Trebaju li umjetnici imati djecu?

Julio CortazarStojka je nenajavljeno došla kod mene u Pltivičku. U svijetlosmeđem baloneru koji je vjerojatno popalila starom.

Možda je mislila da u njemu djeluje kao ona Barbara iz Preverove pjesme. Ili kao neka od onih promiskuitetnih Francuskinja iz ljubavnih romana Fransua Sagan. Raskopčala je baloner. Ispod je imala samo donje rublje. Čipkaste gaćice. Željela je da odmah vodimo ljubav bez ikakve zaštite. Rekla je da je na nju utjecao priziv savjesti što ga je ministar zdravstva Varga uveo u ljekarne ne bi li se na taj način ulizao Crkvi. Ljekarnik te dakle dobiva pravo ispitivati zašto koristiš pilule za kontracepciju. Na temelju tvojih odgovora donosi sud hoće li ti ih dati ili ne.

– To je sad postalo zajebano uzimat, te pilule. Bolje onda seksat se bez zaštite, pa što bude, bude. Isto kao kad su uveli zakon o zabrani pušenja u uredima, birtijama… Mnogi su prestali pušit samo zato da ih prestanu izlagat svim tim poniženjima, tjeranjima da puše vani pod nekim tendama kao gubavci… Tako sad treba i s ovim… Pustit se, pa šta bude. Ionako kao narod izumiremo…

Mislio sam joj predložit da rabimo dupli kondom, ali onda sam se sjetio Šalkovićevog statusa na fejsbuku koji me nekako posramio zbog moje sebičnosti… Napisao je: „Ako nisam spavo zbog šanka, cuge, zabave – mogu i ne spavat valjda i zbog vlastitog djeteta.“

Tu hrabrost ili imaš ili nemaš, pomislio sam. Ja zapravo nikad nisam znao kako treba zagrist u noćni život. Uvijek bi se skršio na pola puta, dreždo u Limbu, nešto srao. Ko zna živit, znat će i s djetetom… A ja… pa jedva sebi za život privredim… I čuo sam da žensku trebaš potorbat i po više puta u tjednu da bi zatrudnila. Di bi tu onda stalo čitanje, pisanje? Ne, ja sam slab, nisam načinjen dovoljno čvrsto da zasnujem obitelj. U Bibliji piše da ima i takvih. Nekad su ih gonili u samostane. Da tamo budu konjušari ako nemaju dovoljno mozga za učenje latinskog da postanu svećenici.

Bio sam na kušnji. Umjesto da navalim na Stojku koja mi se nudila, ja sam uključio laptop, prištekao se na susjedov besplatni internet i napisao na fejsbuk status o tome kako sam posramljen zbog toga što se ne usudim postat roditelj, iako jedan dio mene to jako želi. Dobio sam na to dosta razgaljenih komentara, ljudi su mi davali za pravo, poticali me da se oženim i razmnožim, ukoliko sam u stanju i ukoliko skupim hrabrosti.

Stojka je bijesno navukla baloner na sebe, opsovala moju ovisnost o fejsbuku koji mi je očito uzbudljiviji od seksa i pokupila se doma.

Drugi dan mi je prisjeo taj moj status na fejsbuku. I to što kad se napijem ne isključim navečer mobitel. U sedam ujutro mi je zvonio kao lud. Sav izbezumljen od šoka buđenja sam se javio. Ovaj jedan pisac i urednik me nazvao… Ali ne zbog nikakvog rukopisa, angažmana.

– A, kurčino, evo ti djeca… – izderao mi se na uho. – Sedam je, jel ti lijepo bilo ovo buđenje? Meni je ovako bilo još prije sat vremena, al ti ćeš sad isključit mob i ponovo zaspat, a mene čeka osam sati dreždanja na poslu, razgovaranja s glupavim, taštim piscima… Onda poslije po djecu u vrtić, školu…

– Hrm…

– Jučer si napiso da možeš i nespavat 600 dana zbog djeteta… Nije šesto dana, nego čitav život više nećeš spavat. Ha, ha, ha… Kad krenu u školu, dizat ćeš se zajedno s njima… Odvlačit ih onako snene u tu prokletu školu, a ti onda na poso… Onda poslije njihove aktivnosti i sve to… Kupovanja, njihovi problemi…

– Joj, pa nisam…

– Hoćeš-nećeš moraš se učlanit u Društvo pisaca jer to ti je jedina mogućnost da negdje otputuješ na tjedan dana sam. I na tim putovanjima sa ženskim piscima ne želiš sjest na isto sjedalo jer znaš da su to potencijalne maternice koje priroda goni na plod…

– Pa…

– Okej, možeš imat lovu i sve, pobjeći, rastat se. Ali u slučaju Borne Rajić vidiš da je i kod bogatih sve to mučno… Napravi dvoje djece i gotov si zauvijek… Kakvo pisanje! Jedino ćeš imat snage napisat pokoju kratku priču o svojoj muci roditeljstva… Ali ko to želi čitat? Roditelji nemaju vremena čitat. A majke čitaju samo one neke od međusobnog posuđivanja raskupušene priručnike o odgoju i onda stalno kupiš pod krevetom raspadnute stranice od tih priručnika na kojima vidiš masne otiske prstiju od hrane, skorenih kašica, čak i pelenskih govana tih nesretnika što su prije tebe listali te udžbenike, što su ih žene muževima uvaljivale da se informiraju o roditeljstvu, a mušku su stavljali Alan Ford i među korice i pravili se da to čitaju.

– Možda ti…

– Okej, možeš nać neku patnicu koja će preuzet sve to u vezi djece na sebe… Ali i takve su danas krhkije nego prije, kako se sve unazadilo, sjebalo, tako su i te patnice… Počnu od čamljenja s djecom doma pucat puno prije nego one prijašnje patnice. Ne možeš ih više umirit nekim Algoritmovim ljubićem… Njima danas treba prozak, ne proza… u stilu Štefice Cvek.

– Dobro, kužim da…

– Moram sad prekinut, šef mi upada na vrata, samo ti spavaj i ne seri ubuduće, kurčino.

Ostao sam zblanuto sjediti na krevetu. Možda ti što imaju djecu namjerno plaše nas koji nemamo. Jer ne žele da i mi dobijemo to blago, pomislio sam. Baš kao što stariji pisci plaše početnike, nemoj napisat knjigu, doživjet ćeš samo poniženja, sranja, besparicu, neuroze. I dok ti to govore, oni štancaju jednu za drugom knjige, kinje izdavače kao naporne trudnice babice na porodu da ubrzaju taj porod, odnosno da izdavači ubrzaju objavljivanje njihovih novih i novih drkarija.

Književna Groupie

 

*Naručite svoj primjerak hit knjige Pavla Svirca, Književne Groupie 2: Strovaljivanje na info@arteist.hr, s naznakom „Arteist za Groupie“ po akcijskoj cijeni od 69 kuna.

**Komplet koji čine oba nastavka Književne Groupie kupite, uz besplatnu dostavu u Zagrebu i Splitu, za samo 130 kuna.

 

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More