‘Václav Havel – politička biografija’ kompleksna studija o nedostižnom političkom uzoru

Iznimno agilno Hrvatsko-češko društvo objavilo je, u suradnji s izdavačkom kućom Srednja Europa, knjigu Václav Havel – politička biografija. Autori publikacije, posvećene političkom djelovanju i idejama češkoga predsjednika, političara, političkoga filozofa, disidenta, intelektualca, književnika, Václava Havela (1936. – 2011.), su Jasna Marcelić, koja je ovu temu specijalizirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Regionalne komparativne politike Srednje i Jugoistočne Europe, pod mentorstvom prof. dr. sc. Tihomira Cipeka, te Marijan Lipovac, povjesničar i bohemist, predsjednik Hrvatsko-češkoga društva. Urednik knjige je prof. dr. sc. Damir Agičić, vodeći stručnjak za povijest hrvatsko-čeških odnosa.

Havel je bio istaknuta i složena osoba koja se odupire bilo kakvoj laganoj i jednoznačnoj kvalifikaciji i površnom vrednovanju.

Autori vrlo pregledno i nadahnuto daju koncizni presjek Havelova životnoga i političkoga puta, te potom podrobnije tumače i predstavljaju određene etape, od Havelova iskazivanja političkih stavova u dramama i pjesmama, preko sudjelovanja u Praškom proljeću 1968. godine. Bave se disidentskim razdobljem, koje je potom uslijedilo, za vrijeme kojega je proganjan, hapšen i zatvaran kao jedan od čelnika pokreta Povelja 77, te autor političkih eseja u kojima kritizira i prokazuje komunističku diktaturu, zalažući se za poštivanje ljudskih i građanskih prava. Nadalje opisuju njegov, na početku neželjeni, ulazak u politiku, angažman u Baršunastoj revoluciji 1989. godine. Prvo je postao Čehoslovački predsjednik, da bi 1992. godine, nakon slovačke odluke za osamostaljenjem, odstupio s te pozicije. Ubrzo biva izabran za Češkoga predsjednika, i tu funkciju obnaša u dva mandata.

Marcelić i Lipovac studiozno grade kompleksnu studiju Havelove ličnosti i ostavštine, koja i danas predstavlja nedostižan uzor političkoga djelovanja, ponajprije usmjerenoga na služenje građanima, te na davanje obola europskoj zajednici kroz vrednovanje slobode, različitosti i ljubavi. Naime, poseban je naglasak u publikaciji dan njegovim idejama, stavovima i razmišljanjima, koji su iskazani kroz brojne citate iz Havelovih eseja, govora i intervjua. Primjerice, u novogodišnjem obraćanju 1990. godine kao čehoslovački doprinos svijetu istaknuo je ljubav, čežnju za razumijevanjem, snagu duha i misli.

Posebni doprinos produbljivanju poznavanja češko-hrvatskih kontakata jest poglavlje posvećeno Havelovu odnosu prema Hrvatskoj i ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Naglašena je njegova potpora Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, te Kosovu kao žrtvama srpske agresije. Zauzimao je kritičan stav prema neodlučnosti međunarodne zajednice da se suprotstavi Slobodanu Miloševiću, kojega je uspoređivao s Hitlerom.

Imao je stav da politika treba biti moralna, humana i u službi čovjeka, da ne mora biti samo umijeće mogućega, već da može biti i umijeće nemogućega, umijeće usavršavanja sebe i svijeta.

Havelove veze s Hrvatskom počinju 1964. godine, kada je s prvom suprugom Olgom, kao što su to činili i mnogi Česi, ljetovao na jadranskoj obali. Njegove drame izvođene su u Zagrebu i kad su bile zabranjivane u Čehoslovačkoj, i kad je bio zatvoren. U zagrebačkom Kazalištu Gavella 1980. godine izvedene su Havelove jednočinke Audijencija i Izložba. Također, kao već bivši predsjednik 2005. godine napisao je predgovor pretisku Sedmerojezičnoga rječnika koji je u Pragu 1605. godine objavio češki benediktinac Petr Loderecker na temelju Rječnika pet najuglednijih europskih jezika Fausta Vrančića. U predgovoru je poručio kako je suradnja Lodereckera i Vrančića svjedočanstvo o jezičnom bogatstvu dvaju slavenskih naroda te o njihovoj težnji i potrebi za međusobnom komunikacijom, dok pretisak njihova rječnika pridonosi daljnjem razvoju češko-hrvatskih odnosa „čija je kvaliteta provjerena stoljećima“.

Zauzimao je kritičan stav prema neodlučnosti međunarodne zajednice da se suprotstavi Slobodanu Miloševiću, kojega je uspoređivao s Hitlerom.

Period u kojem je Václav Havel vršio dvije dužnosti šefa države (1989. – 2003.) predočeno je u sljedećim poglavljima: Lustracija, Prijelaz s državne na tržišnu privredu, Dezintegracija Čehoslovačke, Susreti sa stranim državnicima, Odlazak sovjetskih vojnika i ukidanje Varšavskoga pakta, Havelov odnos prema NATO-u, Havel i ujedinjena Europa, Češko-njemačko pomirenje, Havelov odnos prema Hrvatskoj i ratovima u bivšoj Jugoslaviji, Václav Havel o politici, Václav Havel o demokraciji, Václav Havel kao glasnogovornik postkomunističkih zemalja i Dva Václava – Havel i Klaus.

Knjiga, dakle, završava usporedbom dva političara koja su se uglavnom nalazila na suprotstavljenim političkim stajalištima, a započinje (umjesto predgovora), govorom Václava Klausa, na komemoraciji povodom Havelove smrti, 21. prosinca 2011. godine. Kao što je tada zaključio njegov nasljednik, drugi predsjednik Češke Republike, Havel je bio istaknuta i složena osoba koja se odupire bilo kakvoj laganoj i jednoznačnoj kvalifikaciji i površnom vrednovanju. Havelova je misao dakako bila prožeta prepoznatljivim češkim humorom. Primjerice, nakon odlaska s funkcije 2003. godine kazao je:

“Smiješno mi je kada shvatim da ljudi ne znaju kako bi me oslovljavali. Neki kažu gospodine predsjedniče, neki kažu gospodine bivši predsjedniče, neki kažu gospodine Havel i samo je pitanje dana kada će me netko osloviti s gospodine bivši Havel…”

Knjiga je obogaćena brojnim fotografijama iz Havelove ostavštine, kao i iz albuma njegovih suradnika, od kojih se mnoge objavljuju po prvi put. Tako su zabilježeni njegovi susreti s Rolling Stonesima, Dalaj Lamom, papom Ivanom Pavlom II, britanskom kraljicom Elizabetom II, ali i političarima Stjepanom Mesićem, Dobroslavom Paragom, hrvatskim veleposlanikom u Češkoj republici, Zlatkom Stahuljakom i hrvatskom likovnom umjetnicom Zdenkom Pozaić. Valja nam se podsjetiti i jednog od najvećih graditelja spona između dviju kultura, prevoditelja Dušana Karpatskoga, Havelova prijatelja i pratitelja prilikom svih posjeta Havela Hrvatskoj. Potrebno je svakako istaknuti i ulogu Jiříja Kudĕlu, predsjednikova savjetnika i veleposlanika u Hrvatskoj u 1998. do 2002. godine, koji je također osnažio kulturnu suradnju između dviju država.

U turbulentnom i prečesto tragičnom 20. stoljeću Češka je ishodila čak dva, u mnogo čemu apartna, velikana političke misli. Tomáš Garrigue Masaryk politiku je gradio na moralu, Havel je te temelje nadogradio. Njegov politički credo oblikovan je sveukupnim životnim i umjetničkim iskustvom. Kako napominju autori knjige, na predsjedničku poziciju je došao bez ikakvog iskustva u praktičnoj politici. Imao je stav da politika treba biti moralna, humana i u službi čovjeka, da ne mora biti samo umijeće mogućega, već da može biti i umijeće nemogućega, umijeće usavršavanja sebe i svijeta. S današnjim odmakom i aktualnom situacijom u Europi i svijetu, ovakve poruke čine se kao utopijske i naivne premise, i uistinu je nemoguće vjerovati da će se na ikojoj političkoj sceni uspjeti nametnuti ovakav pojedinac.

Tim je više potrebno da doprinos Václava Havela bude uvijek nanovo istraživan i tumačen. Svakako se nadamo da će ova vrijedna publikacija, osobito zbog konteksta veza s Hrvatskom, doživjeti prijevode na češki i engleski jezik.

Barbara Vujanović

Jasna Marcelić i Marijan Lipovac, Václav Havel – politička biografija, izdavači Srednja Europa i Hrvatsko-češko društvo, Zagreb, 2018.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...