FOTOPRIČA: Zidovi bezimenih diletanata

Društveno se djelovanje neovisno o pozivu i obrazovanju rađa iz puke želje da ispravimo što vidimo ili samo pošaljemo svoju poruku. Iskomuniciramo ono što nemamo priliku ili nitko do sada nije. Kad želiš nešto reći, a nisi rječit/a i ne znaš slikati ni pjevati, možeš napisati grafit. Kome i gdje?

Grafiti niču posvuda i za svakoga. Ljudi to rade jer žele i ne traže ništa zauzvrat, osim da ih pustite da to rade i dalje. Dostupni su dok ih netko ne ukloni ili dok ne izblijede zbog vremenskih uvjeta. I što ih se više zabranjuje bit će bolji – jer možda baš zbog toga što su zabranjeni – postoje.

Zadranin Jure Zubčić ispravio je tako u prolazu grafit na zgradi Mjesnog odbora. O tome je izvijestio javnost na svojem Facebooku.

VEZANI ČLANCI

Nekoliko dana nakon toga oba grafita su prebojana, a Jure je obavio informativni razgovor s temeljnom policijom zbog izazvane medijske pažnje. No nakon mjesec dana potražila ga je i krim policija koja je zadobila anonimnu kaznenu prijavu protiv Jure zbog uništavanja javne imovine i dovođenja u zabludu da su pripadnici hrvatskog naroda ksenofobični.

Nakon toga Jure je na svojem Facebooku objavio da moli anonimnog prijavitelja da se javi –  jer je njegovo djelo javno. Bez odgovora dosad.

Aktivist Jure osjeća unutarnji poriv da djeluje i želi se boriti za društvo u kojem ima pravo reći što misli. Kaže da smo nekoć živjeli u totalitarnom sistemu, a danas smo stvorili prividnu slobodu govora u kojoj se više nego ikad bojimo što ćemo reći. Dodaje da smo nažalost kao društvo od starog i novog sistema ”prihvatili” samo najgore, nismo naslijedili kolektivnu svijest za opće dobro, a ni razvili zdravu individualnu odgovornost. Dvostruko ništa. Na kraju, svjestan da živi u društvu kompletno okrenutih vrijednosti, zaključuje: ”Tragedija je da je to što sam napravio –  uopće vijest!”.

U Zagrebu, iza MSU-a, isti grafit je također ispravljen iz UBI SRBINA u LJUBI SRBINA.

Izgleda da je bolje da pucamo i ubijamo jedni druge nego da stvaramo. Društvo koje potiče svoje pripadnike (od čijeg rada i zarade i samo živi) na kreativno izražavanje, učenje, transformaciju i istraživanje za nas je još uvijek samo utopija.


Tko god je mislio da će u kapitalizmu (ili onome što mi danas tu imamo kao produkt bajke o kapitalizmu na Balkanu) omastiti brk, previdio je nekoliko nužnih koraka pri uspostavljanju istog. Ljudi su nekim čudom postali slobodniji, žele živjeti kako im se sviđa, a ne kako piše u religijskom priručniku. Pa je tako trkač u kapitalističkoj utrci lakomo zatvorio oči nad slobodama govora, izričaja i toleranciji kao osnovi njegove vrle ideje novog društva. I u svom jadu što mu društvo ”ne uspijeva” kako je isplanirao sad još i jadnim pederima hoće zabraniti da žive kako žele. Što te briga tko s kim spolno opći, zbog čega i u koji otvor? Ali, kad si u naletu bijesa jer ti je alegorija kapitalizma popucala po šavovima, najlakše se istresati na najbliže koji strše.

(Ne idu visoke štikle uz najniži nivo inteligencije). Priča o apsurdu društva (na talijanskom se jako lijepo kaže stucco e pittura fa bella figura – slobodnim prijevodom štukatura i boja čine prekrasnu figuru) stvorenog djelovanjem PR službi i umjetnim stvarnostima društvenih mreža koje zarađuju prodavanjem nepostojećeg. Masovno uljepšavanje i glancanje dozlogrdio nam je. Sve je to lijepo na visokoj štikli, no u izobilju blještavila ponestade nam intelektualne hrane.


Postani otac kad si spreman za to. Kad ćeš postati kći ne možeš puno birati, ali ćeš se morati pomiriti sa situacijom. Edukativan priziv savjesti i još jedna lekcija iz škole života sa zagrebačkih ulica.

Nije moglo proći bez pornografije. Pratimo trendove. Poezija i matematika oduvijek su bile povezane. Metafizika. Pazi što radiš i kuda klataraš.

Pravo je retoričko pitanje upućeno onima kojima grafiti žuljaju oči. Navijačko-stadionski. Ponekad nam je i drago da je društvo tako apsurdno pa barem imamo genijalne grafite koji nam u trenutku promijene tok misli.

Kad ih nametnuta autocenzura ubode gdje su najslabiji ili ih ljube ostavi, oni od svojih novaca kupe sprej. Svojim djelovanjem ne žele ništa zaraditi. Osim par prijava i novčanih kazni, ako se baš nisu dobro zakukuljili ili su bjesomučno tvrdoglavi.

Kratki natpisi postaju antologija prostora i vremena u kojem se nalaze i snažna su slika svakodnevice. Predstavljaju moćan kanal djelovanja običnih ljudi koji pogođeni nepravdom pršte od gnjeva. Britkog jezika i koncizne forme, grafiti govore o situacijama (i pogledima na situacije) koje se neće lako naći u medijima glavne struje. Znaju se baviti i osobnim krizama ili nas inspiriraju iskrenim emocijama. Potkradu se tu psovke i teške uvrede, nedopustive u službenom govoru i pismu, često neprihvatljivog sadržaja kako se navodi u nekim policijskim izvješćima analize grafita. A ima i onih koji na društvenim mrežama skupe i nekoliko stotina komentara, nakon kojih ih i dalje nitko nije u stanju suvislo protumačiti.

Uz ovoliko inspiracije iz okoline poremećenih vrijednosti potpaljena osobnim dišpetom, diletantska umjetnost pisanja po javnoj i privatnoj imovini zasad neće i ne može umrijeti. Za one koji se žele detaljnije upoznati sa svijetom šarolikih natpisa za fasadama, profesor Stipe Botica sa skupinom studenata Filozofskog fakulteta izdao je već dva izdanja knjige Suvremeni hrvatski grafiti.

Epilog

Grafiti kao umjetnost nagrđivanja javne imovine iz poriva da se kaže istina, čine bitnu dimenziju kulturne baštine urbanih sredina i njihovih stanovnika. Nekoliko slojeva prešaranih površina postalo je dijelom fasada naše metropole, ali izgleda da ih prolaznici često ni ne primjećuju. Koliko lokalno stanovništvo uopće pridaje važnost natpisima po zgradama u svojoj svakodnevnoj strci, govori podatak istraživanja povezanih s razvojem turizma da su mnogi gosti Zagreba, generalno zadovoljni ponudom, naveli kao jedan od problema grada – zašarana pročelja zgrada grafitima. Izgleda da su naši grafiti zanimljiviji našim gostima, koji vjerojatno pismene poruke nerijetko ni ne razumiju zbog jezične barijere. Stoga su 2017. donesene Antigrafiterske mjere – Akcijski plan za sprječavanje vandalskog grafitiranja u gradu Zagrebu, čiji je cilj da svi građani prionu poslu, a ne da se kažnjavaju počinitelji. Plan je najviše usmjeren na edukaciju mladih ljudi i svih pripadnika zajednice, kako bi se spriječilo uništavanje, a počinitelje potaknulo da sami uklone štetu. Velik broj onih koji su dosad otkriveni pomoću nadzornih kamera pristali su sami ukloniti štetu.

Mladi zagrebački grafiter za šaranje po zidu dobio je osam mjeseci zatvora, no s još jednom kaznom sve mu je pretvoreno u 730 sati rada za opće dobro. Plus 1800 kuna štete za uništavanje pročelja novoobnovljene zgrade na Trešnjevci. Prema riječima djelatnika iz komunalnog poduzeća postupak uklanjanja grafita s pročelja zgrade košta od 3000 do 5000 kuna. Najučinkovitija mjera je premazivanje fasade antigrafiterskim premazom jer se s tako obrađene površine grafiti lako mogu skinuti vodom. U međuvremenu su se specijalizirale i tvrtke koje skidaju grafite s fasada, nešto poput anitigrafiterskog osiguravajućeg društva. Najčešće rade po principu ‘paušala’, redovito im se plaća određena svota antigrafiterske police osiguranja i kad se grafit pojavi – postoji sistem kako im se dojavljuje, zatim oni izlaze na teren i otklanjaju ga. No, u zadnje vrijeme, ni oni, iako profesionalci koji su ispekli svoj posao u inozemstvu, nemaju posla. Ljudi se, kako kažu, ne obaziru baš na to kao nekad i ne prijavljuju mlade vandale, izgleda imaju važnijeg posla.

Kazneni zakon tretira grafitiranje kao kazneno djelo oštećenja tuđe imovine i propisuje kazne zatvora do dvije godine (od 6 mjeseci do 5 godina, ovisno o ‘težini’ i ‘veličini’ štete). U Londonu je kazna od 75 engleskih funti i do 5000 engleskih funti za teška oštećenja. U Rimu i do 1000 eura. U Zagrebu također vrijedi i kazna od 1000 do 2000 kuna ako se grafiter uhvati na licu mjesta. Ponekad se stanari, neovisno o projektu i akcijama, sami organiziraju i postave sigurnosne kamere jer postoji i odluka o komunalnom redu koja propisuje da se pročelja zgrada moraju održavati urednima. U slučaju nepridržavanja, kazne su i do 10 000 kuna.

Miss Amrita

Foto: Zagrebački grafiti, Miss Amrita i redakcija

* Fotopriča je nastala u sklopu projekta Arteistove abecede medijske pismenosti i radionice Kultura u kvartu te uz potporu Grada Zagreba u okviru programa i projekta udruga iz područja udruga mladih ili udruga za mlade.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More