Umjetnost u gigapikselima: Posljednja večera objavljena u dosad neviđenoj rezoluciji

Slavna slika Leonarda da Vincija novi je dodatak projektu Arts & Culture, Googleovom tehnološkom dostignuću koje najpoznatija djela svjetskih muzeja u "gigarezoluciji" dovodi u domove ljubitelja umjetnosti.

Zahvaljujući suradnji Kraljevske akademije umjetnosti i Googleovog virtualnog servisa Arts & Culture, legendarno djelo Leonarda da Vincija dobilo je novi život i priliku da ga studenti, povjesničari, ali i svi ostali zainteresirani ljubitelji umjetnosti analiziraju doslovno do najsitnijih detalja. Zajedno s još devetnaest drugih velikih umjetničkih djela, Posljednja večera skenirana je u “gigapiksel” rezoluciji i objavljena u najdetaljnijem izdanju ikad.

Da Vinci je za jednu od najpoznatijih slika u povijesti koristio eksperimentalnu tehniku ​​pomoću jaja, tempere i uljne boje na gipsu, pa je Posljednja večera počela blijediti ubrzo nakon što je dovršena. Srećom, Leonardovi su učenici stvorili primjerak uljanom bojom na platnu koja je odoljela testu vremena i danas služi kao referentni primjerak te, unatoč činjenici da je riječ o kopiji, izaziva divljenje.

Posljednju večeru u visokoj rezoluciji pogledajte ovdje

Prizori Posljednje večere prikazuju trenutak kada Isus otkriva da će ga izdati jedan od njegovih dvanaest učenika. U djelu iz 1498. godine svaki je lik prikazan jedinstvenom gestom i izrazom kako bi odrazio njihovu reakciju u biblijskoj priči. Zbog tehnike koju je Leonardo koristio, kao i zbog lošeg postupanja u dominikanskom samostanu u kojem je nastala (Napoleon je sobu s Posljednjom večerom koristio kao staju kad je napao Milano), mnogi ključni detalji su izblijedjeli ili su izgubljeni. Primjerice, 1652. godine probijen je prolaz kroz ulazni zid koji je uništio Isusove noge.

Osim slike u giga-rezoluciji, Arts & Culture donosi i brojne zanimljivosti o nastanku djela i njegovom lošem tretmanu kroz povijest (Foto: Google)

Kopija Posljednje večere u posjedu Kraljevske akademije vjerojatno je nastala između 1515. i 1520. godine, a pripisuje se njegovim učenicima Giampietrinu i Giovanniju Antoniju Boltraffiju. Otprilike je iste veličine kao izvorni Leonardo, nije izblijedjela, ali joj nedostaje gornja trećina. U obnavljanju originala, koje je trajalo od 1979. pa sve do 1999. godine, korištena je kao jedna od glavnih referenci. Inače, 2018. godine otkriven je još jedan “tajni” primjerak, a naslikao ga je, pokazala su istraživanja, sam Leonardo da Vinci.

Digitalizirana verzija Posljednje večere sadrži neke narativne detalje koji u originalu više nisu vidljivi, poput spremnika soli koji srušen leži pored Judine desne ruke – prosuta sol oduvijek se smatrala lošim znakom. Uz sjenu na Judinu licu i novčića kojeg drži na slici, prosuta sol referenca je na činjenicu da će Juda izdati Isusa satima nakon prizora. Pored Jude, drugi učenik Petar drži nož, što nagovještava činjenicu da će odsjeći uho vojniku dok pokušava zaustaviti Isusovo uhićenje.

Art Camera digitalizirala 200 najvećih djela

Ovo remek-djelo samo je jedna u nizu umjetnina koju je Google, zahvaljujući modernim tehnologijama, “sačuvao” i na neki način pripremio za moderno doba. Njihovo tehnološko dostignuće zove se Art Camera – riječ je o robotskoj kameri izrađenoj po mjeri za brže i lakše stvaranje gigapiksela. Robotski sustav automatski upravlja fotoaparatom od detalja do detalja, uzimajući stotine slika velike rezolucije. Kako biste bili sigurni da je fokus ispravan na svakom potezu četke, opremljen je laserom i sonarom koji – poput šišmiša – koristi zvuk visoke frekvencije za mjerenje udaljenosti od umjetničkog djela. Jednom kad je svaki detalj snimljen, softver pravi tisuće snimki izbliza i poput slagalice spaja komade u jednu sliku.

Sofisticirane kamere Google u muzeje diljem svijeta šalje besplatno (Foto: Google)

Slika gigapiksela napravljena je od više od milijardu piksela i može otkriti detalje nevidljive golim okom, pa je stvaranje digitalnih slika u tako visokoj rezoluciji složen tehnički izazov. U prvih pet godina postojanja, Google je objavio oko 200 umjetničkih djela u giga-rezoluciji.

“Mnoga su djela naših najvećih umjetnika krhka i osjetljiva na svjetlost i vlagu. Umjetničkom kamerom muzeji mogu dijeliti neprocjenjive radove sa svijetom, čuvajući ih tako za buduće generacije. Želimo muzejima pružiti alate potrebne za obavljanje ovog važnog posla, pa flotu ovih kamera iz muzeja u muzej širom svijeta šaljemo besplatno”, poručuju iz Googlea o projektu čija je popularnost drastično narasla u vremenu izolacije i potpunom zatvaranju muzeja diljem svijeta.

Svi se hvale “virtualnim šetnjama”, ali koje doista vrijedi pogledati?

“Umjetnička kamera drastično će povećati opseg i dubinu u kojoj muzeji mogu pružiti pristup našoj zajedničkoj kulturnoj baštini bilo kome širom svijeta. Na primjer, ako želite vidjeti Van Goghovih šest poznatih portreta obitelji Roulin izbliza, trebali biste putovati preko Nizozemske, a zatim preko Los Angelesa i New Yorka. Sada kamera može putovati za vas”, kažu u Googleu.

Muzeji, naravno, ne skrivaju oduševljenje ovom inicijativom koja im je, barem po pitanju prisutnosti u javnom životu za vrijeme pandemije, itekako olakšala posao. “Umjetničke galerije i muzeji trebaju biti mjesta zajedništva koja pružaju inspiraciju, bijeg, utjehu, zabavu i utjehu, osobito u kriznim vremenima. U vrijeme kada su nam vrata tužno zatvorena, drago nam je da zahvaljujući Google Arts & Culture nastavljamo kulturnu razmjenu”, izjavio je Axel Rüger, tajnik i izvršni direktor Kraljevske akademije.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More