Neposredno prije “novog svjetskog poretka”, #onokad smo mladi i naivni pripremali blagdanske stolove i dogovarali se gdje ćemo za Novu, na domaćoj glazbenoj sceni počela se rađati jedna nova, svježa, a s vremenskim odmakom možemo reći i uspješna glazbena priča. Kapetanica broda zove se Sanja Šiljković, zagrebačka glazbenica i vizualna umjetnica koja je krajem prošle godine postala SUN U i svojim debitantskim albumom “Discover” dala naslutiti da je urbana hrvatska glazba dobila – ozbiljnu igračicu.
Album “Discover” možete poslušati ovdje
Da bi postala SUN U te u životopis upisala prvi album i sjajne kritike, Sanja je, naravno, morala proći jedno opsežno glazbeno, ali i životno traženje. Djetinjstvo je provela probirući po majčinoj akustičnoj gitari, zatim se zaljubila u folklor, a s njim, naravno, i u svjetla pozornice. U srednjoj školi upoznala je bas gitaru, a u svom prvom bendu je, zbog odlaska članova, uz ulogu basistice morala prihvatiti i mjesto frontmanice. Sudeći po onom što je uslijedilo, nije joj teško palo – osvojila je nagradu Status za najperspektivnijeg mladog glazbenika, a njezina je grupa na dodjeli nagrada Mega Muzika Fender Roland proglašen najboljim demo bendom.
S nagradama u džepu i ambicijama u srcu, “uletjela” je nakratko i u grupu Lollobrigida, s kojom je snimila njihov drugi album, zatim osnovala grupu Shoxx, gostovala u projektu Black Screens, a onda odlučila – dosta je šaranja po kolektivima i vrijeme je za nešto osobnije i konkretnije. “Htjela sam napokon napraviti nešto skroz svoje, jer činjenica je da sam od tinejdžerskih dana konstantno komponirala i taložila pjesme ‘po ladicama’. U svakom slučaju, zaključila sam da je došao red na mene i da je dosta bilo bendova i propalih projekata”, otkriva nam SUN U.
Hrabrost se isplatila – njezine je talente prepoznao Aquarius Records, pod čijim je okriljem izdala svoj prvi album s dvanaest pjesama na engleskom jeziku. “Volim se šaliti na njegov račun i reći – čušpajz! Ali samo zato što sam u njega (namjerno) stavila dio pjesama koje su nastale još dok sam se stilski tražila, uz pjesme koje su nastale kad sam se baš profilirala. Tko god je poslušao album, znat će o čemu pričam. Ajmo reći da je u starijim pjesmama veći fokus bio na sviračkoj ekshibiciji, dok su pjesme nastale u novijoj fazi aranžmanski profinjenije”, kaže nam mlada glazbenica koja je, nedugo nakon objave prvog albuma, u svoj opus ipak dodala i dvije pjesme na hrvatskom jeziku, “Trag” i “2020”. Zanimalo nas je, naravno, je li to potvrda one dobre stare teze da engleske pjesme domaćih autora na našim prostorima jednostavno ne uspijevaju?
“Djelomično je to, djelomično je testiranje. Smiješno mi je kad čujem komentare kako na engleskom sve dobro zvuči, kao, oni koji pišu na engleskom izbjegavaju suvislost tekstova, jer ‘i najgluplji tekst na engleskom zvuči dobro’, što je totalno suludo. Meni engleski jednostavno bolje zvuči i ne vidim zašto se svi koji pjevaju na engleskom moraju konstantno toliko opravdavati radi istog. Sumnjam da je jednu ABBU netko maltretirao zašto ne pjeva na švedskom. U svakom slučaju, izbacila sam sad u mjesec dana dvije stvari na hrvatskom i moram reći da mi je bilo deset puta lakše napisati tekst, a suvislost tekstova i same teme o kojima pjevam su i dalje identične onima koje sam obrađivala na engleskom”, priča nam glazbenica koja puno vremena, volje i truda izdvaja i na vizualni segment čitave priče. Ne samo zato što je tako “zabrijala” – to joj je i profesija.
“Ono što me u glazbenom životu financira i općenito u životu uzdržava su animacija i postprodukcija. Svi vizualni aspekti u mojoj glazbenoj priči nisu, kako bih rekla, nešto što je pomno planirano ‘sa strane’, već je to dio mene. To sam sve ja. Cijeli život se bavim samo i isključivo nekakvim granama umjetnosti. Ne znam za drukčije. Osobno ne odvajam to na nekakva dva segmenta, to nije nekakav dodatni trud. Meni je to sve prirodno, sve čime se bavim i kako živim oduvijek je implementirano u priču s mjuzom i tretiram to kao normalan prirodni tijek. A inspirira me sve. Što se same glazbe tiče, tu sam isključivo sama sebi okidač. Ako me operu neke jake emocije, pozitivne ili negativne, važno je da ih ‘nametljivo’ osjetim, onda to rješavam snimanjem mjuze. A iza toga, kad sve snimim i izaranžiram, smišljam što ću na to otpjevati. Prvo smislim melodiju, a iza toga isplivaju razmišljanja vezana uz ljude – općenito, ljudska psiha, narav, ponašanje u društvu…”, opisuje nam SUN U svoj kreativni proces.
“To je kao kad slikar uzme platno i naslika sliku. Jednostavno je to napravio jer je htio, tako osjeća i to je bio jedini cilj. Svaki posao ima svoje lijepe i naporne momente, ali u konačnici, ako voliš to što radiš, to je nešto što te ispuni i oba momenta daju određenu čar cijeloj priči”, priča nam i dodaje da su je godine šaranja po domaćoj urbanoj sceni na neki način istrenirale kao glazbenicu.
Zašto se svi koji pjevaju na engleskom moraju konstantno toliko opravdavati radi istog? Sumnjam da je jednu ABBU netko maltretirao zašto ne pjeva na švedskom.
“Ono što sam kroz godine naučila je da sve, ali apsolutno sve nađe svoju publiku. Osjeti se kad si fake, vidi se kad si fake! Ne želiš biti fake, želiš biti ti. Pomiriš se u startu s tim da će biti onih koji te vole i debelo onih koji te hejtaju. Tu nema i ne bi smjelo biti kompromisa, jer u tom slučaju totalno gubiš na individualnosti i prepoznatljivosti. Izdavači su mi po tom pitanju divni, tu nema nikakvog spora. A što se tiče nekakvih glazbenih i produkcijskih kompromisa, malo ljudi kuži da sam ja sama svoj producent, pjesme radim tutto completo“, otkriva nam glazbenica koja, zahvaljujući odličnim kritikama i rastućoj sljedbi na digitalnim platformama, uspješno nastavlja “domaći electro-pop val”, imaginarni entitet u kojeg, među ostalima, spadaju Nipplepeople te sve uspješniji Pocket Palma.
“Kad čujem riječ ‘val’ u glazbenom smislu, asocijacija mi je Novi val – veliki, uber poznati ex-yu bendovi. Iz te perspektive, nitko od nas još uvijek nije na toj razini, prvenstveno iz medijskog kuta. Ljudi koji prate scenu znaju, ali šira publika baš i ne, čak ni za Nipplepeople. Iznenadim se i ulovi me susramlje kad shvatim da netko nije čuo za njih, teški facepalm i hrpa rozih čupavih upitnika iznad glave”, kaže.
“Taj electro-pop val toliko dugo već postoji na sceni da ni sama ne mogu vjerovati koliko vremena je bilo potrebno da se malo više pročuje za neke. Pa hit-pjesma ‘Sutra’ je stara desetak godina i još uvijek mi nije jasno da je trebalo toliko vremena da napokon dobije zasluženu pažnju! Vjerojatno se tek unatrag godinu, dvije nešto medijski počelo mijenjati, pa sad ispada kao da se odjednom dogodio neki val. Realna priča je ta da smo svi skupa tu već jako dugo i ‘čamimo čekajući’ sklupčani u kutu sobe, mašući zastavicom”, kroz smijeh zaključuje SUN U, mlada glazbenica čiju smo zastavicu napokon primijetili – na obostrano zadovoljstvo.
Pročitaj više o mladim kantautoricama koje osvajaju domaću glazbenu scenu!
Upoznajte Akleu Neon, glazbenu genijalku koja kreće u osvajanje svijeta
Željka postaje Je Veux: Najosobnije lice svestrane zagrebačke glazbenice
Maja Posavec: “Čvrsti estradni zid danas teško može probiti nešto drukčije”
Luce o glazbi i estradnim trikovima: “Najpozornije slušaju kad šapćeš”