ZAMP: Zajebi Ako Možeš, Pavle!

Tko to tamo pevaStojki su drhtale ruke dok je na blagajni preuzimala lovu što ju je njezin stari, umirovljeni filharmoničar, dobio od ZAMP-a. Bilo je to kao u nekom snu u kojem sanjas da posuvda nalaziš pare.

Ženska na šalteru iskeširala je Stojki ravnih šesnaest tisuća kuna. Stari dugo nije ni znao da mu sjeda ta lova u ZAMP-u. Pa se kroz godine nakupilo.

– Ali kako on dobiva lovu od ZAMP-a, a nikad ništa nije skladao, samo je gudio u Filharmoniji? – pitao sam, dok sam čekao da Stojka uredno složi novčanice u kuvertu.

– Ne moraš bit skladatelj, možeš bit i izvođač. A on je dosta toga izvodio. Uz to što je izvodio i sranja u životu, pogotovo kad bi popio. – Stojka je zatvorila kuvertu i pažljivo je spremila u unutrašnji džep.

– Pa to je, znači, ko i s ovim naknadama što su ih pisci počeli dobivat od svake njihove posuđene knjige u knjižnici… Ali na kraju će tu najviše profitirat oni što su prevodili ljubiće, krimiće, dakle koji su guslali po tuđim notama. Znam to iz prve ruke, urednica moje knjige Maja Hrgović dobit će skoro punih tisuću kuna knjižnične naknade samo zato što je prevela onu neku tešku ljigu, neki povijesni ljubić od Viktorije Hišop, a to se posuđuje ko alva. Od svojih vlastitih knjiga možda skupi deset kuna naknade .

Stojka me samo napola slušala. Bila je totalno u nekom svom filmu. Rekla je da će te pare od ZAMP-a dobivat i kad joj stari rikne, samo će morat priložit dokument da je ona jedina nasljednica.

– To znači da bi mogla živjet od očevih tantijema ko onaj tip u „Sve zbog jednog dječaka“ – sjetio sam se.

– Da! Ali se moram potrudit da stari, dok je još živ, snimi neku skladbu koja će se dosta izvodit po radiju, televiziji! I onda bih bila zauvijek osigurana, totalno bih se mogla posvetiti književnosti!

– Pa to je bolje nego bit dijete branitelja… Branitelji svoju mirovinu odnose sa sobom u grob… – nevoljko ću. – Nego, palo mi je na pamet da ja pod stranim pseudonimom objavim neki povijesni erotsko-ljubavni roman, objavim ga kod Uskokovića u Fokusu i počnem brat hrpu love od knjižničnih naknada za posudbe!

– I ja sam se nečeg sličnog, ali još boljeg dosjetila!

Idući dan morao sam u rano jutro sa Stojkom na Hrelić. Išla je tamo jednog Ciganina Nandora nagovoriti da s njezinim starim snimi violinistički duet prema jednoj modernističkoj skladbi Ive Josipovića, skladatelja i političara za kojeg svi govore da je vrlo utjecajan u ZAMP-u. Onda će ona snimku odnijeti na HRT. Ako se tamo zainteresiraju, Nandor bi s njenim starim mogao snimiti za tu skladbu i spot, nešto kao „Two violinos“! To bi se suludo izvodilo… Pogotovo ako se Josipović za četiri ili koliko već godina ponovo kandidira za predsjednika i sruši Kolindu s trona. Lova iz ZAMP-a pljuštala bi na račun.

Nandora smo našli kako svira pored one južne pečenjare s natpisom „Najedi se za 8 kuna“ iz koje se širio miris pošteno nauljenih lepinja. Iz limenog dimnjaka na vrhu daščare pušio se dim kao iz neke božićne bajke. Stojka ga je zamolila da sjedne s nama na piće u pečenjaru, može ako hoće pojest i ćevape. Rado se odazvao. Kad smo mu na ajfonu pustili snimku Josipovićeve skladbe za dvije violine i tišinu, nazvanu „Surlana“, i objasnili da bi to trebao svirati u improviziranom studiju u Jabuci, Nandor se uhvatio za glavu.

– Čergu ti konjskom mokraćom poškropim, pa tu ima manje melodije nego nezlatnih zubi u ustima Cigana primaša! – sneveselio se Nandor. – Dijete, ne mogu ja to da ti odsviram, pa da mi ponudiš fijaker, onaj tamo što se prodaje za hiljadu marki. Boga bi me bilo strah da to odsviram!

– Ali čitav bi život bili materijalno osigurani… Samo u studiju pogledate u note i nabrzinu to odsvirate, ko kod zubara, šta se mora nije teško – Stojka je bila uporna.

– Dijete, ja ti ne znam note, sviram po sluhu. A, kako da po sluhu odsviram tu… Kako si rekla, surlu…

– Surlanu.

– E, pa morali bi otić do mog bratića Hamuna u cirkus Medrano da mi njegov slon prdne na uho, samo bih onda mogao odsvirat tu Surlanu – Nandor je počeo tjerat šegu.

Stojki je bilo jasno da ništa od posla. Morat će naći neku drugu žrtvu.

Ideja joj je propala, ali sam zato ja taj put dobro pazario na Hreliću. Naroko sam se s Nandorom žutopišalinaste rakije iz plastičnih čaša, a on mi je u pijanstvu ispričao savršen siže za moj povijesni erotsko-ljubavni roman koji ću ponudit Uskokoviću. O Romkinji Giti u kojoj su se u isto vrijeme zaljubili partizan, domobran, ustaša, četnik, esesovac i čerkez. Dok mi je Nandor pričao tu uzbudljivu priču, ja sam u sebi već smišljao naslov za taj roman… Viktorija Hišop je svoj hit roman nazvala Otok. Na tom tragu, ja bih svoj mogao nazvati Potok. Jer se Romkinja Gita na kraju, sluđena svim tim oprečnim ljubavima, baci u neki potok. Ali ipak preživi i uda se za jevreja.

Dok smo se vraćali s Hrelića preko blatne oranice, tješio sam Stojku, uvjeravao je da bih ja s njezinim starim mogao odsvirat Josipovićevu Surlanu, samo neka mi negdje nabavi violinu. Pa to samo treba gudit po jednoj žici. I pravit duge pauze tišine.

– Sjebat ćemo mi ZAMP. Napravit od njega naš poker automat koji uvijek riga pare. Šta uopće znači ZAMP?

– Pojma nemam – Stojka je slegla ramenima.

– Evo, neka to bude kratica od: Zajebi Ako Možeš, Pavle.

Dvije vrane zakreštale su iznad moje glave. Zvučale su kao da nad nama izvode audiciju za pjevački zbor za Surlanu.

Književna Groupie

*Naručite svoj primjerak hit knjige Pavla Svirca, Književne Groupie 2: Strovaljivanjena info@arteist.hr, s naznakom „Arteist za Groupie“ po akcijskoj cijeni od 69 kuna.

**Komplet koji čine oba nastavka Književne Groupie kupite, uz besplatnu dostavu u Zagrebu i Splitu, za samo 130 kuna.

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...