Ugodna večer s Johnny Rottenom u Tvornici kulture: Bolje PiL u Tvornici, nego Pistolsi u Areni

Johna Lydona su odmah po dolasku u Zagreb zaskočili i razvlačili svi mediji, od radio-postaja koje u svojoj fonoteci nemaju pet punk-albuma, do nacionalnih televizija kojima je Hladno pivo vrhunac alternative.

Puštali su mu Malu Ramonu i Bubašvabe, ispitivali ga o Europskoj uniji i Justinu Bieberu, a uvaljena mu je i besmislena nagrada zvana “Porin za posebna dostignuća u glazbi”. Lydonu, kao nekdašnjem sudioniku reality-showa I’m Celebrity… Get Me Out of Here!, dan boravka u Zagrebu mogao se činiti kao opako loš trip koji ga je vratio u vrijeme kad se spašavao od bankrota.

Srećom da lošeg tripa nije bilo i u Tvornici. Lydon je sve to ostavio iza sebe i sa Public Image Ltd.-om održao odličan koncert. Ako je netko i očekivao bezvoljni bend, Lydon i društvo su ga brzo razuvjerili. I ove 2013. godine, dva desetljeća od njihovog kreativnog vrhunca, PiL-ovci su i dalje izvrsni, čak puno bolji nego što su bili, recimo, 1987. godine. Zapravo, najveći im je uteg Lydonov alter-ego Johnny Rotten i njegova fama koja današnji PiL prividno čini tako malim, da ne kažem neuspješnim. Jer PiL su sve, samo ne mali i neuspješan bend.

Koncert je bio odličan presjek karijere. S jedne strane eksperimenti s Metal Boxa, s druge hitovi poput Rise i This Is Not A Love Song, a između njih, kao premosnice, bile su pjesme s povratničkog albuma This is PiL. Dovoljno hitoidni i dovoljno eksperimentalni, PiL-ovci imaju energiju na kojoj bi im pozavidio svaki DJ elektronske glazbe. O Lydonovoj karizmi bespotrebno je govoriti. Pogotovo kad se nađe nasuprot svojim istomišljenicima.

“Respekt”, riječ koju Lydon baš i ne koristi, najbolje opisuje atmosferu u Tvornici. Koncert se promatrao “raširenih očiju i otvorenih usta”, tako da je svako korištenje tijela, a osobito u svrhu plesa, bilo preveliki zamor. Pa čak i kad bi PiL-ovci uletili u polje duba ili trancea. A možda ta suzdržanost publike, kao jedina slaba točka koncerta, nije bila samo zbog Rottenove fame, nego ima istine u onoj Manija iz Stone Rosesa da bijelac može plesati samo ako ima u sebi ima ecstasy. Kako su publiku mahom činili oni koji se sjećaju PiL-a iz 80-ih, takav izlazak srijedom i nisu si mogli priuštiti.

Plesali ili ne, najbitnije je da je Lydon, tj. Rotten, napokon došao u Zagreb i da ćemo ga ipak pamtiti po dobrom. A sad, to što PiL nema mitske razmjere, druga je stvar. Ne nužno i loša, jer ukazanje velikana u klupskom ambijentu Tvornice činilo se više nego prikladnim. U svakom slučaju neosporno bolje od toga da su nam pokušali prodati Pistolse u Areni…

Daniel Radman

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More