
“Prijeti nam tišina”: Umjesto glazbenika, ispred šibenskog kluba nastupaju – krumpiri
Nevjerojatna rasprava o tome trebaju li poznati glazbenici zbog nedostatka gaža početi kopati krumpire ilustrirana je u Šibeniku instalacijom koja pokušava upozoriti na žalostan i uvredljiv odnos prema glazbi, umjetnosti općenito, ali i uspjehu.
Višednevna hajka na poznate domaće glazbenike koji su, predvođeni Ninom Badrić, od države zatražili da osmisli način održavanja velikih koncerata u vrijeme pandemije ovih je dana u Šibeniku inspirirala umjetničku instalaciju postavljenu ispred kluba Azimut. Baš kao što je veliki dio virtualnih dušebrižnika s užarenog Facebooka zatražio, umjesto instrumenata i pozornice, ljudi prolaze pored pobacanih krumpira. Ljudi gledaju u krumpire, krumpiri u ljude, sve u sablasnoj tišini koja, kažu u klubu, uskoro može postati i posve neumjetnička stvarnost.
Jedan apel Nine Badrić, a zatim i komentar izvjesne pratiteljice koja ju je, očito se naslađujući čitavom situacijom, pozvala da kopa krumpire u nedostatku zarade od koncerata, preko noći je postao vruća tema i pokazao se kao novo sredstvo za podjele, svađe i demonstraciju zastrašujućeg neznanja. Većina glazbenika, organizatora koncerata i drugih ljudi koji žive od glazbene industrije stala je, naravno, uz Ninu, svojevrsnu kolateralnu žrtvu nepresušnog hrvatskog jala koji vječno dežura i samo čeka svojih (novih) pet minuta slave.

Mnogi, pak, smatraju da domaća glazbena industrija ne zaslužuje ni milost, a ni prednost pred drugim industrijama u kolapsu. Ima i onih koji suosjećaju s glazbenicima, ali misle da bi njihovi skromniji financijski apetiti urodili većim brojem pandemijskih koncerata. Šibenska instalacija je, kažu nam u Azimutu, poruka za sve i svojevrsna ilustracija nevjerojatne javne rasprave koja obilježava ovogodišnju ljetnu sezonu i, po svemu sudeći, još nije ni blizu svome kraju.
“15 apostolova”: Novi imidž šibenske rive u znak zahvale kulturi i umjetnosti
“Od samih početaka, klub Azimut podržava sve oblike umjetnosti i nezavisnu kulturnu scenu. Smatrali smo svojom dužnošću skrenuti pozornost javnosti na nezavidan položaj umjetnika u današnje vrijeme. Istovremeno smo se htjeli osvrnuti na možda ne tako daleku budućnost – ukoliko se nekakve promjene ne dogode, mogla bih zavladati tišina, a svijet ostati bez boja”, rekao nam je Josip Bačelić iz kluba Azimut.
