon što se neuspješno pokušala uklopiti u tad već pomalo ispuhani trend s promašenim ”La Diva”, Aretha Franklin 1979. napušta Atlantic.

Za svoju novu izdavačku kuću Arista izdaje niz albuma koji je komercijalno vraćaju u život. Takvi su ”Aretha” (1980), ”Love All the Hurt Away” (1981) ili ”Jump to It” (1982). Međutim, oni je kreativno zatvaraju u ladicu ”popa za odrasle”, opterećenog kičastom, sirupastom produkcijom tipičnom za to razdoblje. Najveći uspjeh u osamdesetima Aretha bilježi s ”Who’s Zoomin’ Who?”, albumom koji joj je donio crossover uspjeh na razmeđi soula, popa i new wavea, kao i hit suradnju s Eurythmics na himničkoj ”Sisters Are Doin’ It for Themselves”.

Ostatak desetljeća i početak sljedećeg ponovno je obilježen promjenjivim uspjesima i nizom manje-više nezapaženih albuma. Još jednu revitalizaciju bilježi 1998. s ”A Rose Is Still a Rose”, albumom na kojem je surađivala s mlađim hip hop i RnB glazbenicima poput Lauryn Hill, Seana “Puffyja” Combsa i Jermainea Duprija. Osim zlatne naklade, album joj je osigurao i relativno uspješno prenošenje izvornog nasljeđa soula mlađim generacijama.

Tijekom dvijetisućitih obilježenih narušenim zdravljem, pa do kraja života, Aretha Franklin je uglavnom sporadično objavljivala i nastupala, ali je tijekom tog razdoblja stekla reputaciju bezvremenske vokalne dive. Takav status u javnosti s vremenom je samo jačao. Bez utjecaja njezina moćnog, ekspresivnog i emotivnog mezzosoprana, nemoguće je zamisliti karijere pjevačica raznih generacija od Whitney Houston i Mariah Carey do Beyonce, Amy Winehouse ili Adele. Odnosi se to sasvim sigurno i na buduće vokalne snage rođene daleko nakon ne samo nakon njezina kreativnog vrhunca, nego i njezina života.

Karlo Rafaneli

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...