Učenici na Balkanu uče različite povijesti Prvog svjetskog rata

Sophie Chotek, Franz FerdinandSto godina nakon atentata u Sarajevu, u školama u bivšim jugoslavenskim republikama uče se različite verzije povijesti o uzrocima Prvog svjetskog rata, koje su odraz sukoba devedesetih.

“Ti ljudi su bili teroristi – Gavrilo Princip i ostali”, kaže Salih Mehmedović dok stoji pored Latinske ćuprije u Sarajevu, gdje je mladi bosanski Srbin prije točno 100 godina ubio austrougarskog nadvojvodu Franca Ferdinanda, u atentatu koji je izazvao četiri godine razornog sukoba.

Mehmedović, inače Bošnjak, kaže da ne sumnja u to da je Srbija bila odgovorna za ubojstvo. “Oni su uradili to što su uradili po naređenjima Srbije. Za rat treba da krivimo Srbiju“, ističe on.

I dok se države regije spremaju za obilježavanje stote godišnjice od izbijanja Prvog svjetskog rata ovog leta, svaka od zemalja uči svoju djecu različitom tumačenju atentata koji je pokrenuo sukob.
Princip je u udžbenicima iz povijesti u različitim zemljama bivše Jugoslavije prikazan ili kao terorista ili kao buntovnik s razlogom – percepcije koje odražavaju suvremene podjele u regiji, koja se još oporavlja od sukoba devedesetih.

Za vrijeme Jugoslavije, djeca se u svim tadašnjim republikama učila istu povijest. Sada svi one imaju svoju verziju istine, koja je oblikovana posljednjim ratovima i to prenose budućim generacijama.

“Nekada je postojao samo jedan diskurs o Prvom svjetskom ratu dok je još postojala Jugoslavija. Ta zemlja je prestala postojati prije 23 godine i diskurs je nestao s njom, zato što nove zemlje koje su nastale iz nekadašnje Jugoslavije imaju različite percepcije prošlosti”, objašnjava Nenad Šebek, izvršni direktor Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi, koji je analizirao udžbenike u regiji.

“Sada se prošlost prilagođava kako bi odgovarala bilo kom diskursu, koji vladajuće elite u tim zemljama žele u sadašnjem trenutku”, kaže Šebek.

Sophie Chotek, Franz Ferdinand

Nastava u BiH odražava etničke podjele

U etnički podijeljenoj Bosni i Hercegovini ne postoji općeprihvaćeno stanovište o Principu i o uzrocima Prvog svjetskog rata.

Srpska djeca uče drugačije tumačenje povijesti u odnosu na svoje vršnjake Bošnjake i Hrvate. Za Bošnjake i Hrvate Princip je bio politički atentator, koji je imao podršku Beograda. Za Srbe u BiH atentat je služio samo kao izgovor za Austro-Ugarsku i Njemačku da izvrši vojnu agresiju nad Srbijom.

Ove podjele se, također, ogledaju u postojanju odvojenih svečanosti za obilježavanje predstojeće stogodišnjice u BiH.

Niz događaja bit će organiziran u Sarajevu, uključujući izložbe, koncerte i susrete mladih mirovnih aktivista iz čitavog svijeta.

Međutim, srpski predstavnici će, na čelu sa redatelje Emirom Kusturicom, organizirati različite događaje u Višegradu, dok će spomenik Principu biti postavljen u Istočnom Sarajevu.

U sredinama u kojima pretežno žive Bošnjaci, kao što su Sarajevo, područje Bihaća i zeničko-dobojski kanton, u udžbenicima se naglašavaju Principove veze sa Srbijom.

U udžbeniku iz koga se uči u Sarajevu kaže se da su Principovu Mladu Bosnu “podržavale tajne organizacije iz Srbije”, dok udžbenik u Bihaću navodi još izravnije da je zavjerenike “podržavala Srbija”. Knjiga iz povijesti u Zenici opisuje Mladu Bosnu kao “terorističku organizaciju”. Udžbenik iz povijesti kojeg koriste hrvatski učenici u BiH, također opisuje Mladu Bosnu kao “terorističku” grupu.

Međutim, u Republici Srpskoj, Mlada Bosna je jednostavno opisana kao “organizacija”, a u udžbenicima se naglašava da je Austro-Ugarska “iskoristila” atentat na Franca Ferdinanda “da bi okrivila Srbiju” i proglasila rat.

Ne iznenađuje to što je ovakav opis početka sukoba sličan onom koji se nalazi u udžbenicima u Srbiji.

Profesor povijesti iz Banja Luke Željko Vujadinović kaže da u Bosni “vidimo kako se sadašnja politička shvaćanja projektiraju na prošlost”. Tvrdnje da je Mlada Bosna bila “predratna Al-Kaida” rezultat su sukoba devedesetih, naglašava on.

“Određivanje Mlade Bosne i Principa kao teroriste jest pokušaj da se odgovornost za važne svjetske događaje prebaci na ‘srpsku politiku teritorijalne ekspanzije’, koja je očito pogrešna”, kaže Vujadinović.

Profesor povijesti iz Sarajeva Zijad Šehić slaže se da se kao rezultat sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine prekraja prošlost. Tek nakon raspada Jugoslavije Princip se opisuje kao srpski nacionalista, a ne kao borac za ujedinjenje Jugoslavije, navodi on.

“Sada kada više nema Jugoslavije, njegova djela se gledaju mnogo uže i on je ponovo rođen kao srpski junak”, kaže Šehić.

Uhićenje Gavrila Principa

Srbija ističe austrougarske “ratne zločine“

Novi spomenik Gavrilu Principu bit će podignut i u Beogradu, gdje đaci uče da se on borio za ispravan cilj. Srbija će u sklopu obilježavanja stote godišnjice iskovati srebrni novčić s likom Principa, a vlada će organizirati i nekoliko spomen izložbi.

Srpska pravoslavna crkva, istovremeno, za Principa kaže da je nacionalni heroj. “Gavrilo Princip je samo branio slobodu i svoj narod”, nedavno je izjavio mitropolit Amfilohije.

“U Srbiji još postoji stari narativ iz nekadašnje Jugoslavije, koji kaže da se Prvi svjetski rat dogodio, zato što je postojao ovaj veliki heroj zvani Gavrilo Princip”, kaže Šebek.

“On je ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda, koji je bio oličenje okupacionih snaga Austro-Ugarske, a onda su Austro-Ugarska i Njemačko carstvo napali Srbiju i hrabri Srbi su se borili i patili tijekom rata, ali su bili na pravoj strani“, rekao je on.

Građani u Ulici Gavrila Principa u Beogradu uglavnom smatraju da Srbija nije izazvala Prvi svjetski rat.

“Srbija je bila iscrpljena nakon dva Balkanska rata [1912. i 1913. godine] i nije željela rat 1914. Veliki rat je bio rezultat imperijalističkih težnji Austro-Ugarske i Njemačke”, kaže urednik na web stranici, Aleksandar Dašić.

“Krivica za Prvi svjetski rat treba biti na Austro-Ugarskoj i njenoj imperijalističkoj težnji da zauzme čitav Balkan. Srbija ne bi trebala imati bilo kakvu odgovornost za Principa“, kaže prodavačica Jelena Čebić.

U udžbenicima u Srbiji tvrdi se da je uzrok Prvog svjetskog rata bila “borba velikih sila za ekonomsku kontrolu i dominaciju nad Europom“. U udžbeniku iz povijesti navodi se da je Austro-Ugarska “iskoristila“ sarajevski atentat kao izgovor za “dugo željeni“ rat protiv Srbije, “iako srpska vlada nije bila odgovorna za atentat“. Gavrilo Princip je jednostavno opisan kao “mladi Srbin iz Bosne“.

“Princip je pripadao pokretu Mlada Bosna i vjerovao kako se atentatima i osobnom žrtvom može promijeniti austrougarska politika prema Srbima i ostalim Južnim Slavenima“, piše u knjizi. U poglavlju o Prvom svjetskom ratu istaknute su herojske pobjede Srbije i Crne Gore tijekom rata, a značajno mjesto je dano i navodnim ratnim zločinima Austro-Ugarske.

“Austrijska vojska je počinila stravične zločine nad srpskim civilima“, piše u udžbeniku uz detaljne opise masovnog odvođenja u logore, spaljivanja sela, mučenja civila i zabrane srpskih nacionalnih simbola i ćiriličnog pisma.

Profesorica Sveučilišta u Beogradu, Dubravka Stojanović, međutim, tvrdi da se povijest Prvog svjetskog rata tumači “u kontekstu nacionalističkog mita i tumačenja vlastite nacije kao one koja se žrtvovala“. Princip je zlouporabljen kao sredstvo za promociju vladajuće ideologije, kaže Stojanović.

“U Miloševićevo doba ispod njegove slike je prvi put pisalo – srpski junak“, kaže ona. “Toga više nema, ali se piše da je on bio srpski nacionalista, iako je on sam za sebe rekao da je jugoslavenski nacionalista”, zaključuje profesorica Stojanović.

Sprovod Sophie Chotek i Franza Ferdinanda

Hrvatska krivi srpski ekspanzionizam

U školama u Hrvatskoj se, međutim, uči kako je Srbija kriva za izbijanje rata, zbog želje da proširi svoju teritoriju i podržavanjem teroriste. Udžbenici povijesti u Hrvatskoj tvrde da je Srbija među odgovornima za izbijanje Prvog svjetskog rata.

Dok potvrđuje da je Austro-Ugarska željela osigurati kontrolu nad jugoistočnom Europom, udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije kaže da je Srbija “težila proširenju svojeg teritorija na područja koja su do Balkanskih ratova bila pod osmanlijskom vlašću, a nije se mirila ni s austrougarskom aneksijom Bosne i Hercegovine prema kojoj je iskazivala teritorijalne pretenzije“.

Mlada Bosna je opisana kao grupa koja je sprovodila “nelegalne terorističke akcije“ i koja je željela da Srbija preuzme kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom kako bi stvorila “Veliku Srbiju“.

“U Srbiji je 1911. osnovana tajna organizacija pod nazivom Ujedinjenje ili smrt (poznata i pod nazivom Crna ruka) koja je za ostvarenje velikosrpskih ciljeva predviđala i terorističko djelovanje“, navodi se u udžbeniku. “U ustavu te organizacije se kao cilj se navodi ‘ujedinjenje Srba’“, stoji u udžbeniku.

Povjesničar Martin Previšić tvrdi da se tema o planu stvaranja “Velike Srbije“ provlači kroz hrvatske udžbenike, počevši od 19. stoljeća, pa kroz oba svjetska rata, sve do povijesti nekadašnje Jugoslavije. “Ta linija također vodi do 1991. godine i ‘Domovinskog rata’“, rekao je on.

Pojedini roditelji upitani u centru Zagreba, međutim, nisu uvjerenja da je Srbija odgovorna. “Ideja o oslobođenju od Austro-Ugarske je bila legitimna, iako je i dalje teško promatrati Gavrila Principa kao heroja“, rekla je Draženka Kosić.

Kosovo ostaje neutralno usprkos ratu 1999. godine

Roditelji u Prištini, međutim, koji imaju živa sjećanja o nasilnoj represiji Beograda nad kosovskim Albancima, ističu da je srpska agresija definitivno uzrok izbijanja Prvog svjetskog rata. “Cijeli svijet je patio zbog Srbije“, kaže jedan od stanovnika Prištine, Ajvaz Abazi. “Srbija je povrijedila mnoge ljude, pa tako i one s Kosova. Prirodno je da oni pridaju veliki značaj vlastitim zločincima [kao što je Princip]“, kaže Dževdet Hodža.

Međutim, djeca na Kosovu zapravo uče verziju povijesti koja i dalje podsjeća na narativ iz udžbenika iz vremena stare Jugoslavije, u kojima je Srbija prikazana uz određene simpatije kao zemlja koja je pokušala izbjeći rat.

Odjeljak o Prvom svjetskom ratu, napisan nakon sukoba Oslobodilačke vojske Kosova i srpskih snaga 1998. i 1999. godine, opsuje Principa kao “srpskog nacionalistu“ umjesto jugoslavenskog, ali ne optužuje Srbiju da je kriva za početak rata. Opisujući austrijski ultimatum upućen Srbiji nakon ubojstva Franca Ferdinanda, udžbenik sugerira da je Beograd imao valjan razlog za odbijanje ultimatuma. “Za Srbiju bi prihvaćanje takvog zahtjeva značilo gubitak neovisnosti“, piše u knjizi.

Arben Arifi s kosovskog Instituta za povijest kaže da postoji praktičan razlog za relativno blagonaklono tumačenje uloge Srbije. “Autori koji su pisali udžbenike povijesti prije i poslije proglašenja neovisnosti jesu manje više isti“, kaže Arifi.

Međutim, Škelzen Gaši, politolog sa specijalizacijom iz povijesti, tvrdi da su udžbenici na Kosovu puni “netočnih podataka, laži i falsifikata, koji umnogome stvaraju sumnju među učenicima kada je riječ o Srbiji“.

“Srbija nije direktno optužena [za početak rata], ali jest indirektno, navođenjem da je rat počeo zbog atentata na Franca Ferdinanda, koji je počinio pripadnik ove srpske organizacije, Gavrilo Princip“, kaže Gaši.

Makedonija optužuje velike “imperijalističke“ sile

Udžbenici u Makedoniji rat opisuju kao “prvi svjetski imperijalistički rat“ i fokusiraju se na podjelu makedonske teritorije koja je uslijedila. Makedonci, inače, za ekspanzionizam krive susjednu Bugarsku, a ne Srbiju.

Makedonski povjesničar, Novica Veljanovski, također je spreman da Srbiju oslobodi krivice. “Nije dokazano da je srpska država imala namjeru ili plan ubiti nadvojvodu Franca Ferdinanda“, objasnio je on. “Srbija se ne može kriviti za početak rata“, dodao je.

U makedonskim udžbenicima navodi se da su Austrija, Italija i Njemačka bili agitatori, a da su atentat koji je organizirala Principova “tajna revolucionarna organizacija“ iskoristili kao izgovor.

“Austro-Ugarska je iskoristila ovaj događaj da optuži Srbiju za organiziranje atentata, a Beogradu je poslala ultimatum s gotovo neprihvatljivim uvjetima“, navodi se u knjizi.

Bugarska se optužuje za provođenje “ekspanzionističke politike“ i ulazak u rat “kako bi osvojila čitavu Makedoniju“.

Mnogi u glavnom gradu Makedonije, Skopju, također ne krive Beograd za izbijanje Prvog svjetskog rata.

“Zašto Srbija? Ne. Svi znaju da je atentat koji je izvršio [Princip] iskorišten samo kao izgovor za početak rata“, kaže jedan stanovnik Skopja Slavjan Radenski. “Čitava zemlja se ne može kriviti za djelo jednog čovjeka”, kaže Milanka Malinova.

Nema nade za zajedničku istinu?

U Sarajevu, na mjestu na kome je ubijen Franc Ferdinand prije 100 godina, obični građani kažu da ih ne brine to što učenici uče o Prvom svjetskom ratu.

“Ne znam i ne interesira me“, kaže Adnan Tepić. “Trebalo bi da zaboravimo tako daleku prošlost.“

Drugi tvrde da bi trebalo učiti samo činjenice, bez ikakve pristranosti. “Trebali bismo učiti djecu kako se dogodio atentat, ali bismo trebali ostaviti svakom pojedincu da nađe vlastito tumačenje“, rekao je Atija Mašić.

Međutim, kako se približava godišnjica, gotovo da nema nade da će različite etničke i političke grupe na Balkanu pronaći zajedničko viđenje za uzroke Prvog svjetskog rata, kaže profesor povijesti Zijad Šehić.

“Nikada nećemo postići suglasnost po tom pitanju. Viđenja su suviše različita“, kaže on. “Nikada neće biti zajedničke istine“, zaključuje Šehić.

Autori: Denis Džidić, Marija Ristić, Milka Domanović, Josip Ivanović, Edona Peci, Siniša Jakov Marušić

Tekst je nastao u okviru Balkanske istraživačke novinarske mreže (BIRN).

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More