Traume našeg doba komuniciraju s ironijom i cinizmom Krležinih likova

Krleža ponovo postaje aktualan i zadobiva pažnju koju svakako zaslužuje. To je sa zadovoljstvom zaključio Predrag Matvejević kad je vidio koliko se ljudi skupilo večeras u knjižnici Bogdan Ogrizović da bi vidjelo premijeru dokumentarnog filma Željka Senečića “Serbus Krleža”.

Osim Matvejevića, uvodno slovo pred prikazivanje filma održao je i Tonko Maroević.

– Ja sam oduvijek bio akrležijanac. Krleža nije bio jedan od onih pisaca koji su utjecali na mene, ali njegova veličina je neupitna. Mislim da je to što se za života okruživao samo istomišljenicima i onima koji su mu laskali, samo odmoglo njegovome djelu i talentu. Krleža spada u pisce kojima su potrebni protivnici i negatori da bi zaživio u potpunosti – bio je iskren Maroević.

Senečić nije htio ništa govoriti, htio je da publika samo pogleda film, za koji, kako je naglasio Matvejević, nije potrošena ni kuna državnog novca. Pred kamerama su se redale izjave, dojmovi, razmišljanja Žarka Paića, Predraga Matvejevića, Ante Stamaća, Velimira Viskovića, Zlatka Viteza, Tomislava Čadeža, Radeta Šerbedžije i još desetak sugovornika koji su osvijetlili različite aspekte Krležina lika i djela.

Žarko Paić je rekao:

– Krleža se danas napokon može analizirati bez povišenih strasti, bez pristranosti. Čitajući ga, osjećamo da se susrećemo s velikim piscem koji ima odgovor na sve naše traume. Doduše, u toj novoj valorizaciji neki ga odbacuju kao velikog pisca jer smatraju da je njegovo djelo bilo previše slijepljeno s ideologijom.

Mnogi akteri u filmu ističu kako je Krleža sa svojim temama danas aktualniji nego ikada.

– Zašto se Glembajevi danas ponovo toliko izvode u kazalištima? Zato što ljudi u tim građanskim dramama osjećaju ironiju i cinizam jednog vremena koje mi danas proživljavamo u još puno groznijem obliku nego je bilo onda kad je Krleža pisao te svoje drame – tako je kazališni kritičar Tomislav Čadež sumirao trajnu aktualnost Krležinih drama.

Rade Šerbedžija povjerio je da su njemu od čitavog Krležinog opusa najdraže – i nekako ‘najkrležijanskije’ – “Balade Petrice Kerempuha”. Ante Stamać pohvalio je Krležu kao pjesnika, njegovu pjesmu “Snijeg” naveo je kao vrhunsko ostvarenje. Zlatko Vitez u kameru je svakom hrvatskom političaru poručio da svakako pročitaju “Deset krvavih godina”. Velimir Visković je, ne dvoumeći, zaključio kako danas na ovim prostorima nema ni približno karizmatičnog pisca kakav je bio Krleža. A filmski redatelji Rajko Grlić i Branko Schmidt složili su se da bi na filmsko platno nabolje legao Krležin roman “Na rubu pameti”.

Dalje više nisam imao snage zapisivati šta tko govori u dokumentarcu. Zrak je u knjižnici bio zagušljiv.

 Željko Špoljar

*O tridesetoj godišnjici Krležine smrti, Memorijalni stan Miroslava i Bele Krleža na Gvozdu bit će sutra, u subotu 29. prosinca, otvoren za posjetitelje, uz besplatna vodstva.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...