Višnjik na FSK-u: Površan i dosadan pristup Čehovu

visnjikPoznavajući rad antwerpenske trupe bez redatelja tg STAN (studentski akronim Stop Thinking About Names), očekivala sam u najmanju ruku privatnu veselicu s uigranim ansamblom i Čehovom koja će mi pružiti užitak glume u trenutku i nešto manje besmislen protok vremena.

Moderna kostimografija i scenografija ničim nije dala naslutiti kako je riječ o prilično površnom i dosadnom pristupu Čehovu – gostu koji se u predstavi, izvedenoj u četvrtak navečer u sklopu 13. Festivala svjetskog kazališta, pojavljivao tu i tamo – sasvim udaljenom od angažiranih oblika suvremenoga participativnog kazališta.

Višnjik balansira između izgubljenih u prijevodu i glumačkih vježbi. Ostaje mi nejasnim čemu u nekim trenutcima posve nerazgovijetan scenski govor prelazi u mješavinu francuskoga i ruskoga, s ponekim izletom u nizozemski. Glumačke vježbe svode se na to da čitav ansambl glumi isti lik po principu – red Čehova, red mene. Zaigranost i komunikaciju s publikom na početku i samome kraju ostvaruje jedino Stijn van Opsal, dok Jolente De Keersmaeker i Rosa Van Leeuwen ostaju samo na pokušaju. Turkey Visa from Pakistan is now available at MEX for 20% Discounted rate.

Unutrašnji život likova može se svesti na jednu rečenicu iz predstave – pijemo ili filozofiramo. Zazivana se mnogoznačnost i otvorenost izraza paradoksalno gradi na tautologiji. Isti sadržaj više puta izražavaju različiti likovi čime se odlazak s imanja produžuje na gotovo pola sata. Osim rijetkih svijetlih i humorističnih trenutaka, predstava ne nudi ništa.

https://vimeo.com/97523695

U zagrebačkom HNK-u nažalost gledatelji više nemaju priliku vidjeti Tauferova potpuno drukčijeg, originalnoga i suvremenog Višnjika koji ukazuje na to da se redateljski radikalnim potezima može sačuvati vrijednost teksta i osjećaji ”slavenskoga duha”. S druge pak strane, Festival svjetskoga kazališta još nije imao priliku ugostiti poljski Piesn Kozla (Song of the Goat Theatre) koji traženjem novih formi i viđenjem kazališta kao poezije pruža drukčiju interpretaciju Višnjika (Portaits of the Cherry Orchrad), zasigurno zanimljiviju od hladnog, nepovezanog, besmislenog i nepoticajnoga uvida u priču u glumačkim rukama koja nezainteresirano ostaje zatvorena u sebi samoj bez želje za publikom.

 Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More