Vojko V preporučuje pet albuma koji su mu obilježili život

Dok je kao tinejdžer učio programirati, a maštao o karijeri glazbenika, popularni reper nije ni slutio da će mu glazba koju je tada slušao i volio ući u trajni muzički DNK te ga formirati kao izvođača, ali i slušatelja.

Već i ptice na granama znaju da je Splićanin Vojko V, odnosno, Andrija Vujević, u glazbu ozbiljnije odlučio zakoračiti nakon otkaza u jednoj programerskoj tvrtki. U izgradnji vlastitog zvuka i potrazi za prepoznatljivim pečatom inspiraciju je, naravno, potražio u svojim glazbenim uzorima. Njegovo odrastanje obilježili su, naime, pravi hip-hop klasici, albumi na kojima, složit će se mnogi, počiva i dobar dio današnje svjetske urbane scene.

Uz neke je doslovno naučio repati, neki su mu, pak, poslužili za brušenje glazbenog izričaja te ispitivanje umjetničkih granica, a sve ih je zajedno pobrojio na popisu albuma koji su ga formirali, a koje vam preporučuje za slušanje u ovim izolacijskim (ali i svim drugim) danima.

1) Prodigy – “Experience” (1992.)
Još se sjećam osjećaja kad sam u osnovnoj školi prvi put čuo uvodne akorde na “Out of Space”, to je bio začetak afiniteta prema elektroničkoj produkciji koji kod mene traje još i danas.

2) Wu-Tang Clan – “36 Chambers” (1993.)
Netko je na kraju osnovne škole u ekipu donio nekoliko kazeta rap albuma, od kojih je najveći dojam na mene ostavio prvijenac Wu-Tang Clana. Imali su više svega od svih ostalih repera – bilo je tu “ulice”, kung-fu filmova, šarolikih persona, stila, šta god poželiš. RZA produkcija tih godina je bila prašnjava, raspadnuta, nepredvidiva i neponovoljiva.

3) Cannibal Ox – “Cold Vein” (2001.)
Tijekom srednje škole sam imao veliku “nerd-rap” fazu i dosta od toga kad poslušam sada mi se čini kao sranje, ali ovaj album je odlično ostario. Kao tipu koji je dosta vremena provodio igrajući futuristične i post-apokaliptične videoigre, ovaj “Blade Runner” tip produkcije mi je kliknuo na prvu i pokazao da se moguće napraviti nešto potpuno drukčije.

4) Ghostface Killah – “Supreme Clientele” (2000.)
Ghostface ima gusti stil repanja koji eruptira besmislenim, ali upečatljivim stripovskim slikama šarenog slanga, egzotičnog voća, kurvi, droge, skupog nakita, bizarnih detalja… Album mi nije sjeo na prvu, ali kad sam ga probavio, promijenio mi je stil repanja za 180 stupnjeva.

5) Scott Walker – “Tilt/Drift/Bish Bosch” (1995., 2006., 2012.)
U drugoj polovici svojih dvadesetih sam dosta slušao njegovu finalnu trilogiju albuma. Mogu reći da mi je drago da je na svijetu postojao netko toliko uvrnut, olakšanje je svima nama ostalima. Ako želiš čuti materijal na kojem je autor išao do kraja krajeva svoje umjetničke vizije, to je to.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More