Umjetnički kolektiv House of Flamingo: ‘Dijelimo sve, ali frajere ne!’

Drag kultura nekad je i kod najvećih ljubitelja umjetnosti i undergrounda izazivala upitnike nad glavama, ali stvari su se s godinama itekako promijenile. Nakon brojnih pionira tog umjetničkog žanra, koji su ga učinili čak i kultnim u LGBTQ populaciji, na svjetskim naslovnicama danas je uglavnom zahvaljujući reality showu RuPauls Drag Race, a na domaćoj umjetničkoj sceni prisutan je prvenstveno zbog šarene ekipe okupljene pod imenom House of Flamingo.

Na nastupu umjetničkog kolektiva House of Flamingo bio sam triput, od toga, dva puta nadrkan zbog nekih dnevnih gluposti. Sva tri puta doma sam došao ekstatičan (ne pretjerujem), jer ovih šestero umjetnika, aktivista i entuzijasta respektabilne energije doista – pogađa u žicu. Za razliku od katarzičnih umjetnosti koje vas tjeraju na razmišljanje o srži postojanja, pa čak i na suze, Roxanne, Sorel, Mr. E, Entity, Colinda i Spazam kod posjetitelja postižu danas teško dohvatljivu sferu naših umornih i napaćenih osoba – radost za životom, momentalnu želju za pjevanjem i plesom, ali i razumijevanje drukčijeg, i to ne ono teoretsko, već iskonsko, uz konkretan primjer u obliku vizualno atraktivnih hrabrih mladih ljudi kojima običnost, kalupi i ladice zvuče kao prokletstvo.

Ne znam jeste li iz ove magle dojmova razabrali o kome se uopće radi. House of Flamingo je queer umjetnički kolektiv koji od 2013. godine djeluje na regionalnoj nezavisnoj sceni. Njihova najveća snaga su atraktivni, emocijama, ironijom i trudom nabijeni nastupi koje prate i YouTube kanal, Instagram profili te brojni drugi digitalni alati kojima šire poruku tolerancije, ali i zavidnom brzinom postaju glavna drag skupina u čitavoj regiji. 

Poznajem ih od samih (skromnih) početaka pa sam iz prve ruke svjedočio za domaću kulturnu scenu, pogotovo onu nezavisnu, nevjerojatnoj genezi šestorice mladića koji su od entuzijasta s jednom olovkom za oči i dvije maskare postali pravi, cijenjeni umjetnici, čiji se nastupi, poput nadolazećeg Dragrama u klubu Močvara, čekaju s uzbuđenjem rijetko viđenim na zagrebačkoj underground sceni.

Upravo iz te pozicije “svjedoka”, osim priče o umjetnim trepavicama, perikama i odjeći koju revno nabavljaju sa svih strana (od online shoppinga preko second hand shopova do krojenja i šivanja vlastitih kombinacija), zanimali su me i pozadinski detalji o održavanju brenda u financijski gotovo nemogućim uvjetima, ali i dinamici unutar kolektiva koji, kao što ćete primjetiti u intervjuu, ali i na fotografijama, sadrži prilično izražene i potpuno različite karaktere.

Foto: Timy Šarec/Arteist

 

Što je, po vašem mišljenju, najveće postignuće Hausa u šest godina postojanja?

Sorel: To što nakon svih tih godina izgledamo još ljepše nego na početku! 

Roxanne: Ogromno je postignuće što smo osvježili i obogatili regionalnu queer, kulturnu i clubbing scenu našim programima i sadržajima. Ipak, za mene najveće postignuće je vidjeti koliko smo usrećili i zabavili ljude našim radom. Neopisiv je osjećaj kada dobiješ takvu povratnu informaciju i podršku.

Mr. E: DRAGram je dosta visoko na listi postignuća. Mislim da postoji neki opipljivi konsenzus kako je on naš središnji događaj godine i onaj na kojem samima sebi podižemo letvicu po pitanju kvalitete sadržaja. Ovogodišnji se zove Boudoir, njime smo smo pred sebe stavili velike izazove i super je gledati kako s nekim novim ljudima stvaramo nešto potpuno drugačije, a opet jako autentično nama i našoj poetici. DRAGram je presedanski projekt koji je u regiju odaslao puls interesa za ovu umjetničku formu, stvorio mrežu umjetnica koje se izražavaju na ovaj način i, bez lažnih skromnosti, udario temelje drag scene u ovom dijelu Europe. Itekako je zaslužan da ga ljudi danas promatraju kao legitimnu umjetničku formu, a ne samo neki fetišistički lajtmotiv u lokalnim gej prčvarnicama. 

Entity: Nije lako baviti se bilo kakvom vrstom umjetnosti, kamoli ovako neklasičnom. Drag je istovremeno oslobađajuća , ali i konstruktivna vrsta umjetnosti, baš zato što nema pravila. Moraš imati jasnu sliku tko si i što imaš za poručiti publici. 

Colinda: U postignuća bih dodala i kinesku hranu koju smo prije mjesec dana jeli u Beču… Zaista nisam hranoljubac niti gurman, ali mekšu piletinu u životu nisam probala.

Osim u Zagrebu, aktivni ste u čitavoj regiji. Koja je najveća sličnost, a koja najveća razlika Hrvatske i ostalih u prihvaćanju i shvaćanju vašeg rada?

Entity: Mislim da je biti lijepa, uspješna, talentirana i pametna koncept koji je više-manje jednako shvatljivo svima, bez obzira na nacionalni identitet. 

Mr.  E: Ako gledaš sociološki, mislim da se u Hrvatskoj ipak primjeti postojanje queer aktivizma i to u trajanju od gotovo dva desetljeća. Ljudi više nisu toliko zaprepašteni, dapače, mislim da smo se do sada susretali uglavnom s afirmativnim komentarima i pozitivnom atmosferom. To se vidi i u količini medijskih istupa koje imamo. Na koncu, intervjue daju ljudi koji su i dalje u kontaktu sa svojim obiteljima i slično, to dovoljno pokazuje jedva, ali ipak primjetan pomak gledanja javnosti na queer identitete. Što si tiče prihvaćanja i shvaćanja našeg rada u drugim gradovima regije, teško je zapravo dati neki konkretan sud. Kad smo na gostovanju, radimo unutar nekakvog ružičastog mjehurića od sapunice. Dođemo u hotel, odradimo probu, sredimo se, odradimo show i družimo se s publikom. Publika u drugim gradovima nas voli i uvijek se dobro provedemo. Ne znam doduše kakva je svakodnevica drag performera iz gradova regije, ali sudeći po onome što vidim u medijima, ne ovoliko opuštena. 

Foto: Privatni album

 

Malo tko shvaća koliko je rada potrebno za jedan vaš show. Koliko sati, dana ili mjeseci nastaje jedan program? Je li financijski održiv ili ste i dalje u fazi ulaganja?

Sorel: Ovogodišnji DRAGram Buoudoir definitivno je nazahtjevniji projekt od svih do sada. Znali smo još prošle godine u ovo vrijeme što ćemo otprilike raditi, a aktivno smo u pripremama posljednja dva, tri mjeseca. Rekao bih da u nas zapravo najviše ulaže sama publika… Više od 90 posto troškova produkcije, koji kad podvučeš crtu broje do nekoliko tisuća eura, pokrivamo kroz donacije za program. Naš rad će bit održiv onog dana kad svima koji trenutno volontiraju, a to je tim od petnaestak osoba, budem u mogućnosti isplatiti honorar i za tih nekoliko mjeseci rada, a ne samo dnevnicu i topli obrok na dan programa. Kultura, a pogotovo ona izvaninstitucionalna, u našoj državi, nažalost, nije financijski isplativa ni za koga, kamoli za skupinu tranđela. Ipak, ne gledam na to povećanje obaveza kao na nešto negativno, već kao prirodan razvoj i sjedinjenje svega što radimo. Talenti, mogućnosti i želje mnogih koji sudjeluju sad rezultiraju zahtjevnim produkcijskim procesom: od osmišljavanja teme, izrade promo materijala i najvažnije od svega probi za točke. A u i tamo moraš dati i koji intervju…

Čija je “zadnja” u dinamici šest umjetnika izraženih i, pretpostavljam, različitih osobnosti?

Mr. E: Moja.

Roxanne: Moja.

Sorel: Moja.

Entity: Moja.

Colinda: Preko mene mrtve.

Foto: Santana Picco

 

Na čemu bi domaća kulturna scena, iz vašeg iskustva, trebala najviše poraditi i kako?

Roxanne: Vrlo jednostavno, tako što može uložiti sredstva u nas i naš rad te nam, između ostalog, financirati stage liftove za nastupe.

Sorel: Mislim da je Zagreb zapravo dosta vibrantan po pitanju kulturne ponude, i nije rijetkost da u smislu izložbi, kazališta, performansa, tribina stvarno nudi dovoljno sadržaja koje stvaraju izvrsni ljudi i kolektivi. Ono što me pogađa je neizvjesnost financiranja programa, neizvjesni sustavi zaposlenja producenata i honoriranja umjetnica, i naravno prekovremeni rad svih nabrojanih. Na tragu financiranja je poseban problem… Sredstva za kulturu se smanjuju zbog šire političke desničarske agende, što ostavlja sve male inicijative i udruge na cijedilu po pitanju financiranja programa. EU fondovi su nam nedostupni a u proračunu je sredstava sve manje. Nedostaje institucionalna volja da se kulturom nacija obogaćuje i educira, a kulturnoj sceni nedostaje solidarnosti i inicijative da se pobunimo oko statusa u kojeg su nas zgurali, ne da nas tjeraju da budemo zadovoljni bačenom kosti s obilnog stola s kojeg ministrica i Vlada ručaju.

Nedavno ste u Zadru priznali da ste jako entuzijstični i optimistični, dobrim dijelom, vjerujem, i zbog pozitivnih reakcija na koje nailazite. Postoje li neke poruke ili dojmovi koji su vam se urezali u pamćenje i služe kao vjetar u leđa?

Roxanne: Podrška i reakcije su nevjerojatni i upravo svi ti ljudi koji nas prate, vole, gledaju, slušaju i smiju s nama su razlog zašto ovo radimo i zašto ćemo to i dalje raditi. Nedavno mi se obratila djevojka u busu, bila sam “u civilu”, prepoznala me i predstavila se kao ogroman fan, bila je toliko uzbuđena što me vidi da je jedva govorila. Nakon što smo se zagrlili i napravili nekoliko selfieja su joj i oči zasuzile. Takvi posebni trenuci se baš urežu u pamćenje jer je i dalje teško pojmiti da možeš izazvati takve emocije kod nekoga.

Sorel: Osobno mi je najdraže kad dođemo u grad u kojem nikad nismo bili i zajašemo na hype train tog kontinuiranog iščekivanja nečeg drukčijeg i neočekivanog u njihovim manjim sredinama… Split, Pula, Zadar su mi neka od naših najdražih gostovanja, jer je publika gladna sadržaja i stvarno posebno ponese i digne atmosferu. Ali gdje god da bile, s našeg showa nikad nitko ne odlazi tmuran ili tužan. Uvijek me smete kad je netko pun hvalospjeva prema tome što radimo, i introvert kakav jesam, zapravo nikad ne znam kako da na to odgovorim. Zabavljamo se i drago nam je da se drugi zabavljaju s nama.

Entity: Sva komunikacija s publikom je veliki vjetar u leđa, a nekad i noga u stražnjicu. Puno puta sami možda i ne vidimo sve aspekte iz kojih se naša kruna presijava. Publika će ti uvijek dati do znanja što su oni primijetili i to mi znači jednako puno kao i njima.

Colinda: Jako je dirljivo kad ti netko kaže da mu je, štogod što si napravila, dalo inspiraciju u bilo kojem smislu. Nije nam nužno namjera da s naših programa ljudi odu s lažnim trepavicama i precrtanim usnama, nego s osmijesima u srcima.

Foto: Matija Peček

 

Unatoč osmjesima, vjerujem da je bilo i nekih čudnih pogleda. Što ste najbizarnije doživjeli kao kolektiv?

Sorel: Jedan od najbizarnijih trenutaka mi je bio kad su Colindu, Spazam,  Entity i mene u Poreču homofobi pokušali pregaziti autom dok smo hodale nogostupom na povratku u apartman s odrađenog nastupa.

Entity: Nemoj nas krivo shvatiti. Čim smo našle ogradu iza koje smo se mogle zaštititi od auta, naglo smo se jako ohrabrile i počastile nazad dečke u autu s nekoliko originalnih uvreda. I to je House of Flamingo experience.

Colinda: Zna mi biti smiješno kad me netko pita je li mi “ova roza kosa do struka” prirodna.

Mr. E: Sjećam se i nastupa u Podgorici, smještenog u prostoru gdje je točno ispod pozornice postavljen ražanj za pečenje mesa. Štoviše, kad smo ušli u prostor osjetio sam miris koji je bio kombinacija rakije i pečene svinjetine. Svi smo znali da je večer prije na toj istoj pozornici nastupala neka teška pevaljka i to nam se jako svidjelo. 

Sorel: U Zagrebu nemaš ništa od toga, šaka u glavu u tramvaju ili “Pederčino!” na Trgu najčešće su vrhunac adrenalina.

Foto: Privatni album

 

Primjećujem da je, osim u nastupe, ogroman trud uložen i u digitalnu komponentu. Koliko vam u širenju brenda i vaše poruke koriste društvene mreže i donosi li išta vezano uz njih konkretnu zaradu?

Roxanne: Iskreno, još uvijek mi nije jasno kako nisam ništa zaradila zahvaljujući Instagramu! Konkretne zarade, dakle, od toga još nisam imala. Nadam se da će se to promijeniti, osobito kad izađemo iz retrogradnog Merkura. Definitivno koristi za širenje vidljivosti i brenda, za promociju, za komunikaciju i kontakte s publikom i drugim umjetnicima, za pokoju nemoralnu poruku nekih obožavatelja, za širenje važnih poruka i stajališta koja imam o Mariah Carey i slično.

Entity: Konkretna zarada mi nije neka relevantna stavka u životu, kao što se može zaključiti iz posljednje epizode našeg YouTube serijala “Obje su na nečem bijelom”. Ipak, obožavam društvene mreže! Pokušavamo biti aktivne na što više njih, kako na YouTubeu s unaprijed pripremljenim materijalom, tako i na, recimo, Instagramu, kojeg koristim što spontanije mogu. To je odličan kanal za prepoznavanje novih umjetnica i potencijalnih suradnica na sceni.

YouTube kanal, Instagram, nastupi, intervjui – pokrivate sve platforme, a što vam je najdraže?

Roxanne: Sve od navedenog ima svoje čari i funkciju, ali meni osobno su nastupi najdraža stvar. Obožavam ih! Ponajviše radi izravnog kontakta s publikom, dogodi se ta predivna razmjena energija s ljudima, a sam nastup je ventil kreative, emocije, ideje i zabave.

Entity: Slažem se sa Roxanne, sve ima svoje vrline i mane, ali razlog zbog čega sve ovo radim jesu nastupi. Ne postoji bolji osjećaj od izvođenja uživo nečega što si pripremala dugo vremena.

 Colinda: Velika je odgovornost i privilegija stati pred toliko ljudi i zahtijevati pozornost, najaviti da imaš nešto za reći. Moć promjene atmosfere u prostoriji, moć da nekog nasmiješ, razvedriš, uljepšaš mu dan je zapanjujuća. 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by House of Flamingo (@houseofflamingo) on

Malo patetike za kraj – zašto je dobro biti u Hausu?

Mr. E: Jer svima nama koji smo drugačiji treba razumijevanje, a u Houseu to imaš. House je, u nedostatku boljih riječi, obitelj istomišljenika. 

Roxanne: Moram priznati da je predivno biti u ovakvoj ‘kući’ upravo radi same te kuće. Radi doma. Antonija Šola kaže “Gdje je srce tu je dom”, a nama svima je srce unutar HoF-a. I ta srca su ružičasta. Tijekom svih ovih godina zajedničkog stvaranja i rada smo postali jedna mala obitelj. Zajedno smo dijelile smijeh, ljutnje, radosti, slomove pi***, znoj, suze, putovanja, ideje, misli, šale, tračeve, anegdote, gifove koje drugi ne razumiju, izlaske, provode, šljokice, komentare i svjesni smo da nas čeka još mnogo od svega navedenog. Doduše, nismo nikada dijelili muškarce. I bolje.

Entity: Svakome u životu treba jedan House. Koliko god je House skupina profesionalne prirode, još je više privatne. Divno je kad s ljudima sličnima sebi uspostaviš toliko blizak odnos, da si međusobno nadopunjavate rečenice, nasmijavate jedni druge kako nitko drugi ne može i nekada razmišljate na toliko sličan način da to već prelazi u čitanje misli. Sa sestrama sam podijelila najbolje trenutke u svom životu, a sigurna sam da dolaze još bolji!

Colinda: Pronaći svoj House usporedila bih s momentom kad u stranoj zemlji čuješ svoj jezik. Ne nužno kao kad usred Austrije čuješ “Đe si sparkir’o auto?”, više kao kad na nekoj, čini ti se, drugoj planeti prepoznaš ljudski glas. Mislim da je to nešto za čime svi žudimo, govor koji možemo razumijeti, snovi koje možemo dijeliti.

House of Flamingo od 7. do 9. studenog u zagrebačkom klubu Močvara organiziraju tradicionalni DRAGram. Središnji događaj je njihov Boudoir show 8. studenog, a detaljan program provjerite ovdje!

Dorijan Klarić

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More