Umri prije smrti

tanja bjelicPrvo da skinem s vrata obavezu da navedem ime autorice i naziv izložbe. To ću napravit odmah na početku da se kasnije kad poteče bujica dojmova ne moram misliti jesam li to naveo ili nisam. Dakle, ime autorice je Tanja Bjelić, a naziv izložbe u Greti je Striatum.

Mene je toj izložbi privukla pomalo sablasna fotka starice koja u sumrak stoji pored nadgrobne ploče, iza nje u tami vide se čempresi. Otišao sam to pogledat. Uz tu fotografiju starice, bilo je još fotografija ljudi kako stoje uz grobove u koje će biti pokopani. Ispod fotografije te starice piše:

Eržebet Krištof, Kikinda. Pozira u odjeći u kojoj želi biti sahranjena, pripremila je i posebnu pogrebnu odjeću za sve članove svoje obitelji. Snimila je kratki filmić za sprovod u kojem se oprašta sa svima.

Fascinatno, pomislio sam. I požalio što nisam došao na vrijeme na otvorenje jer je Daniel Rafaelić, rekli su mi, držao nadahnuto uvodno slovo o povijesti kulta smrti, grobova. U toj Eržebet Krištof i njezinom pripremanju odjeće za ukop našao sam nešto duboko literarno. O tome bi se mogla napisat dobra pripovijetka. Baka koja čitavoj obitelji sprema tu odjeću za ukop. Pokušao sam zamisliti samog sebe mrtvog kako me spuštaju u obiteljski grob na Mirogoju u kojem ima još mjesta samo za jednog. U čemu bih volio biti sahranjen? I onda me uhvatila teška jeza… Prikazala mi se slika kako me spuštaju u grob u sanduku. Grobari poklope ploču, a ja ostajem sam dolje u grobu u toj svojoj Batta trenirci za koju sam se odlučio u nadi da ću u njoj i istrčati iz groba. Zgrozio sam se od pomisli da se stara Eržebet svaki dan suočava s takvom slikom dok dolazi na grob u kojem će bit pokopana.

Onda sam se sjetio da sam kod Andrića pročitao da su fratri prakticirali takve vježbe: legli bi u sanduk i zamišljali da su mrtvi. Na sličnoj postavki temelji se i Dickensova Božićna priča. Tip je imao viziju u kojoj je vidio kako ga pokapaju u grob. I ujutro, kad je shvatio da je ipak još živ, poludio je od sreće, istrčao van potpuno promijenjen, više nije bio stari škrtac koji mrzi ljude. Slična iskustva imali su i ljudi koji su doživjeli kliničku smrt. Nakon toga su se potpuno preobrazili kao osobe, na sasvim nov način sagledavali su život.

Pomaknuo sam se do druge fotografije, na kojoj neki mlađi tip stoji pored obiteljskog groba. Ispod fotografije piše:

Gogo, Šibenik. Boluje od Chronove bolesti i često se suočavao sa smrću. Unatoč opasnostima u kojima se zbog bolesti nalazi, proputovao je cijeli svijet. Svijest o smrtnosti navodi ga da ne odgađa život. Kaže da je smrt smiješna.

To me sjebalo. Sjetio sam se da sam zadnji put prešao granicu prije sedam godina, a da sam od stranih zemalja vidio samo Austriju, neko planinsko francusko skijalište, nešto malo Švicarske koje se ni ne sjećam jer sam tad imao samo jednu godinu, onda Lisabon i to je to. Uhvatila me teška tjeskoba. Opet sam se vidio kako me spuštaju u obiteljsku grobnicu, a da sam dane potrošio na potezu Greta – Sedmica – birtije u Tkalčićevoj, otvorenja izložbi u centru, promocije knjiga u Bogdanu Ogrizoviću. Došao sam do galerista Davida, podsjetio ga da smo ono jednom nešto planirali otić u Ameriku.

– Hoćemo ić… Mogli bi uskoro pokrepavat, a da ne odemo…

– Pa, hoćemo, da… Možda na ljeto ili ono drugo… Treba vidjet dal ima nekih stipendija…

I onda smo naručili na šanku galerije nova pića. Morao sam se pripit da odagnam tjeskobu koju su u meni probudile te fotografije na zidovima oko nas. Vjerojatno to govori nešto i o dobro pogođenoj temi i izvedbi izložbe. Autorica je dala i samu sebe fotkat na groblju. Ispod njezine fotografije piše:

Tanja (autorica), Donirala tijelo Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Pozira ispred grobnice za donatore na Mirogoju.

Ona, pomislio sam, neće morat razmišljat u kakvoj će je odjeći sahranit. Njezino tijelo skalpelima će iskasapit studenti medicine. Njezini nazori o smrti sigurno su posve različiti od nazora stare Eržebet koja će u grob ići u nešto boljoj bluzi i suknji, kao da ide k susjedi u prizemlje popit kavu ili trgnut višnjevac iz malog bićerina s izrezbarenim ružicama na žućkastom, zamućenom staklu.

Željko Špoljar

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...