Umjetnost u magičnoj kutiji: Upoznajte majstoricu koja stoji iza projekta Glass Cathedrals

Smještanje životnih situacija, poznatih filmskih scena, ali i političkih poruka u diorame životni je projekt Lise Swerling, umjetnice koju smo upoznali na društvenim mrežama i oduševili se njezinim "čarobnim kutijama".

Uprizorenje neke scene uz pomoć modela, maketa, figura, pozadinske slike i ambijentalnoga svjetla zove se diorama, smatra se i pretečom kinematografije, a već je dugi niz godina glavni medij Lise Swerling, južnoafričke umjetnice koja na Instagramu oduševljava projektom Glass Cathedrals. Riječ je o nizu minijatura koje prikazuju scene iz omiljenih filmova, života dragih joj ljudi i svih onih koji ovakvim radom žele ovjekovječiti neki važni trenutak.

“Glass Cathedrals je serija minijaturnih svjetova u kutijama. Diorame izražavaju velike ideje s figuricama koje su tek malo veće od zrna graška. Svaka scena sadrži nekakav paralelni svijet, odražava emocije, apsurde i ljepote našeg svijeta. Većina ih je unikatna i rađena po mjeri, pa figurice sliče stvarnim ljudima i postavljene su u prostor po nečijem izboru, kako bi postale osobna umjetnička kutija uspomena. Napravila sam na stotine diorama stvarnih ljudskih iskustava – putovanja, obiteljskih događaja i puno, puno vjenčanja”, ispričala nam je umjetnica, prisjećajući se pritom figurice od koje je sve krenulo.

“Prije dvadeset godina na dar sam dobila figuricu čovječuljka u pobjedničkoj pozi, ali s amputiranim rukama iznad lakta. Njegova upornost i izdržljivost su me na neki način dirnule. Bilo mi ga je žao i zadržala sam ga. Često osjećam empatiju prema neživim objektima, kao da pričaju nekakvu priču. Godinu, dvije nakon toga iz čista sam ga mira stavila u običnu drvenu kutiju. U tom trenutku se transformirao, kao da više nije trebao žaljenje. Postao je vlasnik prostora, a ja sam shvatila da se u kombinaciji figurice i kutije dogodilo nešto prekrasno. I tako su nastale Glass Cathedrals!”, opisuje Lisa Swerling.

Rođena je u Cape Townu, kao četrnaestogodišnjakinja se preselila u London te, unatoč umjetničkim aspiracijama, na Oxfordu upisala politiku, filozofiju i ekonomiju. Ipak, od kreativnosti, priča nam, nije uspjela pobjeći. “Nakon fakulteta bila sam pomalo izgubljena pa sam krenula na jednogodišnji umjetnički tečaj pri Central Saint Martinsu u Londonu. Zapravo, nisam išla toliko često, ali sama pomisao da bih život mogla posvetiti umjetnosti za mene je bila prilično radikalna. Nakon toga sam dobila posao kao grafička dizajnerica i bila sam grozna, a s vremenom sam s Ralphom Lazarom, svojim suprugom, osnovala malu tvrtku za licenciranje umjetnina. Nekoliko godina nakon toga počela sam izrađivati Glass Cathedrals i otad se bavim time, a prije desetak godina sam se usudila nazvati umjetnicom. To mi, recimo, nikad nije bilo ugodno. Ipak, nakon više od tisuću radova, moguće je da sam postala vodeći svjetski stručnjak u izradi minijaturnih svjetova u kutijama. Dakle, sve je moguće!”, priznaje Lisa.

“Često osjećam empatiju prema neživim objektima, kao da pričaju nekakvu priču” (Foto: Instagram)

“Općenito govoreći, ponosna sam što mogu destilirati najdublje ljudske trenutke i veze, napraviti od njih uspomenu u čarobnoj kutiji za cijeli život. Što se tiče umjetničkih djela, svake godine stvorim barem jednu kolekciju koja je ‘plod ljubavi’, na temelju mojih interesa i strasti”, kaže nam umjetnica. U rubrici “za dušu” nedavno je, priča nam, nastala serija radova “Starstuff” – na njoj je počela raditi tijekom pandemije, a prikazuje ličnosti koje su je fascinirale, od Fride Kahlo sve do njezine majke. Tu je i serija radova “Cinerama” sa scenama iz njezinih omiljenih filmova, kao što su “Portret djevojke koja izgara” i “Klub boraca”, inače prikazana na prošlogodišnjem Telluride Film Festivalu.

“Svi smo istodobno i beznačajni i epski”

Osim kreiranja uspomena, Lisa svojim radom ponekad pokušava skrenuti pažnju i na politička pitanja. Već godinama živi u SAD-u i spada u glasne kritičare aktualnog predsjednika Donalda Trumpa. “Život u SAD-u nije normalan već barem četiri godine, pandemija je na neki način samo nastavak destabilizacije. Prije tri godine jedan svoj rad prvo sam nazvala ‘Novo normalno’, ali sam promijenila naziv u ‘Ovako izgleda čovječanstvo‘. Za svaki od stotinu prvih dana vladavine Donalda Trumpa napravila sam po jednog prosvjednika. Taj rad pokazuje kako iznenadna mobilizacija ljudi protiv zajedničke prijetnje može osloboditi puno kreativne energije. Još uvijek se osjećam vrlo okrijepljeno i pokretno, kreativno i politički gledano. Ova su dva aspekta mog života kanalizirana u jedan tok, osnažujuće je usmjeravati nečiju kreativnost u pokušaj da bude sila promjene”, priča nam majstorica diorame.

Lisine diorame ponekad imaju i politički kontekst (Foto: Instagram)

Njezin posao, kaže nam, zahtijeva puno koncentracije, ali i iskrenu dječju zaigranost, odliku koju je sačuvala sve do danas. “Živim svoj život na vrlo razigran način. I danas se radujem sličnim stvarima kao kad sam bila mala, suncu koje prolazi po valovima, kugli sladoleda, zaljubljivanju u glavnog lika neke knjige, padajućem listu, lijepoj riječi… U tom smislu, pretpostavljam da moji radovi skreću pažnju na neke životne sitnice. Ljudi često komentiraju da se gledajući moja djela mogu povezati s osjećajem čuđenja kojeg se sjećaju iz djetinjstva”, kaže Lisa.

“Dolazim do svoje umjetnosti iz perspektive povezivanja, suprotstavljanja iznenađujućih stvari kako bih stvorila neko novo značenje, bilo ono poetsko ili apsurdno. Ono što me motivira da male figurice stavljam u velike prostore nije samo puka minijaturizacija, već iskra koja se u meni zapali promatranjem ljudskog stanja iz ove nove perspektive. Svi smo istodobno i beznačajni i epski. Mislim da empatija ljudi prema figurama nadilazi određenu dočaranu scenu, uvidimo kako smo radikalno sićušni u ogromnom svemiru”, zaključuje.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More