UHA se ne predaje: dodijeljene nagrade, izložba u tijeku, a ‘Čovjek i prostor’ ponovo izlazi

Laureati nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata

Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) najstarije je strukovno udruženje arhitekata u Hrvatskoj, osnovano još 1878. pod nazivom Klub inžinirah i arhitektah u Zagrebu. Arhitekti su u to vrijeme djelovali u zajednici s ostalim stručnjacima tehničkih znanosti, a pod okriljem spomenutog Kluba nastojali su izboriti samostalnost projektantskog rada naglašavajući primat svojih umjetničkih ciljeva. Intenzivnim angažmanom na različitim poljima, od pitanja stručno-tehničke naravi, pa sve do aktivnosti na području zaštite i očuvanja javnog interesa, s vremenom su ispisali prebogatu povijest udruženja u čijem je fokusu oduvijek bilo okupljanje i predstavljanje struke, promicanje interesa članova, te razvijanje i afirmiranje arhitekture, urbanizma i kulture prostora.

Stoga osobito žaloste posljednje godine u kojima je rad UHA-e obilježilo zanemarivanje odgovornog kulturnog, društvenog i ekonomskog upravljanja, a što je recentno kulminiralo nizom alarmantnih situacija koje su umalo dovele do njezina gašenja. Učestale blokade računa i nagomilane sudske ovrhe potpomognute neetičnim postupanjima istaknutih članova za posljedicu su imale neuspjele izborne skupštine i odsustvo ikakva interesa za preuzimanjem odgovornosti i pokušajem stabilizacije UHA-ina poslovanja. Višemjesečna neizvjesnost i razdoblje bez rukovodstva napokon su okončani u srpnju 2017. kada je za novog predsjednika izabran Emil Jurcan, dotadašnji predsjednik Društva arhitekata Istre. Dužnost dopredsjednica istodobno su preuzele Ana Dana Beroš i Ana Mrđa.

Premda joj je budućnost i dalje neizvjesna, zahvaljujući odvažnosti, upornosti i entuzijazmu novoizabranog rukovodstva, svesrdnoj podršci regionalnih društava arhitekata, kao i znakovitoj solidarnosti velikog dijela stručne javnosti, UHA je 2. ožujka ipak dočekala 140. obljetnicu svoga postojanja. U okolnostima svakodnevnih napora za financijskom konsolidacijom poslovanja, u kojima svako toliko ispliva kakav neočekivani zahtjev za podmirivanjem naslijeđenih dugova iz prošlosti, novo je UHA-ino vodstvo u okvirima realnog i mogućeg hrabro pristupilo sanaciji urušene strukture, pritom pokrenuvši čak i procese restrukturiranja Udruženja s ciljem otvaranja svoga djelovanja širem krugu mišljenja i općoj demokratizaciji. Sve te aktivnosti paralelno prate i nastojanja da se kontinuirano održava kvalitetna i sadržajna programska djelatnost, posebice ona redovita.

Tako je 22. ožujka u prostorijama Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu UHA-in Stručni savjet u sastavu Ana Mrđa (voditeljica), Dario Crnogaća, Ivana Ergić, Maroje Mrduljaš, Mira Stanić, Helena Sterpin, Ana Šverko i Vasa Perović, gostujući član iz Slovenije, otvorio Godišnju izložbu ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2017. godini, što je prva od ukupno tri za Hrvatsku izrazito značajne arhitektonske manifestacije koje se održavaju tijekom 2018. (u svibnju se hrvatska arhitektura predstavlja na tradicionalnom Venecijanskom bijenalu, dok se na jesen organizira 53. Zagrebački salon). Kada se svim tim UHA-inim aktivnostima pribroji izdavačka djelatnost, te ponovno pokretanje kultnog časopisa “Čovjek i prostor”, čiji je prvi broj u 2018. već publiciran u formatu pregledno strukturiranog kataloga Godišnje izložbe (1-4/2018, 752-755, urednice Ana Dana Beroš i Ivana Ergić), onda je već sasvim jasno kako je riječ o hvalevrijednom i inspirativnom strukovnom radu kojega je neprijeporno potrebno podržati, budući da s pravom budi nadu u povratak onog minimuma pozicije kakvu je UHA imala kroz svoju povijest.

Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata izložba je bez selekcijskih mehanizama, koju kao takvu karakterizira nastojanje da se na jednom mjestu osigura nepristran i cjelovit pregled domaće godišnje produkcije, sukladno čemu autori mogu slobodno prijaviti ona djela kojima se žele predstaviti javnosti. Takav izložbeni koncept uobičajeno već rezultira pojavom određenog broja radova bez autorske samokritičnosti, kakvih je ove godine, za razliku od nekih prošlih kada ih je bilo mnogo više, svega nekolicina od ukupno 77 ostvarenja razvrstanih u devet kategorija. (Usporedbe radi 2017. godine na izložbu je prijavljeno 76 radova, dok je 2016. pristiglo njih 85. Ipak, sve je to značajno manje od nekih ranijih perioda, što neprijeporno govori i o stanju građevinske industrije u Hrvatskoj.) Očekivano, među prijavljenim radovima najviše je obiteljskih kuća (17), javnih zgrada (15) i interijera (13), a slijede intervencije u javnom prostoru (10), rekonstrukcije i dogradnje (4), višestambene zgrade (3), izložbe (3), te intervencije na povijesnoj arhitekturi i cjelini (2). Zanimljiv je i podatak kako je u kategoriji publicističkih radova pristiglo čak deset naslova. Izložbu tradicionalno prati i dodjela najvažnijih strukovnih nagrada, pa je tako uglednu nagradu Viktor Kovačić za životno djelo, a kojom se valorizira cjelokupni autorski opus, Stručni savjet ove godine dodijelio Anti Rožiću, jednoj od ključnih figura hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća.

Ante Rožić, hotel Maestral, Brela

Ante Rožić arhitekt je širokih stručnih interesa, od urbanističkih planova do arhitektonskih projekata i interijerskih rješenja. Svoj radni vijek proveo je u Makarskoj, a najveći broj realizacija zabilježio je upravo na području Makarskog primorja. Već i letimičan pregled njegova prebogata opusa mahom sastavljena od hotelskih i ugostiteljskih objekata, te objekata društvenog standarda i javnih namjena, jasno ukazuje na istančani senzibilitet prema specifičnostima lokalnog konteksta, vrsno poznavanje i bliskost internacionalnim kretanjima, ali jednako tako i na neopterećenost proklamiranim konvencijama, što je naposljetku rezultiralo samosvojnim autorskim pristupom naznačenim već u jednoj od njegovih prvih realizacija (crkva Marijina Uznesenja u Podgori, 1961.). U godinama koje će tek uslijediti Rožić se intenzivno bavi turističkom tipologijom, a među njegovim najznačajnijim radovima svakako je rivijera u Brelima i serija raznovrsnih arhitektonskih modela koordiniranih Urbanističkom studijom Brela (1960.-1962. / Ante Rožić, Matija Salaj, Julije De Luca).

Ova je studija definirala koncept niske gustoće izgrađenosti i organskog usklađivanja paviljonske arhitekture s ambijentalnim datostima (topografijom i vegetacijom), a prva u nizu realizacija bio je hotel Maestral (1965. / Rožić, Salaj, De Luca, te interijer Bernardo Bernardi), prošle godine preventivno zaštićen kao kulturno dobro. Sljedeći u nizu projekata bili su Turistički centar Brela (1969. / interijer Bernardi), potom strukturalistički koncipiran hotel Berulia (1970. / interijer Bernardi), te vila Berulia (1970.). Interese za regionalno Rožić je dalje razvijao u Institutu “Planina i more” i Malakološkom muzeju u Makarskoj (1978.), dok se u danas nažalost devastiranom hotelu Goričina 2 u Kuparima (1979.) vraća strukturalnoj kompoziciji vidljivoj i u makarskom hotelu Meteor (1984.). Stoga je u kontekstu sveprisutne destrukcije mediteranskog prostora i ambijenta, a koja upućuje i na nerazumijevanje vrijednosti našeg mediteranskog modernizma, UHA-ina nagrada Rožiću pokušaj da se pažnja javnosti usmjeri kako na samog autora, tako i na izrazito bogat urbano-kulturni sloj druge polovice 20. stoljeća, uvelike usporediv s drugim vrhuncima naše graditeljske povijesti.

Dinko Peračić, Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka – u nastajanju

Godišnjoj nagradi Viktor Kovačić za ukupno najbolje arhitektonsko djelo u 2017. međusobno su konkurirala svega dva ostvarenja – bazen Vukovar arhitektonskog biroa Turato, izgrađen na mjestu u ratu porušenog otvorenog plivališta u Borovu naselju, te Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad autora Mirele Bošnjak, Mirka Buvinića i Maje Furlan Zimmermann, smještena na istočnom dijelu Splita u kontekstu koji čine novoizgrađene stambene zgrade i prodajni centri, obiteljske kuće, male obrtničke radionice i uslužni objekti, kao i zapuštena poljoprivredna zemljišta, obiteljski vrtovi i voćnjaci, te zone intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Nagradom je naposljetku ovjenčan tim zaslužan upravo za novu splitsku školu oko čega zasigurno postoji puni konsenzus struke. Domišljatim svladavanjem izrazito zahtjevne topografije terena, te izvedbom niza paluba između kojih su formirani prostori škole, dvorane, športski tereni, igrališta i drugi otvoreni (javni) prostori dostupni svim stanovnicima, projektanti su vrlo vješto i skladno isprepleli zahtjevan program školske ustanove i središnji javni i rekreacijski prostor naselja, koje je ovom realizacijom dobilo mjesto koje mu je nedostajalo i koje je, baš kao što je navedeno u obrazloženju Stručnog savjeta, uvelike podiglo društveni i urbani standard čitavom okruženju.

Kome će pripasti Drago Galić za najbolje ostvarenje na području stambene arhitekture Stručni savjet je birao između “kuće za dvoje” Bogdana Budimirova, stambenog sklopa Jordanovac autora Svebora Andrijevića i Luke Korlaeta, ladanjskog sklopa Konštari autora Davora Bušnje, te intrigantnog zdanja Issa Megaron Davora Matekovića. Nagrada je naposljetku uručena Budimirovu za njegovu neveliku i energetski pasivnu prizemnicu izgrađenu na prostranoj i osunčanoj parceli na zagrebačkoj Perjavici. Koncept kuće temelji se na panonskom linearnom tlocrtu koji omogućuje slobodnu dispoziciju i moduliranje prostora, koje je tek dijelom uvjetovano naslijeđenim elementima interijera iz autorove privatne kolekcije. Pritom je važno naglasiti kako je riječ o projektu koji je Budimirov započeo krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, planiravši ga kao mjesto na kojem će zajedno sa svojom suprugom provesti starost. Stoga je Stručni savjet istaknuo kako ova stambena kuća, koju devedesetogodišnji arhitekt usavršava i danas, četrdesetak godina nakon početka rada na prvim skicama ukazuje na izvedbu koja nije realizacija idealne arhitektonske ideje, nego proces koji se s vremenom adaptira, apsorbira i tako pretvara u projekt.

Iva Letilović, Igor Pedišić i Vladimir Končar, Mali arsenal – Centar za posjetitelje HERA

Ove godine iznimno su dodijeljene dvije nagrade Bernardo Bernardi za najbolji interijer. Prva je pripala Ivi Letilović, Igoru Pedišiću i Vladimiru Končaru za Mali arsenal – Centar za posjetitelje HERA, kući-prostoriji adaptiranoj u multimedijalni izložbeni centar i svojevrsnu polaznu točku šetnje usmjerene upoznavanju fortifikacijskog sustava grada Zadra. Budući da je visoki stupanj konzervatorske zaštite dozvolio tek minimalne projektantske intervencije, autori su kao ravnopravni prostorni element uključili multimediju, čime su prema zaključcima Savjeta afirmirali onaj najzahtjevniji pristup graditeljskom nasljeđu koji respektira spomenik, no istovremeno ne duplicira povijest, već se nastavlja na zatečenu formu suvremenim izričajem putem jasnih i čitljivih odluka uz pomoć kojih se novi program adaptira prema baštinjenom prostoru i obratno. Druga nagrada dodijeljena je Dinku Peračiću za Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka – u nastajanju.

Ovaj muzej je nakon više desetljeća iščekivanja lani konačno uselio u H zgradu nekadašnjeg industrijskog kompleksa Rikard Benčić, pri čemu je financijski neodrživ reprezentativni arhitektonski artefakt zamijenjen onim što Peračić naziva muzejom u nastajanju. Umjesto izgradnje “velike vizije” riješena su tek ona najosnovnija tehnička i pragmatična pitanja kako bi se omogućilo što ranije otvaranje muzeja za korisnike, što ulogu projektanta čini znatno manje vidljivom, ali mnogo osjetljivijom. Upravo iz tog razloga Stručni je savjet odlučio nagraditi i njega. Bez nagrade ovoga su puta ostali Davor Gamulin i Antun Sevšek, čije je pomno isprojektirano Mini Art-kino u Rijeci s kapacitetom od svega 24 mjesta i sklopivim mobilijarom koji interijer male površine vješto transformira prema nizu korisničkih scenarija također konkuriralo Bernardiju.

I na kraju, nagrada Neven Šegvić za najbolje publicističko djelo pripala je Davoru Salopeku za knjigu “13 arhitektonskih razgovora” u kojoj su sabrani autorovi razgovori s protagonistima arhitektonske scene s kraja sedamdesetih – Stjepanom Planićem, Igorom Emilijem, Zdenkom Kolacijem, Jurajem Neidhardtom, Nevenom Šegvićem, Radovanom Horvatom, Stankom Bakračem, Božidarom Rašicom, Damirom Perinićem, Borisom Magašem, Brankom Hrsom, Vojtjehom Delfinom i Senom Sekulić-Gvozdanović – nastali u periodu u kojem je Salopek bio glavni urednik časopisa “Čovjek i prostor”. Važno je također istaknuti kako je nominaciju za Šegvića opravdao i digitalni arhiv stambenih zgrada (portal stanovanje.plus) kao baza kvalitetnih primjera hrvatske višestambene arhitekture od 1945. do danas, koju pod mentorstvom nastavnika Kabineta za stambene zgrade Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Mladena Jošića, Luke Korlaeta i Nina Viraga izrađuju studenti 4. semestra Preddiplomskog studija, a s ciljem kreiranja suvremenog priloga arhiviranju i istraživanju hrvatskog arhitektonskog korpusa.

Zaključno, Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2017. godini u prostorijama Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu ostaje otvorena do nedjelje, 8. travnja nakon čega se očekuju njezina gostovanja diljem Hrvatske.

Božo Benić

Foto: UHA

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...