Novo ruho Vukovara: Najveći street art majstori grad su pretvorili u galeriju boja i poruka

Upoznajte Krešimira i Filipa, dvojac koji stoji iza VukovART-a, festivala zaslužnog za novi imidž grada s čak 23 netaknuta murala.

Dok u brojnim hrvatskim gradovima street art tek počinje nailaziti na razumijevanje te se, zbog dozvola za intervencije na zgradama, nerijetko bori s birokracijskom noćnom morom, u Vukovaru je situacija posve drukčija – Filip Mrvelj i Krešimir Herceg su imali ideju, znanje i strast, a Grad Vukovar na čelu s gradonačelnikom Ivanom Penavom pokazao je, kažu nam, veliki interes i puno razumijevanja. Tako se dogodio VukovART, street art festival koji je u četiri godine postojanja ugostio najpoznatija imena scene te uljepšao čak 23 građevine, koje su umjetničkim intervencijama dobile na posebnosti, atraktivnosti, a, pokazat će se, i na turističkom interesu.

Poput brojnih velikih priča, i ova se rodila spontano, gotovo slučajno – 2016. godine Filip je na mostu preko Vuke napravio prvu 3D sliku, a nakon velikog medijskog interesa i odobravanja javnosti, s gradskim vlastima su dogovorili VukovART, festival kojem je misija u Vukovar dovesti najpoznatija imena street arta, a gradu odjenuti jedno novo ruho i novu, šareniju percepciju javnosti koja ga najviše veže za ratna stradanja i težak oporavak.

Osim što ruši pravila o neumoljivoj birokraciji koja jede i najbolje projekte, VukovART pokazuje i najbolje od međugeneracijske solidarnosti – ono uvriježeno mišljenje da stariji građani ne žele ovakve intervencije jer ih smatraju “uništavanjem zgrada” u Vukovaru, kažu nam Filip i Krešimir u intervjuu, zapravo ne vrijedi. Svi su ljubazni, umjetnike za vrijeme rada poslužuju kavom i kolačima, a još nijedan mural nije uništen (!). Za sve one koji do Vukovara zasad ne mogu na osobnu turu divljenja, tu su Instagram i YouTube, platforme koje im pomažu da Vukovar ucrtaju na svjetsku street art kartu.

Poznavajući bolnu birokraciju koja prati ovakve projekte intervencija na zgradama, moram vas pitati, kako ste uspjeli “obojiti Vukovar”?
Filip: Moram priznati da nismo osjetili toliki birokratski problem od samih početaka jer smo imali punu podršku Grada Vukovara. Ponajviše zahvaljujući Siniši Mitroviću iz Grada Vukovara, koji je rješavao upravo probleme takve vrste, što nam je uvelike olakšalo posao i organizaciju. Tako smo bili u mogućnosti posvetiti se samoj organizaciji i operativnim dijelovima.

Postoje li neke zanimljive priče, anegdote, borbe koje prate ova 23 djela koja trenutno postoje u Vukovaru?
Krešimir: Prva anegdota je bila već s prvom slikom, 2016. godine. Filip i ja smo bili u Vukovaru u kojem je Filip radio prvu 3D sliku na mostu preko Vuke. Doslovno nas je jedan kišni dan dijelio do scenarija da slika nije završena, a tada vrlo vjerojatno ne bi bilo ni Vukovarta. Kasnije anegdote su oko samih djela, naprimjer, kad je Marina svojim stilom naslikala starije ljude, stariji građani te zgrade su se na neki način uvrijedili, prigovarajući na to kako ih “mi vidimo”. Međutim, nakon priče i objašnjavanja kako je Marinina baka njoj muza i kako je puna života, uvidjeli su upravo obrnuto. Nakon toga se Marina udebljala nekoliko kilograma od kolača! Anegdota uvijek ima.

Sve je počelo Filipovom 3D intervencijom na mostu 2016. godine

Po vašem iskustvu, koliko je prisutnost street arta utjecala na sugrađane? Spominju li se murali, raspravlja li se o njima na onom slučajnom, “uličnom” nivou? Ispunjavaju li tu neku društvenu svrhu?
Filip: Utjecala je dosta. Od samog početka, jedan od ciljeva Vukovarta je bio edukacija građana u području umjetnosti. Ljudima se najviše sviđaju realistični prikazi, pa se u tom smjeru i vodio razgovor s ljudima. Međutim, kako ne zadajemo teme umjetnicima, iako ih svakako informiramo o značenju Vukovara, umjetnici se tako najbolje izražavaju i daju najbolje od sebe. Upravo tim raznim stilovima se svi educiramo, upoznajući posebne tehnike, načine izražavanja… O muralima se priča i to je bit svega. Postoje ljudi kojima se neke stvari ne sviđaju toliko, ali to je i svrha, da se polemizira dok god se zadržava kulturna komunikacija.

Kako biste opisali trenutnu street art scenu u Hrvatskoj i na našim prostorima? Osobno sam dojma da je u nekom uzletu, posebice u pandemiji u kojoj je brzo i domišljato ilustrirala i komentirala “novo normalno”.
Krešimir: U Hrvatskoj je street art scena specifična je po tome što nekoliko “manjih” gradova organizira drugačije street art festivale i programe postavljajući se ispred većih urbanih sredina, što po meni puno govori o potencijalu Hrvatske van velikih urbanih središta te u neku ruku objašnjava realnost u kojoj se nalazimo, a uz to i šalje snažnu poruku. Ovaj način izražavanja ima nekoliko funkcija, a jedna od njih je i kritika društva u kojem živimo. Upravo to je i jedan od vjerojatnih motiva umjetnika i organizatora.

Arsek & Erase – Golden Snake (2020)

Što biste kao glavni savjet spomenuli drugim lokalnim jedinicama/zajednicama čiji značajni dio stanovništva želi “obojiti svoj grad”? Mora li u svakom gradu postojati tvrdoglavi vizionar ili se priča jednostavnije može prenositi lokalno?
Filip: Jedino da je ovo vrhunski način kojim mogu postići nekoliko ciljeva – mijenjati vizualni identitet, educirati građanstvo, upoznati druge kulture i načine izražavanja… Svakako mislim da mora postojati jer su kod nas u pravilu lokalne jedinice inertne po pitanju nekih novih, za njih neuobičajenih stvari. Uz malo volje i truda, svaki grad može napraviti sličnu priču na svoj način.

Koliko su ove intervencije, po vašem mišljenju i iskustvu, turistički važne i korisne?
Krešimir: Smatram da su izuzetno korisne u području turizma jer daju dodanu vrijednost kulturnoj ponudi destinacije. Konkretno, Vukovar ima odličnu kulturnu ponudu, a ova galerija na otvorenom se savršeno uklapa kao dodatni sadržaj koji postaje atraktivan sve većem broju ljudi. Obilazeći djela, turisti praktički obilaze dijelove grada koje vrlo vjerojatno ne bi ni obišli. Veliki gradovi, poput Berlina, imaju turističke ture koje vode kroz umjetnička djela. East Side Gallery ima posebnu težinu jer je vezana uz Berlinski zid. I drugi veliki gradovi rade galerije vrhunskih umjetnika koje su predmet obilaska velikog broja turista.

Koliko vukovarski grafiti uspijevaju preživjeti? Koliko se često ili revno uništavaju? Ili su svi ostali u funkciji?
Filip: To nam je bilo jedno od prvih pitanja i jedna od prvih briga pri početku stvaranja Vukovarta. Trenutno niti nijedno djelo (murali, grafiti, 3D slike) nije devastirano. Doslovno nema niti jedne crtice ni na jednom djelu, što nam je izuzetno drago. Također, to pokazuje i svjesnost društva i prihvaćenost umjetničkih djela u zajednici.

Vera (2018)

Kako na ovakve intervencije, posebice na stambenim zgradama, gledaju stariji sugrađani?
Krešimir: Kao što smo rekli ranije, u početku je bilo otpora prema apstrakciji ili nekom drugom načinu izražavanja osim realizma. Danas je to drukčija priča i ljudi žele saznati više o slici, poruci koju slika šalje, sviđaju im se sva djela. Bez obzira na sve, stariji građani su od početka bili gostoljubivi prema umjetnicima dok slikaju pa su ih kontinuirano posluživali kavom, kolačima, slatkišima, što je stvarno jedna odlična priča i promocija Vukovara, jer su umjetnici bili oduševljeni time. Nakon tog iskustva, postali su jednako važni promotori Vukovarta i Vukovara šireći dobru riječ o organizaciji i gostoljubivosti, u čemu su sigurno svoj udio imali i stariji sugrađani. Svakako imamo u planu i aktivnije uključivanje starijih građana aktivnije u Vukovart kroz radionice i predavanja, ali će to ovisiti o nekoliko faktora.

Što planirate?
Filip: Sljedeća godina nam je najbrojnija do sad i imat ćemo deset umjetnika koji će oslikati deset djela u okvirnom vremenu od mjesec dana (svibanj – lipanj). Trenutno radimo na tome i bit će zanimljivo vidjeti kako će se odvijati situacija s koronom jer nam to poprilično utječe na dolazak inozemnih umjetnika. Također, spremamo i nikad veći popratni program s koncertima, predavanjima, filmovima, predstavljanju street fooda i craft scene…. Nakon 2021. godine zaokružujemo jedan ciklus od pet godina i onda ćemo vidjeti u kojem smjeru možemo dalje.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More