Trash spektakl na pozornici osječkog HNK pogodio je točno tamo gdje treba

Rijetka se kazališta usude iskoristiti čitav ansambl u jednoj predstavi i pritom dramatizirati domaći tzv. light fiction, pogrdnije roman za plažu. I to dvaput! Prvo je na pozornici osječkoga HNK-a prošle sezone postavljena Moć zemlje Janka Matka, da bi kao prva ovosezonska premijera bila uprizorena Zagorkina romansa Vitez slavonske ravni u režiji Dražena Ferenčine i dramaturgiji Ane Prolić.

Riječ je o zaokruženoj i snažno lokaliziranoj predstavi koja transcendira vlastiti lokalizam propitujući popularne predrasude i trivijalizaciju društva. Britkim i inteligentnim humorom nimalo ne podcjenjujući publiku. Stoga je u duhu čitave predstave prigodna tvrdnja Dražena Ferenčine u intervjuu za Glas Slavonije kako je riječ o antispektaklu ili trash spektaklu.

Redatelj i dramaturginja velik prostor otvaraju ironiji u romantičarski Schlegelovu smislu – miješaju se žanrovi, izmjenjuju ironija i parodija s melodramatskim, sapuničarskim elementima, nižu se alternativni zapleti. Važno mjesto unutar te ironije zauzima trivijalizacija. Maša Kolanović u Od pripovjedne imaginacije do roda i nacije iznosi podatak kako su studenti tadašnje zagrebačke slavistike prosvjedovali protiv Zagorkine šund literature te su tako pomalo neobično podržali mišljenje akademskih krugova koje je godinama proizvodilo distinkciju elitno/popularno, visoko/nisko. Iako vam se možda čini da su takve distinkcije u kazališnoj umjetnosti stvar prošlosti, po mojem sudu one se i dalje očituju u odnosu ili predrasudi centar/periferija, koji ujedno problematizira osječki Vitez. Pojednostavljeno u Vitezu, centar (Beč) predstavlja privlačno izvanjsko blještavilo, a provincija (Osijek) je dosadna i puna problema.

Dražen Ferenčina s Anom Prolić gradi veliku predstavu s epizodama, akcijom provale u dvorac nalik Kubrickovoj Paklenoj naranči, elementima sapunice i melodramatskog pretjerivanja, različitim načinima pristupa proznome tekstu od dijaloške do monološke forme gdje je čitavo vrijeme jasna fabularna linija i poveznica s proznim tekstom koja izvrsno funkcionira u kazalištu. Scena je u potpunosti iskorištena od loža s obiju strana do stražnjega dijela pozornice. Kostimi Mirjane Zagorec pomalo su pomaknuti u duhu spektakla poput kinematografske scenografije Igora Vasiljeva.

Vitez slavonske ravni

Likovi su dramaturški povezani melodramatskom imaginacijom, pojmom koji Maša Grdešić u pogovoru Viteza slavonske ravne koristi prema Ien Ang. Građeni su na oprekama unutrašnjega i vanjskoga, prije iskazanog u jednom od mnogih dramaturških slojeva u predstavi, provincije i centra. Simboliku unutrašnjega poštenja imaju zakinuti i potlačeni poput Ficulina (Miroslav Čabraja) koji uvjerljivo igra simpatičnu karikaturu na čiji način svi zbijaju šale, Zorislava (Duško Modrinić) čije poštenje na listi vrijednosti biva zanemareno nauštrb podrijetla i Krasanke (Matea Grabić), inačice Pepeljuge koja služi taštoj i oholoj Heli (Ivana Soldo Čabraja).

Većini je ostalih likova isključivo stalo do izvanjskoga. Stoga se i zbivanja često vrte oko komičnih zapleta – vitez (Matija Kačan) dolazi s pirotehnikom i dimom, a na kraju i konjem, Varnica (Aleksandar Bogdanović) jedva staje u odijelo carskoga savjetnika Webera (Vladimir Tintor) i sa zvucima dvorske pjevačice (Nives Celzijus) u kojoj ”život više nije drama otkad je carski uzvanik došao iz Beča”. Središnju figuru amoralnog zlikovca Varnice suvereno i precizno, s izrazitim darom za komiku, igra Aleksandar Bogdanović. Oko njegova se presvlačenja i upadanja na dvor vrti čitav zaplet lova na viteza.

Dvor, uglavnom usmjeren na vanjštinu, postaje slijep na Varničino nepoznavanje protokola i poštenje vlastitih podanika. Prikladna metafora suvremenoga društva opsjednutog virtualnim slikovnicama i pozornosti, društva koje prešutno pristaje na bilo kakve moćnike. Početak i kraj predstave – slavonski težaci u diskrepanciji s današnjim odlascima u Dublin – nameću pitanje: Oslanjamo li se premalo na vlastite mogućnosti baš zato što ih povjeravamo isključivo izvanjskim okolnostima?

Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More