Upitna budućnost “Djevojke s vrčem”: Urbanizam Trilja, čini se, ima novu žrtvu

Trilj je jedan od najmlađih hrvatskih gradova, a urbanistički problemi oko Gradskog parka i njegova zaštitnog lica ovih su dana vruća tema.

Prije nešto više od desetak dana Grad Trilj dao je na Javni uvid Projekt uređenja Gradskog parka Trilj koji je u javnosti izazvao ozbiljne polemike, naročito u dijelu u kojem se Projektom pomalo nejasno i nelogično predviđa restauracija i premještanje spomeničke cjeline ”Djevojka s vrčem” (1958.) autora Vanje Radauša.

Radi se o prvoj javnoj skulpturi uopće postavljenoj na području grada Trilja, inače jednog među manjim i ”najsvježijim” hrvatskim gradovima koji se za status grada izborio tek 1998. godine. Premda bogata antička i povijesna nalazišta na širem području grada svjedoče o kontinuitetu života do u daleku povijest, grad Trilj danas ne baštini gotovo pa nikakvu urbanu morfologiju. O tome najbolje svjedoči činjenica da Trilj još nema javni gradski trg, pa niti sustav kanalizacije (oba projekta su u najavi, planirana je izgradnja i uređenje trga u okviru rekonstrukcije i preuređenja bivšeg tvorničkog kompleksa ”Cetinke”).

Urbanizam grada prepušten je godinama konstelaciji slučajnosti i samovolje, kako građana, tako i gradske vlasti. Na istom tragu i po istoj logici Grad Trilj, na čelu s HDZ-ovim Ivanom Šipićem, odlučio je krenuti u uređenje i rekonstrukciju devastiranog Gradskog parka. Ideja uređenja Gradskog parka sama po sebi doista nije sporna, štoviše čak je i neophodna, ali tu bismo već mogli stati s komplimentima.

Kako već to obično biva, Projekt uređenja dogovoren je bez provođenja javnog natječaja za idejno rješenje/prijedlog rekonstrukcije Gradskog parka i bez stručnog žiriranja te su građani Trilja na Javni uvid i raspravu dobili diskutabilan Glavni projekt uređenja Gradskog parka Trilj koji potpisuje glavni projektant, arhitekt Hrvoje Bota. Projektom se tako predviđa hortikulturalno uređenje parka, opremanje parka urbanom opremom – sadržajima za djecu i mlade, rekreativce, turiste – uređenje šetnica, ali i izgradnja malonogometnog igrališta na mjestu na kojem se trenutno nalazi Radauševa skulptura ”Djevojka s vrčem”.

Spomenik je podignut u čast rijeci Cetini – na čijim je obalama grad Trilj nastao – i prva je javna skulptura postavljena na širem gradskom području. Kako doznajemo iz intervjua koji je vodio Josip Dukić s arhitektom Boškom Latincem (Triljski most, 2011, br. 6) do postavljanja prve triljske javne plastike došlo je zahvaljujući prijateljstvu uglednog Triljanina Jakova Odrljina i Vanje Radauša, a u odabiru lokacije spomenika sudjelovao je i sam Latinac kao arhitekt, sugerirajući položaj u središnjem dijelu parka, na sjecištu pješačkih staza, čime je vizualni identitet parka transliterirao urbani identitet grada Trilja kao prometnog čvorišta, okosnicu čijeg identiteta čini rijeka Cetina.

Osim što je sasvim apsurdno inzistiranje na izmicanju spomeničke cjeline u korist multifunkcionalnog malonogometnog igrališta (kojih na razini šireg gradskog područja ima i više nego dovoljno, a velika većina ih zjapi prazna i bez djece), Projektom nije ni najmanje jasno definirana sudbina spomenika niti je izrađen projekt premještanja i restauracije Radauševe ”Djevojke s vrčem”.

Na službeni zahtjev za uvid u Projekt premještanja i restauracije spomenika, iz Grada Trilja su odgovorili da isti ne postoji jer je u tijeku Javni uvid u Glavni projekt uređenja te će se po završetku Javnog uvida donijeti konačna odluka i prema potrebi naručiti Projekt premještanja i restauracije spomenika. Valja istaknuti, prva faza projekta – uređenje pojasa županijske ceste Ž-6148 uz gradski park – odrađena je prije nego li je projekt dan na javni uvid građanima. Također, sporna je i činjenica da niti nakon tri godina od isteka preventivne zaštite, od strane nadležnih konzervatorskih službi nije pokrenut proces za trajnu zaštitu kulturnog dobra. Ipak, u razgovoru s glavnim projektantom, konzervatori su sugerirali da se spomenička cjelina ne premješta i da se svakako sačuva izvornost lokacije.

Nije nebitno istaknuti i da se Muzej triljskoga kraja, jedina javna gradska ustanova u kulturi, ni u jednom trenutku nije očitovao o ideji dislociranja spomeničke cjeline.

S ciljem zaštite i zaustavljanja ovoga – po grad Trilj i lokalnu zajednicu – štetnog projekta, povjesničarka umjetnosti Anđela Galić pokrenula je na društvenim mrežama građansku inicijativu i peticiju ”Stop betonizaciji Gradskog parka Trilj” podcrtavajući niz spornih točaka koje realizacija ovakvog Projekta uređenja pretpostavlja.

Osim ključnog problema narušavanja vizualnog identiteta parka uzurpiranjem izvorne lokacije prve gradske spomeničke cjeline, Galić ističe da Projekt donosi i još čitav niz nelogičnosti, primjerice izgradnju javnih sanitarnih čvorova na šetnici uz obalu rijeke Cetine te betonizaciju pozornice. Istovremeno, u zgradi Gradskog kina (čija je obnova također u tijeku) i koja se nalazi u zoni parka, čineći s njim urbanističko-krajobraznu cjelinu, postoje sanitarni čvorovi koji bi sasvim sigurno uz određeno ulaganje mogli poslužiti svojoj svrsi ne nagrđujući vizuru parka i obale.

Projektom nije ni najmanje jasno definirana sudbina spomenika niti je izrađen projekt premještanja i restauracije Radauševe ”Djevojke s vrčem”.

Svoje ideje triljska politička vlast temelji na činjenici da se grad Trilj brendirao kroz glazbeno-turističku manifestaciju Thrill Blues Festival, koja se unazad nekoliko godina održava upravo u Gradskom parku, i shodno tome ne nalazi ništa sporno u funkcionalnoj prilagodi i rekonstrukciji parka kako bi data lokacija što bolje zadovoljila potrebe festivala i posjetitelja. Spominje se pritom i triljski Advent, kao zimska perjanica turističke ponude grada, pa bi malonogometno igralište na mjestu Radauševa spomenika u zimskom periodu bilo pretvoreno u klizalište.

Jasno, turistička ponuda je must have, ali nije li lakomisleno, pa i potpuno suludo, prilagođavati prostor Gradskog parka koncepciji nekolicine turističkih manifestacija koje danas jesu, a sutra već ne moraju biti? Zar bi bilo toliko nelogično park obnoviti i urediti u suglasju sa strukom i lokalnom zajednicom, koja je jedina realni korisnik i faktički vlasnik javne gradske površine o čijoj sudbini se navedenim Projektom odlučuje, a potom obnovljenoj urbanističko-krajobraznoj cjelini prilagoditi koncepte prihvatljivih turističko/kulturnih/zabavnih manifestacija koje mogu unaprijediti turističku ponudu grada Trilja? Izgleda da ne.

Mada je po svojoj samovolji i diletantizmu u medijskom prostoru najčešće prisutan doajen urbanističkog nereda, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, očigledno je da se model njegova gospodarenja javnim prostorom sve češće i opasnije reflektira i u malim sredinama poput ovoga slučaja u gradu Trilju. Kada pritom uzmemo u obzir da javne institucije svojom šutnjom ili nebrigom i aljkavošću idu niz dlaku ovakvim ”kreativnim” inicijativama, odgovornost opetovano pada na šačicu građana voljnih reagirati i ustati u obranu svog grada.

Ana Žanko

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More