[VIDEO] Više nema ni mistike ni rasprave – umjetnost je na smetlištu

Odavno kontroverzni Jakuševac ovih je dana postao još bizarnije mjesto. Sve što je u potresu palo sa zagrebačkih palača, završilo je "rame uz rame" s ostalim otpadom koji već godinama muči stanovnike tog dijela metropole. Mnogi zaključuju - poruka je jasna i odlično pristaje tretmanu kulturnjaka u ovoj izvanrednoj situaciji.

Stara teza da su Gradu Zagrebu povijest, kultura i umjetnost “zadnje rupe na svirali” ovih je dana, zahvaljujući sili prirode, a onda i nepromišljenosti mjerodavnih, dobila i (ne)očekivanu materijalizaciju. Ukrašena pročelja koja nisu izdržala zagrebački potres od 5,5 po Richteru odvezena su na odlagalište smeća, odakle će se koristiti za građevinsku šutu, baš kao i bilo koji odlomljeni komad s bilo koje kuće ili zgrade.

Novinar Domagoj Margetić snimio je na Jakuševcu “pokojne” ornamente zaštićenih dijelova donjogradskih palača, među kojima i ukrase sa zgrade iz Đorđićeve 8a, koju je Gustav Adolf Weller, ugledni zagrebački graditelj s kraja 19. i početka 20. stoljeća, sagradio kao vjenčani poklon svojoj kćeri.

“S obzirom da je bila vjenčani poklon kćeri i njenom mužu, ukrasi su predstavljali lik Wellerove kćeri, te nekoliko viteških glava ispod kojih su se nalazila dva velika labuda, koji su okrenuti jedan prema drugom, simbolizirali Wellerove želje za dugovječnu ljubav i sretan brak mladenaca koji su nakon izgradnje 1914. godine uselili u zgradu u povijesnoj jezgri zagrebačkog Donjeg Grada”, piše Margetić i dodaje da je, uz skupinu slobodnih konzervatora i entuzijasta ipak spriječio daljnje uništavanje vrijedne baštine.

“Pojašnjenja” zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića nije trebalo dugo čekati. Na pitanje tko je izdao nalog da se ostaci fasada voze na Jakuševac i koriste kao šuta, na pressici je odgovorio – “dragi Bog koji ih je potresom urušio”. Osim toga, zaključio je i da se “ono što je palo ne može vratiti natrag”.

Jasno je da nitko nije očekivao kako će netko zalijepiti ruševine na stare i neobnavljane zgrade. Ipak, s obzirom da je riječ o ostacima određene umjetničke vrijednosti, bez imalo sumnje su mogli naći mjesto u nekakvom gradskom arhivu te ispričati priču o potresu i starom Zagrebu. Ovako su prepušteni u ruke entuzijastima, koji doslovno kopaju po smeću i, bez potrebne sistematizacije, spašavaju što se spasiti može. Sablasno, ali i neobično primjenjivo na pred i postpandemijski odnos vladajućih prema umjetnosti i kulturnom naslijeđu.

Dorijan Klarić

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More