Valentinovo s Čehovom

A ja sam uvijek bio pihtija i bit ću pihtija, uvijek kriv, iako ne znam zašto.

U vremenu sveopćeg cinizma, donosimo vam jedno od mnogih Čehovljevih pisama supruzi Olgi Knipper. Nije to bio pretjerano sretan brak, ustvrdili su biografi. Bila je to komplicirana i na njihov svojstven način predana ljubav do njegove smrti.

Pismo O. L. Knipper

Jalta, 23. kolovoza 1900.

Mila moja, zdravo! Ti se u svojem pismu ljutiš, što ti pišem pomalo. Ali ja zato tebi pišem često!

Jučer je kod mene bio Aleksejev. Sjedio je do 9 sati uvečer, zatim smo krenuli (ili, točnije, ja sam ga poveo) u žensku gimnaziju, upraviteljici. U gimnaziji je ljepuškasta Mađarica, koja veoma smiješno govori ruski, svirala je na harfi i zabavljala nas. Prosjedili smo do 12 sati.

Danas sam išao poslom u grad, sreo sam tamo Vjeročku i doveo je k nama na ručak. Ta je Vjeročka doputovala iz Harkova. Bogata udavača. Vidiš, kakav sam don Juan!

Pišem dramu, ali se bojim, da će biti veoma dosadna. Napisat ću je i, ako mi se ne svidi, odložit ću je, sakriti do naredne godine, ili onog vremena, kad mi se opet prohtije da pišem. Jedna će sezona proći bez moje drame – nije to nevolja. Uostalom porazgovarat ćemo o tome, kad budem u Moskvi.

A kiše nema te nema. U našem dvorištu grade šupu. Ždralu je dosadno. Ja te volim.

Hoćeš li doći preda me na stanicu? A gdje da odsjednem? U kakvom hotelu – udobnom, koji je blizu i nije odviše skup? Razmisli o tome i napiši, mila moja.

Kod nas je u kući sve tiho, mirno, s majkom sam u slozi, ne svađam se.

Ideš li s Višnjevskim u operetu? Hm…

Piši mi češće, ne škrtari. Za to ću te nagraditi, voljet ću te divlje, kao Arapin. Zbogom Olga, budi zdrava i vesela. Ne zaboravljaj, piši češće i sjećaj se tvoga

Antoine

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More