Plesni ritmovi i veliki glasovi: Vanna preporučuje pet albuma koji su joj obilježili život

Glazbeni velikani kojima se Vanna divi itekako su utjecali na njezin zvuk i imidž, a neki od njih čak su joj, priznaje, doslovno promijenili životni smjer.

U bogatoj karijeri koja je ranih devedesetih počela hitovima Electro Teama, a nastavila se nizom velikih pjesama, koncerata i suradnji, Vanna se dotaknula brojnih stilova i ritmova, ali ono što se najčešće veže uz njezino ime nesumnjivo su energični dance hitovi i emotivne balade. Na temelju izbora najdražih joj albuma, jasno je da je tu brzo-sporu, a pokazat će godine, i dobitnu kombinaciju formirala kao istinski fan izvođača podjednako poznatih po laganim i plesnim pjesmama.

Glazbeni kviz: Koliko poznaješ najveće domaće hitove?

U posljednjih nekoliko godina Vanna se ozbiljno bacila na pisanje pjesama – na novom albumu “Izmiješane boje”, nedavno ovjenčanim Porinom u kategoriji najboljeg pop izdanja, napisala ih je čak osam. I u njezinu autorskom rukopisu jasno se vide utjecaji velikana koji uz sve navedene sličnosti, s našom današnjom glazbenom urednicom imaju i još jednu važnu poveznicu – veliki, nezaboravan glas.

1) Yazoo – “Upstairs at Eric’s” (1982.)
Synth-pop duo kojeg su činili Vince Clarke i pjevačica Alison Moyet. Ne znam kako se zapravo taj album našao kod mojih doma, u Koprivnici, bila je davna 1982. godina, ali ja sam obožavala taj electro zvuk, potpuno neorganskog podrijetla, ritam mašinu te silinu i emotivnost glasa Alison Moyet. Balada ‘Only You’ i upbeat pjesma ‘Don’t Go’ su mi bile ludilo. A uz njenu izvedbu pjesme ‘Midnight’ sam vježbala svoje pubertetsko pjevanje i shvatila da bih jednog dana i moj glas mogao dobro zvučati uz electro beat i zvuk sintesajzera. Dok su moji vršnjaci još uvijek uživali uz gitarske solaže rock bendova, mene je bilo rubno sram priznati da mi se sviđa sasvim drukčiji zvuk. Pa sad vi recite da je susret s dečkima iz Electro Teama koju godinu kasnije bila slučajnost.”

2) Prince – “Purple Rain” (1984.)
“Meni, kao i mnogima, otvorio se sasvim novi svijet te 1984. godine i nakon toga za mene više ništa nije bilo isto. Čudo i čudovište u jednom, Prince je ostao moja fascinacija i nikad sasvim otkrivena tajna nevjerojatne dubine, širine i visine glazbenog talenta koji stane u jednu osobu, k tome visine 165 cm, muškarca koji se šminkao i nosio visoke pete, vrištao falsetom, svirao sve instrumente, plesao kao manijak, nerijetko pisao moralno neprihvatljive tekstove, snimao eksplicitne spotove i bio uglavnom nedostupan za sve medije. Gledala sam ga uživo pet puta i ostajala pod dojmom mjesecima. ‘Purple Rain’ nije njegov prvi album, već je i prije kod Warner Brosa izborio rijetku privilegiju da cijeli album potpiše sam, bez producenata, aranžera i koautora, ali taj album je bio apsolutna prekretnica svjetske glazbe jer je s njim svoj osobni freak show stavio na mapu mainstreama i postao dijelom glazbene enciklopedije. Nastavio je i dalje raditi albume-prekretnice, ali eto, izdvajam taj.”

3) Whitney Houston – “Whitney Houston” (1985.)
“Producent Clive Davis imao je ideju da u nepresušnom bazenu crnačkih talenata gospel podrijetla nađe izvođača koji bi napravio taj most između bjelačke i crnačke glazbe, između dvije percepcije uspjeha, između dvije često zaraćene kulture i dva ukusa. Danas bi to bila ideja pomirbe, nama u Europi zapravo nepotrebna, ali u Americi je situacija oduvijek bila malo drukčija. I tako smo dobili nju, koja je izgledala kao božanstvo, a zvučala isto tako. Pjesme u rasponu od jazzy balada ‘Saving All My Love, preko ‘Greatest Love of All’ Georgea Bensona do neodoljive ‘All At Once’ ili plesnih hitova ‘I Wanna Dance With Somebody’ i ‘How Will I Know’, pjevala je s tolikom uvjerljivošću, lakoćom, ljupkošću i neodoljivošću kao nijedna prije nje. Kroz neodoljiv osmijeh nenametljivog seksepila, uspjela nam je prodati čaroliju da neobjašnjiva superiornost izvedbe ne mora biti opterećenje, elitizam za rijetke muzikoljupce, već konzumacija za široke narodne mase širom svijeta. Uspjeh nije bio iznenađenje. I dan danas je na mom tronu, iako nije trajala ni približno dugo koliko je trebala, ali to je već sasvim druga priča.”

“Kroz neodoljiv osmijeh nenametljivog seksepila, Whitney Houston nam je uspjela prodati čaroliju da neobjašnjiva superiornost izvedbe ne mora biti opterećenje i elitizam za rijetke muzikoljupce”

4) Josipa Lisac – “Dnevnik jedne ljubavi” (1973.)
“Tu su ploču zasigurno kupili moji roditelji jer sam ja bila premala. To je bio i ostao najbolji konceptualni domaći album, toliko pomno osmišljen, razrađen i izveden. Sve sam pjesme naučila još onda, kao klinka, ali sam ih razumjela tek puno kasnije. Nije li to fenomenalno?”

Sjećanja na burnu mladost: Edo Maajka preporučuje pet albuma koji su mu obilježili život

5) Dino Dvornik – “Dino Dvornik” (1989.)
“Album se pojavio u savršeno vrijeme za mene – poremetio je sve moje planove u biranju fakulteta, unio nered u moje zamišljanje idiličnog studentskog svijeta u velikom Zagrebu, meni, curi koja obećava i dolazi iz Koprivnice. Nakon što sam čula i vidjela Dinu Dvornika, bilo mi je jasno da se moram baviti glazbom, naravno, pored urednog studiranja, jer zato će me i poslati u Zagreb, zar ne? I opet taj beat, ta bas gitara koja daje puls svemu, zvuk sintesajzera, tekstovi koji su rušili učmale dotadašnje gabarite, ma sve. Apsolutno sve je bilo kako treba.”

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More