Vlatka Kolarović: Naši mediji su zastrašivanje i paranoje uokvirene golotinjom

Vlatka KolarovićVlatka Kolarović je prva dama kulture Hrvatske televizije. Mediji je najčešće zapamte kao ženu u crnom između dvaju sugovornika u Drugom formatu. Interesantna zbog stavova i pozicije u kojem je na braniku očuvanja interesa ljudi za kulturom i svime što se pod tim pojmom podrazumijeva i promašuje. Loviti je u zadnje vrijeme prilično je nezahvalan zadatak. Ipak, našlo se vremena.

Mimo medijskog aktivizma po kojem te se uglavnom upoznalo od vođenja Drugog formata do nedavne funkcije prvog lice kulture na HTV-u, kako si se nakon diplome književnosti na filozofskom uopće odlučila do voditeljskih i uredničkih voda?
Iskreno, novinarstvo nikada nije bilo “moja prva ljubav”. Završila sam tu slučajno; javila se na audiciju za pripravnike – i prošla. Godinama sam radila u Pola ure kulture uvijek tragajući za nekim pomaknutim temama, intervjuima sa svjetskim piscima i filozofima. Uvijek me zanimao nekakav “drugi pogled”, a tako sam oblikovala i emisiju koja mi je dodijeljena “po zadatku” i za koju je malo tko vjerovao da će doživjeti više od desetak izdanja. Sada ulazimo u osmu sezonu.

Žele li nam mediji generalizirati i podvaliti opću sliku i dati prosjek mladog građanina Hrvatske kao nezainteresiranog i neinformiranog, usredotočenog na kapitaliziranje, brze zaradu i manjak kulture?
Mediji pokazuju zastrašujuću sliku, posebno news portali. Red crnog i red žutog, zastrašivanje i paranoje uokvirene golotinjom, ali ja još uvijek vjerujem u zdrav razum konzumenta tih medija. Ruku na srce, nema mnogo pametnih i obrazovanih ljudi na ovom svijetu kao što ih nikada u povijesti i nije bilo. Ali i taj mali postotak koji čini najvitalniju stranu društva nećemo odbiti od kulture jer nju ili voliš ili ne voliš. Ako je voliš, ona je nerazdvojni dio tebe i tvog načina života i nikakve generalizacije, medijska zatupljivanja i bahatost neće ti je moći oduzeti!

Imaš li dojam da je stanje među hrvatskim studošima, postojećom ili budućom inteligencijom, depresivno istom mjerom koliko je u državi? Ili se nad nedostatkom kulture plače više nego bi trebalo?
Ne znam kakvo je stanje među studentima, ali vjerujem Tvrtku Jakovini kad kaže da su se stvari u temelju promijenile; nema više prosječnih studenata. Ima ih jedan postotak genijalnih, i jako puno nezainteresiranih. Oni su rezultat naših tranzicijskih godina, slika vlastitih obitelji. Depresija? Mi s distance lako je dijagnosticiramo, ali dok si mlad, ona ne postoji! Oni, kakve god bile, žive svoje najbolje godine…

Vlatka KolarovićJesu li Hrvati, mladi ili stari, zapravo suštinski inertan narod i teško gibljiva, amorfna masa po pitanju kulture? Onaj koji ne izlazi na ulice kad je nezadovoljan nego se zatvara u svoje domove i ufa se u nebo da će biti bolje jednog dana? Pa tako niti ne pokazuju potrebu za kulturnim sadržajima…
Nisu inertni, ljudi vole kulturu, zabavu, druženje. U srži svih problema je da nemaju novaca za to, ja bih to tako rekla…lako je nama novinarima sve pratiti kad dobijemo besplatne karte! Ako doista želiš vidjeti sve predstave koje te zanimaju i čuti sve koncerte, trebati za to dosta novaca.

Koje su po tebi zapravo odlike osnove kulture i interesa za kulturom jednog realiziranog čovjeka? Potreba za sublimiranjem više umjetničkih i kreativnih disciplina? Ili specijaliziranje u jednoj? Čini se da stanje u državi naprosto tjera sve više kreativce na “renesansni” oblik svaštarenja… izražavanje na više terena pa shodno time i potrage za naplatom svojih kreacija…
Nema “jedne kulture”, jednog interesa.. ako te zaista zanima umjetnost, ne možeš odvajati područja. Kako razumjeti film bez književnosti, kazalište bez likovnosti? Kako biti režiser ako nisi obrazovan na svim područjima? Eh, da nam je više renesansnih ljudi! Možda je veći problem što premalo sumnjamo u sebe, premalo se preispitujemo, premalo eksperimentiramo u područjima kojima se bavimo, i mi koji samo pratimo kulturu i oni koji je stvaraju.

Poredimo li se s praktičnim primjerima nekih od razvijenijih demokracija, recimo francuska kultura bunta je drugačija, oni često idu glasno i masovno na ulice, ali efekti i efikasnost isto nije baš velika. Ili…?
Ne znam odgovora na to pitanje. Iako, svi bi rekli da je kultura prosvjeda, kultura revolucije tekovina visokorazvijenih zemalja, takva i u Francuskoj postoji, kao i tradicija polemike. A nju mi tek savladavamo.

Kada promišljaš Hrvatsku u kojoj traješ, koja je skica kulturnih perspektiva, onako najgeneralnije, što se tiče odnosa prema EU? I mimo toga, ona svakodnevica, da je ne pituraju sivom nego da dobije malo farbe, ne nužno odmah sav dugin spektar, ali bar na tragu variranja više nijansi…
Bio mi je u Drugom formatu nedavno Mirko Ilić. Rekao mi je da je trenutno naš najpoznatiji umjetnik u svijetu Davor Vrankić. Koliko je ljudi u Hrvatskoj čulo za njega? Dakle, perspektive se razlikuju, ovisno s koje obale gledaš na Hrvatsku pa i Europu.

Koje Vlatka Kolarović glazbe privatno sluša? Da je određuje, uveseljava, definira i voli.
Volim Tustu i KUD Idijote i beskrajno mi je žao što je Tusta teško bolestan, nadam se da će pobijediti…Urezan mi je sjećanje onaj osjećaj kada stojiš na terasi pulskog Uljanika a on počinje Andiamo sta sera in cinema, dosta mi je ovog grada! Andiamo sta sera negdje daleko... Volim punk, rock i svakojake britpop ljige. Volim NOFX, Fakofbolan, ali i Interpol i The National i Morcheebu i Pulp i još bezbroj bendova koji možda nemaju mnogo toga zajedničkog, ali u mom glazbenom loncu sasvim dobro koegzistiraju.

Vlatka KolarovićFilmska Vlatka? Možeš li istaknuti nekoliko filmova koji su te definirali i ostavili dojam ne samo na “dobar film” razini?
Woody Allen, i sve čega se dotakne. On mi je blizak. Pa zatim cijeli niz nezavisnih filmova poput Ti ja i svi koje poznajemo ili Stranputice, pa filmske adaptacije scenarija Toma Stopparda

Jesi li mimo filozofskog imala potrebu pisati i objavljivati svoje radove, mislim pritom na prozni rad i poeziju?
Svi mi s Filozofskog cijeli život pišemo, ali neki od nas se ne usude to objaviti…

Sken hrvatskih medija. Tvoja bazna zapažanja pro et contra toga na što liči i u što se pretvara situacija u domaćem tisku, tv ekranima, zaslonima laptopa ili radio valovima… Zanima li ljude više tuđi prljavi veš nego kreativni rad, bilo da se radilo o slikarstvu, književnosti, glazbi, filmu. Postoje li neka istraživanja prema kojima je interesantniji showbizz poligon redanja skandala od kulture? Zanima me tvoj profi i tvoj osobni stav jer pretpostavljam da razlike i prilagodbe postoje…
Nisam baš prava osoba za takav sken, ignoriram medije što više mogu. Ne obazirem se na skandale, ne zanimaju me tračevi. Ne razlikujem svoj privatni od poslovnog pogleda, sve što radim to sam ista ja.

Kulturna perspektiva? Imaš li pogled dalekosežno ili kratkoročno? Dalje od Lenina a kraće od Blade Runnera…
Bit će nam fantastično, ali to već znamo!

A tvoja HTV ulogu u narednom periodu. Koje su konkretne projekcije rada? Neki novi projekti? Širenje kulturnih tema? Nešto treće?
Vidjet ćemo, za sada je dobra klima za kulturu, ima je mnogo i bit će je još i više. Pa tko izdrži, neka ostane s nama!

 

Anđelo Jurkas

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More