“Srebrni grad” Zapruđe – Radikalni preokret u poimanju urbanizma

U periodu kada svjedočimo sve izvjesnijoj izgradnji tzv. Zagrebačkog Manhattana ili Zagreb Citya te izmjenama Generalnog urbanističkog plana na prostoru Velesajma, Hipodroma i igrališta NK Lokomotiva, vrijedno je podsjetiti javnost o važnosti novozagrebačkog naselja Zapruđe. Ono predstavlja suvremena tehnološka dostignuća proizvodnje kvalitetnog i dostojnog života građana. Kao urbana cjelina koja je zadovoljila tadašnje CIAM-ove arhitektonske uvjete Zapruđe je bez sumnje amblematski primjer promišljenog prostora. Posvećen mu je stoga javni razgovor održan 12. 9. u kvartovskoj Knjižnici Vjekoslava Majera.

Nakon tri stručna vodstva tijekom lipnja koja su dio programa Izvedbe svakodnevice u Zapruđu koji provodi Centar oblikovanja svakodnevice u suradnji s Knjižnicama Grada Zagreba i Knjižnicom Vjekoslava Majera prošli je tjedan održan razgovor o specifičnoj arhitekturi i životu ovog novozagrebačkog naselja. O Zapruđu kao jednom od reprezentativnih primjera jugoslavenskog modernog urbanizma te o Novom Zagrebu i poslijeratnoj arhitektonskoj baštini govorili su Maroje Mrduljaš (arhitekt i kritičar arhitekture i dizajna), Bojan Krištofić (dizajner i pisac, likovni kritičar i kustos) i Boris Vidaković (arhitekt, kustos i pisac), a bio prisutan i Josip Uhlik, autor razvojnih planova Zapruđa, Sigeta i Sopota.

Izgradnja naselja podrazumijevala je širenje Zagreba prema jugu, ono što danas poznajemo kao Novi Zagreb, svojevrsni grad-blizanac Donjega grada. Konture je dobio krajem pedesetih i početkom šezdesetih s izgradnjom Velesajma, Brodarskog instituta te izgradnjom Mosta Slobode u jednom zamahu modernizma u kojem se pokazuje sjaj i moć tehnološki razvijenog, suvremenog Zagreba. Zapruđe je posljednji kvart građen u prvoj fazi razvoja Novog Zagreba (1948. – 1968.).

Zapruđanski neboderi, prepoznatljive „limenke“ po kojima je naselje poznato i kao Srebrni grad, predstavljaju najveću koncentraciju izgradnje tipskih nebodera u Zagrebu do danas. Upravo se s izgradnjom Zapruđa događa radikalni preokret u poimanju urbanizma i arhitekture koji se početkom 1960-ih godina (počevši s patentom JU-61 Bogdana Budimirova ili Uhlikovim „kranskim urbanizmom“) počinju karakterizirati kao „oblikovan“ odnosno prilagođeniji industriji, stambenom tržištu i korisnicima. Naselje ima i dva tipska dječja vrtića i školu dok centar Zapruđa s raznim javnim sadržajima (kao što je uostalom i knjižnica Vjekoslava Majera) i danas predstavlja jedan živi prostor koji koriste stanovnici ovog djela grada. Vrlo značajnu karakteristiku Zapruđa čini upravo njegovo zelenilo i krajobrazno oblikovanje, simbioza Uhlikovog „kranskog urbanizma“* i Budimirovih „limenki“.

Govornici su podsjetili i na značaj Velesajma i njegove didaktičke vrijednosti (pored ekonomske i arhitektonske) za stanovnike novih naselja. Velesajam je postao označitelj nove urbane i kulturne koordinate.
U zadnjih petnaestak godina događa se reafirmacija Novog Zagreba u arhitektonskim, urbanim i antropološkim studijama ali i kroz medije glavne struje kao i one koji su više usmjereni na pop-kulturu (HBO-va serija Uspjeh ili HRT-ovi dokumentarni serijali Betonski spavači i trenutno aktualna Točka na A). Posljednja dva su posvećena modernističkoj arhitekturi 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća koja je svojim sadržajima, ali i prostornim koncepcijama, služila emancipaciji građana i priznata je kao kulturno dobro.

Elena Koprtla

* „Kranski urbanizam“ kolokvijalni je naziv koji se s vremenom ustalio među strukom, a označava prostornu dispoziciju unutar naselja čiji je raspored dominantnih objekata (stambenih blokovi Ju-61 u slučaju Zapruđa) podređen strogim organizacijskim i prostornim kriterijima njihove proizvodnje. Više na: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/7070/1/ZAPRUDE_MUZEJ_KVARTA-VladimirTatomir_09062015.pdf

Program Izvedbe svakodnevice koji provodi dvogodišnji projekt Centar oblikovanja svakodnevice (COS) organizira akcije i radionice, vodstva, gradske ture i izvedbe u javnom prostoru namijenjene građanima i aktivno ih uključuju kao dionike kulture dizajna, primijenjene umjetnosti i arhitektonskog oblikovanja. Pored Zapruđa, program obuhvaća akcije svakodnevnog života u Pučkom otvorenom učilištu i Vitićevom neboderu u Laginjinoj ulici u Zagrebu. Organizacijski i provedbeno, istraživanja su se naslonila na mrežu partnera: Hrvatsko dizajnersko društvo, Hrvatsko udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Grad Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt, te udrugu Bacači sjenki.

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More