Vasko Lipovac: Stara izložba za pogledati u Novoj

Pjaca, riva, pazar, parkovi, klupice, plaže – poznata su mjesta radnje, središta života mediteranskog grada. Prolaznici, mornari, mladenke, biskupi, dokone gospođe, svi su oni ulovljeni na spomenutim lokacijama, gradskim šetalištima i okupljalištima, na koja su došli kako bi vidjeli i, naravno, bili viđeni. Iako njihova lica imaju individualne karakteristike, nije riječ o portretima pojedinaca nego o tipovima ljudi koji su nam svima tako poznati. Riječ je o figurama šetača, a stilizacija prikaza, poznate situacije u koje su smješteni, obojani u šarene boje čine ih dopadljivima, a njihova autora Vaska Lipovca, omiljenim autorom splitskog (mediteranskog) podneblja.

Vasko Lipovac se rodio u Boki Kotorskoj, studirao je u Zagrebu, a u Split je došao s 36 godina i tijekom života postao jednim od neprepoznatljivijih umjetničkih ličnosti ovog grada u drugoj polovici 20. stoljeća. Umjetnik je to koji priča duhovite i ozbiljne, ali prije svega životne priče o Mediteranu i njegovim stanovnicima. Upravo zato, iako su u Splitu stvarali i stvaraju mnogi talentirani i značajni umjetnici, Vasko Lipovac postaje onaj za kojeg znaju svi i koji je blizak i djeci u školi i umirovljenici koji inače ne prate umjetnost. Pogotovo i zato što je Lipovac nastojao ući i u javni prostor, vratiti svoje likove na mjesto iz kojeg su potekli, i sam govoreći o svojim skulpturama kao o intervencijama, dopunama javnom prostoru i načinima njegova oplemenjivanja.

Oplemenio je tako niz prostora svojim najpoznatijim i najvećim djelom Biciklisti koji su bili izloženi u nekim dalmatinskim gradovima (Split, Kaštela, Bol), njihovim ulicama, trgovima i parkovima. Pedeset bojanih, drvenih, stiliziranih figura biciklista od koje svaka ima individualne karakteristike, u javnim prostorima gradova kojima najčešće kronično nedostaje umjetnosti u javnom prostoru, izazivali su nezapamćenu pozornost.

Lipovac je jedan od rijetkih umjetnika koji je uspio pomiriti ukus šire publike, ali i kritike. U prvim redu publika ga voli zbog dopadljivosti figura, ali i svojevrsne radosti življenja kojom zrače. Ovo nije umjetnost prepuna težine, velikih i dramatičnih tema koje bi trebale promijeniti društvo i svijet, nego, kako piše autor izložbe Zvonko Maković u katalogu, riječ je o: ”umjetnosti iznikloj iz jednostavne svakodnevice, života malih ljudi s Mediterana od kojih je baštinila vedrinu, ironičnost i pričljivost.”

I doista, iako za one koji vole putem umjetnosti progovarati o velikim temama i svjetskoj boli, Lipovac se može činiti banalan, njegove jednostavne, punašne figure pričaju rječitije od mnogih lingvističkih forma, o Mediteranu i njegovim stanovnicama, ljubavi, erotskim trenucima u škuribandama i udvaranju, napornom vježbanju i fokusiranosti sportaša, usamljenosti mornara i aroganciji diva – svemu onome što se i danas može sresti u šetnji splitskom rivom ili pjacom ili bilo kojim drugim mediteranskim gradom.

Izložba, za koju je koncepciju i izbor radova napravio profesor Zvonko Maković, presjek je cijelog Lipovčeva opusa, od radova nastalih za vrijeme Akademije primijenjenih umjetnosti u Zagrebu i onih koje je  stvarao u majstorskoj radionice Krste Hegedušića, preko njegovih apstraktnih djela nastalih u duhu grupe Exat 59, pa do pronalaska vlastitog izraza – prvo u slikarstvu, a potom i u skulpturi koja će nastaviti biti dominantan dio njegova opusa.

Ova retrospektiva u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori traje još samo do 7.1., ali imate dovoljno vremena da, ako je još niste pogledali, ispravite taj propust.

Maruša Stamać

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...