Obiteljski čovjek, umjetnik i zvjerčuga

Bio sam, iskreno, sumnjičav prema ideji da se dobra, poštena biografija može napisati bez sudjelovanja čovjeka o kojemu se piše.

Engleski novinar, glazbeni kritičar i dugogodišnji urednik časopisa MOJO, Paul Trynka, učinio je to u svojoj publicističkoj knjizi “Starman” o životu i djelu Davida Bowieja.

Trynka je ovog tjedna gostovao u Zagrebu gdje je Menart promovirao prijevod “Starmana”, svoje novo izdanje. Bilo je zanimljivo čuti njegovo objašnjenje činjenice da od preko dvjesto sugovornika koje je za ovu knjigu intervjuirao, nijedan nije Bowie glavom.

– Preko MOJO-a dobro sam upoznao Davida. Znao sam da bi on intervenirao u tekst, da bi htio kontrolirati ono što je rečeno o njemu, a da bi knjiga zbog toga izgubila one slojeve bez kojih ozbiljna biografija ne može. Činilo mi se da ću, ako mu dam priliku da autorizira tekst, on tu priliku obilno iskorištavati, na štetu onih koji su samo za ovu prigodu pristali govoriti o njemu, rekao je Trynka u ponedjeljak u zagrebačkom KIC-u.

Iako mi njegov odgovor nije do kraja raspršio skepsu, donekle ga uvažavam; svaki novinar zna kakva je muka napraviti s nekim dobar, živ, sočan intervju uživo, i onda u sudaru s taštinom intervjuiranog, u autorizaciji ostati bez najboljih rečenica. Bowie je, izgleda, tašt čovjek. Nije mi to iznenađenje.

Mit koji se o njemu stvara – a u stvaranju tog mita najviše je “potegnuo” upravo sam pjevač, svjestan načina na koje funkcionira medijska mašinerija zavođenja, mistificiranja, opčinjavanja – zamaglio je obrise njegove “prave” osobe koja je, kako uvjerava Trynka, iznenađujuće pitoma. Za jednog izvanzemaljca.

Bowie je, izgleda, iznad svega čovjek od familije, i sad živi ono što je cijeli život sanjao: miran brak, obiteljski spokoj. Prilično babski đir za jednog Ziggyja Stardusta koji je već kao mladi tinejdžer našao dečka i naglavačke uskočio u homoseksualne avanture, samo zato jer se tada u Brixtonu govorilo o tome kao o nedopustivoj sablazni.

Ovakve histerično sukobljene osobine čine okosnicu života Davida Bowieja; to je ono što ga čini zvjerčugom svjetske glazbene scene, ono što ga čini velikim umjetnikom – i razlog zbog kojega će pravi fanovi posegnuti za ovom knjigom neovisno o tome je li posrijedi zbilja “ultimativna biografija” kako veli autor ili nije.

Zanimljivo je bilo čuti Trynku kako govori o manje poznatim detaljima iz Bowiejeva života – o njegovim djevojkama iz mladih dana do kojih je jedva uspio doći, o navodnoj seksualnoj vezi s Mickom Jaggerom (za koju izričito tvrdi da je medijska izmišljotina), o njegovim neprijateljima kojih je puno, puno više nego prijatelja.

Marin Raster

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More