U Arheološkom muzeju Osijek fascinacija mističnim Egiptom – ruše se rekordi posjećenosti

U organizaciji Arheološkog muzeja Osijek od 6. 9. 2019. do 16. 11. 2019. održava se izložba Egipatsko blago u Osijeku – hrvatska fascinacija starim Egiptom. Izložba otkriva brojne aspekte fascinacije staroegipatske kulture na prostoru Hrvatske još od antike pa do suvremenog razdoblja. Prikazan je i razvoj muzejske ustanove na prostoru Hrvatske tijekom 19. stoljeća kada se javlja velik broj kolekcionara fasciniranih ponovnim otkrićem i istraživanjima starog Egipta. Posjetitelji potom doživljaj drevnog Egipta mogu nastaviti kroz pregledavanje staroegipatskih predmeta i prikaz znanstvenog istraživanja staroegipatske povijesti u Hrvatskoj iz razdoblja 19. i 20. stoljeća. Vremeplov izložbe opisuje i prva turistička putovanja s početka tridesetih godina 20. stoljeća kao i pregled rukopisne građe i dnevnika, novinskih članaka, neobjavljenih spisa i fotografija.

 Osobno su me kao dijete fascinirali egipatski hramovi i reljefi, jer su izgledali tako drugačije od svega ostaloga što sam do tada vidjela. S egipatskom civilizacijom blisko sam se upoznala na studijskoj grupi povijesti umjetnosti, koju sam studirala uz arheologiju, gdje se ta ljubav još više produbila, dok sam u direktni kontakt s ovom civilizacijom došla 2008. godine kada sam se zaposlila kao kustosica u Muzeju Slavonije, gdje sam postala skrbnik Egipatske zbirke. Ta je zbirka danas dio fundusa Arheološkog muzeja Osijek.“ pojasnila je Marina Kovač, viša kustosica u Arheološkom muzeju Osijek.

 

Sama tema izlože specifičnost je koja je probudila veliki interes publike.

 

„Pretpostavljali smo da će ova izložba pobuditi nešto veći interes no, nitko od nas nije mogao niti zamisliti da ćemo imati ovako veliki interes za izložbu i popratna događanja. Mislim da je glavni razlog tomu tema same izložbe. Naravno, asocijacije koje Egipat budi na prvu su: piramide, mumije, balzamiranje…Nešto u potpunosti drugačije. Sam po sebi Egipat je ljudima mističan i zbog toga vrlo privlačan. Isto tako, Osječani vole dobre i kvalitetne projekte koji im imaju ponuditi nešto više od pukog izlaganja predmeta. Mislim da smo posjetiteljima dali cjeloviti pregled egipatskih nalaza na tlu Hrvatske, stanja istraživanja, stanja u zbirkama, hrvatskim putnicima u Egipat, egiptomaniji te da smo izloženim predmetima uspjeli dati jednu zaokruženu sliku kada je riječ o odnosu Egipta i Hrvatske. Isto tako smatram kako je odluka da dovedemo i predmete drugih hrvatskih muzeja jedan od razloga velikog interesa kao i bogat multimedijalni sadržaj koji prati samu izložbu. Također smo organizirali i radionice crtanja i kiparske radionice, za djecu i za odrasle, za koje se tražila ulaznica više, što nam je dokaz da smo odradili dobar posao.“

Marina Kovač, viša kustosica u Arheološkom muzeju Osijek

Osvrnula se i na pripreme projekta koje su prilično dugo trajale.

 

„Ovaj projekt se zapravo pripremao gotovo dvije godine, u dvije faze. Tijekom 2018. godine kada je moj kolega dr. sc. Mladen Tomorad, koautor ove izložbe, sa suradnicima odradio veći dio tekstualnih panoa te krajem rujna 2018. godine u Muzeju Mimara otvorio izložbu Egipat u Hrvatskoj – hrvatska fascinacija starim Egiptom koju su pratili samo egipatski artefakti Muzeja Mimara. Početna ideja koja se rodila na toj izložbi bila je da se tekstualne legende izlože tijekom 2019. u Arheološkom muzeju Osijek, kao gostujuća izložba. Ali se početkom 2019. kod mene rodila ideja kako bismo mogli zapravo proširiti samu gostujuću izložbu s našim osječkim artefaktima, ali i artefaktima iz ostalih hrvatskih muzeja. Odmah sam stupila u kontakt s muzejima iz kojih smo željeli posuditi građu, a zatim i započela raditi na uređivanju tekstova koje smo kolega Tomorad i ja napisali za katalog ove izložbe. Tako je ova zagrebačka izložba od gostujuće prerasla u veću, bogatiju i zapravo – novu izložbu. Sretni smo jer smo uspjeli osigurati sredstva za tisak kataloga, jer ga zagrebačka izložba zbog manjka sredstava nije imala, i ovom se prilikom zahvaljujemo Gradu Osijeku koji je prepoznao naš projekt. Ova druga faza, kada sam se baš isključivo posvetila ovome projektu u veljači 2019., trajala je intenzivnih sedam mjeseci.“

 

Iako se radi o vrlo obuhvatnom projektu punom izazova, ovaj put suradnja s drugim muzejima i institucijama pokazala se uspješnom i bez komplikacija.

 

„Suradnja je zbilja bila odlična i nije bilo nikakvih problema, sve se na kraju poklopilo i priveli smo projekt kraju bez ikakvih komplikacija. Što se tiče izazova u ovakvim suradnjama, kada radite u muzeju i obavljate zapravo vrlo širok spektar poslova, pogotovo ako ste specijalizirani muzej kao mi, imate razumijevanja i za neke sporije etape u dogovorima. Znate da su kolege vjerojatno na arheološkim iskopavanjima ili zaštitama i da nećete odgovor i traženo dobiti iste sekunde, ili da su na konferencijama, u nekim svojim projektima ili drugim stručnim obvezama i imate razumijevanja jer ste često u istoj situaciji. Tako da znate da se trebate javiti na vrijeme. Zapravo, na ozbiljnim izložbenim projektima se dugo radi i ne tražite građu u posljednji tren. Pisanje zahtjeva za posudbu, rješavanje osiguranja predmeta, organiziranje putovanja, prijevoza i termina preuzimanja građe uzimaju dosta vremena i iziskuju određene napore i planiranje, ali ako ste organizirani sve na kraju prođe bez većih problema, a zatim slijedi rad na pisanju tekstova, uređivanju tekstova, postavu izložbe i drugim popratnim stvarima.“

 

Izložbu je obilježio širok i raznolik postav s mnoštvom gostujućih predmeta.

 

Na izložbi je izloženo sveukupno 60 predmeta, od čega je 18 naših osječkih predmeta, a 42 iz osam ostalih hrvatskih muzeja. Od naših 18 predmeta, 16 se nalazi u Egipatskoj zbirci, jedan u Zbirci rimskog zlatnog nakita i gema, a jedan u Zbirci rimskih kamenih spomenika. Gostujući predmeti dolaze iz Arheološkog muzeja u Zagrebu (20), Gradskog muzeja Varaždin (7), Dubrovačkih muzeja – Arheološki muzej (4), Arheološkog muzeja Istre (4), Arheološkog muzeja u Splitu (3), Arheološkog muzeja Zadar (2), Gradskog muzeja Požega (1) i Gradskog muzeja Karlovac (1). Postav same izložbe radio je Maximilian Just za JUSTePublishing EU iz Beča, koji nam je radio i postav prve egipatske izložbe 2013. godine. Mislim da je odluka o dovođenju egipatskih predmeta iz drugih muzejskih kuća bila odlična ideja, jer smo tako popunil neke „praznine“ koje ima naša zbirka, a posjetiteljima koji možda nisu u prilici da putuju u sve te gradove omogućili smo da vide predmete tih zbirki.“

 

2013. godine Marina Kovač je također predstavila i osječku egipatsku zbirku u sklopu izložbe Ulaznica za drugi svijet  pa kaže kako razlike u odazivu posjetitelja tada i danas vidi i u zamjetno većoj opsežnosti ove izložbe.

 

„Ulaznica za drugi svijet: Egipatska zbirka Muzeja Slavonije otvorena je u prosincu 2013. godine i mogu reći da je i ta izložba izazvala veliki interes, ali ne ovoliki. Tada se prvi puta na jednom mjestu predstavila čitava Egipatska zbirka. Do tada se govorilo jedino o steli i ušabti figurici. Ta je izložba bila orijentirana isključivo na naše predmete i egipatske bogove, a posjetitelji su nam većinom bili učenici i studenti. Ova izložba je i opsegom veća, ali i drugačije koncipirana, a odrađen je i puno bolji marketing, dok je sama izložba privukla zbilja veliki broj ljudi svih dobnih skupina što nas posebno veseli. Mislim da je, osim samog Egipta, dosta prevladala baš ta medijska prisutnost kao i naša otvorenost prema publici kroz vodstva po izložbi i popratni program radionica za djecu i odrasle. Ovom ću prilikom iskoristiti prigodu i pozvati sve na naš finissage, 16. studenoga, kada planiramo našu egipatsku izložbu zatvoriti izložbom radova polaznika naših radionica te predavanjima vezanima uz Egipat. Više o događaju možete saznati na našoj Facebook stranici i u medijima.

 

Čime su posjetitelji bili najviše fascinirani teško je za reći, zaključila je Marina Kovač i objasnila:

 

„Općenito dobivam komentare kako je izložba odlična u globalu. Što se tiče omiljenog predmeta, nekome su to kanope iz Varaždina, nekome stele, netko voli skarabeje, nekome su najdraži papirusi, nekome su jako zanimljivi hrvatski putnici u Egipat ili putovanje Ivana Meštrovića u Egipat 1927. godine. Ono što nas veseli je to da ljudi dođu na izložbu i zadržavaju se dugo, čitaju legende, gledaju dokumentarne filmove, proučavaju predmete… To vam je kao kustosu izložbe najveće zadovoljstvo i nagrada.“

 

Egipatsko blago u Hrvatskoj temeljito poznaje koautor izložbe, Mladen Tomorad, profesor na Hrvatskim studijima te autor mnogobrojnih knjiga i članaka u području egiptologije. Kako kaže, pitanje egiptologije u Hrvatskoj je vrlo kompleksno jer se ona zapravo nikada do kraja nije ni profilirala prvenstveno jer država nema interes financirati takvo nešto. Ali, dodaje kako se sigurno može reći da je egiptologija u Hrvatskoj prisutna i to već 150 godina.

Mladen Tomorad, profesor na Hrvatskim studijima

Naveo je razloge za to:

„Uglavnom se uvijek sve svede na entuzijaste. Početkom 20. stoljeća to su bili Gavro Manojlović, Gudrum – Oriovčanin, Grga Novak, Petar Selem, a od devedesetih na ovamo to je Igor Uranić i zadnjih 15-20 godina to smo kolega Daniel Rafaelić i ja. Da nema etuzijazma nekolicine ovih pojedinaca toga zapravo ne bi bilo. U Hrvatskoj ima dosta zanimljivih stvari za koje ljudi nažalost uopće ne znaju. Mnoštvo materijala, dosta tog blaga koje se nalazi po muzejima i na tome radim zajedno s Igorom Uranićem i s umjetničko kulturne strane tome razvoju pomaže Daniel Rafaelić.“

Pojasnio je zašto je zamah u egiptologiji krenuo baš devedesetih godina.

„Ponajviše jer je Igor Uranić počeo objavljivati više knjiga i članaka vezanih za orginalne egipatske stvari primjericer eligija, naime objavio je vrlo zanimljivu knjigu Ozirisova zemlja, a i osobno sam ustrajao na razvoju objavivši više od 150 članaka, 4 knjige između ostaloga vrlo obuhvatnu knjigu Staroegipatska civilizacija (I, II) koje su i sveučilišni udžbenici u Hrvatskoj. Naprosto u zadnjih dvadeset godina je objavljeno najviše članaka i knjiga, zato su se pokrenule izložbe i smatram da je upravo to glavni moment zamaha egiptologije u Hrvatskoj. Baš je 2012. godine bila velika izložba mumija u Arheološkom muzeju u Zagrebu koju je radio Mislav Čavka koji se inače bavi forenzičkim istraživanjima mumija.“

Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća javlja se egiptomanija, a Mladen Tomorad objasnio je da je to zapravo način na koji se danas gleda na egipatsku kulturu i umjetnost, film, glazbu, namještaj, arihitekturu te dodaje kako su u egiptomaniju uključeni svi ovi aspekti, a neki su i na izložbi.

Jedan od njih je Nenad Sovilj koji je predstavio kolekciju nakita inspiriranu staroegipatskim motivima.

„On je bio prvi dizajner koji je krenuo s time, međutim nakon njega nema posebnih novina, ništa se nije posebno istaknulo u tome smjeru. Međutim na svjetskoj sceni, par poznatih svjetskih kreatora su ove godine na milanskoj modnoj reviji postavili kompletnu kolekciju pod utjecajem Egipta od nakita do odjeće. Ono što bi se moglo izdvojiti kod nas je nekoliko mjesta u Zagrebu koji se oslanjaju na egipatsku kulturu pa imamo bar na Trešnjevci kompletno uređen u egipatskome stilu ili kockarnicu u Dubravi.“

Mladen Tomorad također je istaknuo da se puno više detalja i informacija o Egiptu i staroegipatskoj povijesti može pronaći u njegovoj knjizi Staroegipatska civilzacija – povijest i kultura starog Egipta objavljene 2016. godine, te dodao:

„Ta knjiga je opći pregled s više od 400 stranica, slika s različitih lokaliteta i muzeja po cijelome svijetu. Obuhvaća opći pregled povijesti, povijest umjetnosti, povijest književnosti, pogrebne običaje i religiju. Uglavnom svi aspekti egipatske povijesti i kulture su sadržani. Također daje pregled u egiptološke studije, kako i na koji način studirati, istraživati egipatske starine, povijest egiptologije u svijetu i Hrvatskoj, kao i pregled najvažnijih zbirki.“

Najrelevantnija građa o utjecaju  egipatske civilizacije na hrvatskom  povijesnom  prostoru  nalazi se u sklopu projekta Croato-Aegyiptica. Za Hrvatsku  je posebno značajna jer omogućuje uvid u bogatstvo hrvatskog egiptološkog materijala. Osim toga, dodaje Mladen Tomorad, razvijanjem ovakvih projekata Hrvatska bi se zaista mogla profilirati i u budućnosti biti i turistički potencijal. Projekt Croato-Aegyiptica je u stvari spajanje Hrvatske i Egipta online, dakle na jednom mjestu dostupna zbirka na hrvatskom i engleskom jeziku. U tom smislu Mladen Tomorad zaključuje da bi Hrvatska sigurno mogla profitirati kada bi financirala i primjerice projekte koji u turističkoj sezoni kroz suradnju muzejskih ustanova mogu izloženim hrvatskim blagom privući mnogobrojne turiste.

Marija Mičić

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More