Valentinovo s Tedeschijem

Great GatsbyKad bolje razmislim, dobar seks sa Stojkom imao sam samo na prošlo Valentinovo, ono kad je joj je doktor Močinić specijalnim, londonskim škaricama stidne dlake poštucao u oblik srca.

Za ovo novo Valentinovo odlučio sam nam prirediti nešto još puno glamuroznije. Preko svojih novinarskih veza dobio sam informaciju da će noć na Valentinovo čuveni poduzetnik Emil Tedeschi u Jabuci puštat muziku. A ja sam tamo preko svoje specijalne, crvene iskaznice imao slobodan upad za sebe i pratnju. Znao sam da bi me to u Stojkinim očima totalno diglo. I da bi je pred zoru u onom šumarku pored Jabuke mogao divlje torbat na haubi Reno Klija od novinarke B.M. koja uvijek parkira u taj šumarak kako ne bi morala plaćat legalni parking.

U Jabuku smo ušli oko ponoći. Već smo bili dosta pripiti jer smo, penjući se na Jabukovac, ispijali bombice votke. Ostavli smo jakne na garderobi i ja sam se odmah progurao do šanka po piće; želio sam se što prije nadotočiti jer samo trešten pijan mogu u Jabuci opušteno zaplesat u onom mračnom prostoru koji predstavlja plesni podij.

Rečeno-učinjeno. Stojka i ja smo roknuli po duplu višnjevaču i pomalo svečano otkoračali đuskat u mrak. Uzdigao sam se na prste i pogledao u diđej kabinu. Unutra je povisoki muškarac blago povijenih ramena roštiljao po mikseti. Bio je to poduzetnik Emil. U svojoj pomalo romantičnoj viziji ja sam ga odmah vidio kao hrvatsku inačicu Velikog Getzbija. Zamišljao sam ga kako je kao srednjoškolac dolazio u Jabuku i tu se zaljubio u neku zanosnu darkericu. Ali ona je svoje tmurno srce podarila u to vrijeme kultnom darkeru Tomiju Fantazmi, frontmenu čuvene Fantazmagorije, koji je uz to i petkom puštao muziku u jabuci. Tedeschija je to skrhalo. Gledajući je s Fantazmom, zakleo se da će se obogatit, kupit najbolje diđej miksete i totalno se preko skupih stranih časopisa izvještit u diđejskom zanatu. I onda zakupit čitavu Jabuku i u njoj na svako Valentinovo puštat muziku, čekajući onu voljenu darkericu da se pojavi i strasno zapleše na njegovu glazbu. Totalno sam se uživio u tu spiku. Tim više što se oko jedan u Jabuci fakat pojavio Tomi Fantazma i nekako prezirno pogledavao prema diđej kabini i novom kapetanu koji mu ju je zauzeo.

U jednom trenutku, u žaru plesa odvojio sam se od Stojke i zakoračio prema kabini. Na ulazu je stajao pisac Pero Kvesić. Nešto je Emilu govorio o novom Poletu koji namjerava ponovo pokrenuti zajedno s Ninoslavom Pavićem, ali im nedostaje financijska podrška. Ne znam što sam točno htio. Nešto me vuklo k Emilu, nije to bilo povezano ni s čim materijalnim… Obuzela me totalno ta spika s Velikim Getzbijem. Ja sam se fakat uživio da je istina sve to što sam si zabrijao u glavi. I bio sam na Tedeschijevoj strani. Tim više što sam i sam nešto slično doživio u pubertetu. Djevojku u koju sam bio zaljubljen zatekao sam kako je na stogu slame pored disko kluba u Vrpolju sve u šesnajst torba bubuljičavi Diđej Krme.

Pozdravio sam Kvesića i priljepio se na staklo kabine. Tek tada sam postao svjestan koliko sam opretilio u zadnje vrijeme, od hrane iz studentske menze. Trbuh mi je ispao iz uske rejv majice i priljubio se uz staklo kao pliskavica uz muljavu stijenku bazena u Zoološkom. Emil je spustio diđej slušalice te se činilo kao da oko vrata ima onaj zračni jastuk za spavanje u avionu.

– Bok… – promrmljo sam. – Super mjuzu puštaš… Samo je možda malo previše elektronska za Jabuku. Možda da ubaciš malo svit darka, ala Kjur. Diđej Fantazma na to uvijek osvoji pomalo otromboljena srca bivših darkerica…

Tedeschi me pogledao onim svojim pogledom vuka samotnjaka.

– Puštam muziku za svoj gušt… Ne da osvajam srca darkerica – procijedio je.

Dobro se kontroliraš, pomislio sam. Bogatno životno iskustvo podučilo te da više nikad olako ne otvaraš svoje srce.

Pozvao sam Kvesića na stranu. Pukla me neka jebena ideja. Šaptom sam objasnio Kvesiću kako bi Tedeschija mogli učiniti maltene našim dužnikom. Pa bi odmah iskeširao lovu za pokretanje novog Poleta u kojem bih i ja rado imao svoju gonzo kolumnu. Ideja se svodila na to da bi trebali Tomiju Fantazmi natrljat na nos da on više nije glavni kit u Jabuci. Pero je zamišljeno pogladio sijedu bradu.

– Hmmm… U vrijeme Poleta to se radilo tako da si friku prodao ciglu. I to pred njegovim vlastitim komadom… Da mu totalno uništiš samopouzdanje. Prvi je to prodavanje cigle u prozi opisao Alojz Majetić u romanu Čangi off gotof. I onda zbog tog buntovnog romana zaglavio na Golom otoku di su njemu prodavali cigle, a on ih ugrađivao u tamnički zid.

– Pa ajmo onda Tomiju prodat ciglu – ushićeno ću.

Pojurio sam na terasu Jabuke i tamo iz poluraspadnutog zidića izvukao ciglu. S njom pod rukom vratio sam se na plesni podij. Dok sam se domunđavao s Kvesićem kako točno Fantazmi prodat ciglu, Stojka je bijesno došla do mene. Počela mi je žestoko prigovarat.

– Već dva sata traje Valentinovo, a ti mi nisi dao nikakav poklon! Gdje je to iznenađenje koje si mi obećao! Opet su ti tu neki naftalinski pisci važniji od mene! Kako si jadan! Di je poklon!? Di je iznenaneđenje! – probojno mi se izderala na uho, toliko da je nadjačala Emilove elektronske baseve uvezene iz Jamajke.

U teškoj nelagodi i predosjećaju teške svađe, pružio sam joj ciglu.

– Evo… To je poklon… Kupio sam je u muzeju prekinutih veza. Tamo ju je ostavila jedna poznata voditeljica… Gađala je njome zaručnika kad su raskidali dugogodišnju vezu…

Stojka mi je istrgnula ciglu iz ruku.

– Ti se to opet zajebavaš sa mnom! Nisam ti se trebala vratiti! Melembebe je za tebe bio karakter! Znao je pružiti ljubav!

– I još nešto… Dugačko i crno – ispod glasa ću.

– Mrzim te! – kriknula je Stojka.

Zamahnula je rukom, cigla joj je slučajno ili namjerno iskliznula iz ruku i poletjela prema diđej kabini. Pogodila je u staklo. Raspršilo se u tisuću komada.

Tedeschi je iskočio iz kabine. Sad je djelovao poput totalno razdraženog vuka spremnog da razdere čitavo stado ovaca. Držao je ciglu u ruci. Došao je do Kvesića.

– Jesi vidio ko je ovo bacio? – zarežao je.

Kvesić je zanijemio od straha.

– Onaj tamo… U crnoj koži… Ljubomoran je što ti čitavu noć puštaš muziku… – pokazao sam prema Tomiju Fantazmi koji je u kutu stajao s voditeljicom Regionalnog dnevnika Dijanom Roko.

– Kil em ol! – zagrmio je Tedeschi i sjurio se s ciglom na Fantazmu.

U jednom trenutku sve mi se pred očima usporilo… Kao kad se u filmu počne događat neka tragična scena. U magli sam vidio kako Stojka rukom prekriva usta, a gazda Jabuke pokušava istrgnuti Emilu ciglu iz ruku… I u tom naguravanju cigla pada na pod. Po bolnom grču na Fantazminom licu očito je pala na špic njegove baretovske kaubojke. Osjetio sam neku grozu. Jesam li se ja to bahato, svojevoljno pokušao uplest u božje planove? S druge strane, osjećao sam i neku sladostrast. Kao da je ta cigla pala na špic papak diđej Krmeta u trenutku kad je spuštenih traperica prislonio moju tada voljenu na očerupani plast sijena ispred Vatrogasnog doma.

Književna Groupie

*Naručite svoj primjerak hit knjige Pavla Svirca, Književne Groupie 2: Strovaljivanjena info@arteist.hr, s naznakom „Arteist za Groupie“ po akcijskoj cijeni od 69 kuna.

**Komplet koji čine oba nastavka Književne Groupie kupite, uz besplatnu dostavu u Zagrebu i Splitu, za samo 130 kuna.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...