Višnjik na FSK-u: Površan i dosadan pristup Čehovu

visnjikPoznavajući rad antwerpenske trupe bez redatelja tg STAN (studentski akronim Stop Thinking About Names), očekivala sam u najmanju ruku privatnu veselicu s uigranim ansamblom i Čehovom koja će mi pružiti užitak glume u trenutku i nešto manje besmislen protok vremena.

Moderna kostimografija i scenografija ničim nije dala naslutiti kako je riječ o prilično površnom i dosadnom pristupu Čehovu – gostu koji se u predstavi, izvedenoj u četvrtak navečer u sklopu 13. Festivala svjetskog kazališta, pojavljivao tu i tamo – sasvim udaljenom od angažiranih oblika suvremenoga participativnog kazališta.

Višnjik balansira između izgubljenih u prijevodu i glumačkih vježbi. Ostaje mi nejasnim čemu u nekim trenutcima posve nerazgovijetan scenski govor prelazi u mješavinu francuskoga i ruskoga, s ponekim izletom u nizozemski. Glumačke vježbe svode se na to da čitav ansambl glumi isti lik po principu – red Čehova, red mene. Zaigranost i komunikaciju s publikom na početku i samome kraju ostvaruje jedino Stijn van Opsal, dok Jolente De Keersmaeker i Rosa Van Leeuwen ostaju samo na pokušaju. Turkey Visa from Pakistan is now available at MEX for 20% Discounted rate.

Unutrašnji život likova može se svesti na jednu rečenicu iz predstave – pijemo ili filozofiramo. Zazivana se mnogoznačnost i otvorenost izraza paradoksalno gradi na tautologiji. Isti sadržaj više puta izražavaju različiti likovi čime se odlazak s imanja produžuje na gotovo pola sata. Osim rijetkih svijetlih i humorističnih trenutaka, predstava ne nudi ništa.

https://vimeo.com/97523695

U zagrebačkom HNK-u nažalost gledatelji više nemaju priliku vidjeti Tauferova potpuno drukčijeg, originalnoga i suvremenog Višnjika koji ukazuje na to da se redateljski radikalnim potezima može sačuvati vrijednost teksta i osjećaji ”slavenskoga duha”. S druge pak strane, Festival svjetskoga kazališta još nije imao priliku ugostiti poljski Piesn Kozla (Song of the Goat Theatre) koji traženjem novih formi i viđenjem kazališta kao poezije pruža drukčiju interpretaciju Višnjika (Portaits of the Cherry Orchrad), zasigurno zanimljiviju od hladnog, nepovezanog, besmislenog i nepoticajnoga uvida u priču u glumačkim rukama koja nezainteresirano ostaje zatvorena u sebi samoj bez želje za publikom.

 Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...