‘Tišina molim!’ – u Dubrovniku se opet šuška o filmovima

Nedavno je u jednoj televizijskoj emisiji na upit novinarke o snijegu i hladnoći u Dubrovniku jedna gospođa odgovorila da je hladnoća dobra i poželjna “da uništi gamad i skarambeže”. Da je pitanje bilo postavljeno ljeti, a povodom neke druge (ne)prilike, a da je odgovor glasio isto, skoro bismo pomislili da je želja o uništavanju “gamadi i skarambeža” upućena turistima s kojima se lokalno stanovništvo sve teže nosi. Nekakav opći dojam je da to isto lokalno stanovništvo pola godine muku muči s turistima, povremeno pođe u kino, teatar, na neki od programa Dubrovačkih ljetnih igara, a ostalih pola godine truli lišeno konzumiranja bilo kakvih kulturnih sadržaja. Međutim, već neko vrijeme se ne može reći da se zimi u Dubrovniku ništa ne događa. Brojne izložbe domaćih i stranih autora, predavanja, dječje radionice, predstave, filmovi, koncerti i predstavljanja knjiga u Dubrovniku nisu više zimska rijetkost. Broj ljudi na Stradunu tijekom zime nije logično, pa onda niti pravedno izjednačavati s brojem kulturnih sadržaja. Dapače, na tjednoj bazi stanovništvo Dubrovnika i okolice ima prilike prisustvovati sve kvalitetnijim programima koje priređuju zaposlenici gradskih ustanova u kulturi i članovi raznih udruga i organizacija.

O takvom jednom programu razgovarali smo s Miranom Dilberovićem iz Kulturne udruge “Aster”, jednim od organizatora filmske manifestacije “Tišina molim!” koja se po treći put održava u Dubrovniku od 4. do 10. ožujka ove godine. Osim prikazivanja filmova, emisija i serija snimanih u Dubrovniku, cilj manifestacije je približiti filmsku kulturu građanima i gostima Dubrovnika. Naime, dubrovačka filmska povijest traje gotovo 100 godina, i važan je svjedok kulture, umjetnosti i života na ovom području. Osim toga, plemenita želja organizatora je potaknuti mlade na kreativnost i znatiželju kroz razne radionice i igre, ali i obogatiti društveni život Grada općenito.

„I ove godine glavni je hit festivala sam Dubrovnik. Svi filmovi koji se prikazuju imaju Grad barem u ulozi sporednog lika“, uvodi nas Miran u priču i nastavlja: „Da budem sasvim iskren, ima tu filmova koji nemaju možda neku veliku umjetničku kvalitetu, ali jako puno vrijede kao povijesni artefakti. Evo na primjer, Princ iz Arkadije (1932) je prvi zvučni film snimljen na ovim prostorima, a film Tri fantastična superčovjeka (1967) iznjedrio je puno različitih adaptacija u mnogim zemljama. Kad filmovima pridodamo ugodnu i opuštenu festivalsku atmosferu uz koju se gledaju, dobijemo i od manje poznatih filmova prave male poslastice“, entuzijastično objašnjava Miran.

Posljednja snimanja velikih holivudskih produkcija iznjedrila su mnoge javne rasprave o snimanju takve vrste u Dubrovniku. Digli su se na noge konzervatori i političari, ali i brojni “lokalci” koji se redom slažu da je Dubrovnik u starijim filmovima bio mnoge više od statista, dapače, da je bio pandan glavnim glumcima, dok danas glumi kulisu koja se komotno može snimiti u bilo kojem filmskom studiju. “I danas Grad može i treba biti puno više od statista i kulise. Ono što je dobro u cijeloj toj priči – a što se možda ne ističe dovoljno – je to što u Dubrovnik za vrijeme tih snimanja koja uzburkaju javnost dolaze vrhunski filmski djelatnici koji sa sobom donose znanje i iskustvo. Jako puno domaćih ljudi dobije priliku raditi iza kamere i učiti kvalitetan filmski jezik. Ta iskustva se onda prenose dalje. Tako je bilo prije 80 godina, tako je i danas. Ono što je nama bitno jesu mlađe generacije. Zato se trudimo što kvalitetnije organizirati filmske radionice u suradnji s Umjetničkom školom, ukazati na zanimljive stvari koje se događaju iza kamere i tako privući mlade razumijevanju filma u jednoj široj perspektivi koja nadilazi onu gledateljsku.”

Otvaranje festivala Tišina molim!, Dubrovnik, 4. 3. 2018. Scena prema dokumentarcu “Jednog dana jedni skalini”

Ljubiteljima TV serija prije premijere Knightfalla u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama u Saloči od Zrcala Sanja Kovačević će predstaviti svoju knjigu “Kvalitetne TV serije: Milenijsko doba ekrana” koja je nezaobilazno štivo za sve one koji žele znati više o TV serijama. A za sve one koji su statirali na snimanjima, a u Dubrovniku ih je jako puno, u utorak, 6. ožujka u Lazaretima će se otvoriti interaktivna izložba znakovita imena “Gdje si bio kad se snimalo?”, gdje će svi Dubrovčani moći prepoznati ili sebe ili svoje bližnje te se prisjetiti svojih iskustava sa snimanja mnogobrojnih filmova.

Gledatelji često zaborave da kriteriji u odabiru filmova ovise i o autorskim pravima na pojedini film. “Filmski program se prije svega kroji po publici, ali onda neminovno i po autorskim pravima. Interes publike nam je jako bitan. Ako prikazujemo film koji ima povijesnu težinu, ali možda “sporije teče”, pokušavamo idući dan pustiti film koji je laganiji, pa time možda i zabavniji i kao takav široj publici atraktivniji. I onda dolazi pitanje prava. Riječ je o starijim filmovima, producentske kuće iza njih ili su odavno nestale ili su deset puta promijenile vlasnika. Tu nam pomažu naši partneri Kinematografi, koji onda traže i sređuju prava. Dogodi se i da se nekad jednostavno prava ne pronađu, onda sporni film zamijenimo filmom sa sličnom “energijom” za koji imamo riješena prava.”

Organizatori znaju da u Dubrovniku nije lako ljude na nešto “navući”. “U gradu od pedesetak tisuća ljudi, okupiti stotinjak oko nekog programa je već uspjeh. Nažalost, nemamo samo mi taj problem. Ne znamo nekad je li do nas ili čisto do apatije sugrađana. Ove godine startamo ranije nego prošlih godina tako da nas zanima hoće li biti buđenja iz zimskog sna ili je za to pak potrebno par kobasica i selfie s velikim medom i njegovom sestrom na Stradunu”, okreće Miran na šalu pozivajući se na glavna obilježja dubrovačkog Zimskog festivala.

Organizatori su popularni 8. mart posve logično posvetili ženama i njihovom stvaralaštvu u domeni filma. “Gošće su nam Dubrovkinje: redateljica Barbara Vekarić, kostimografkinja Duška Nežić, multimedijalne umjetnice Nikolina Japunčić i Mia Maria Škoda te filmska djelatnica i vodička Iva Nikolić. Svaka donosi iskustvo iz različitog područja filmskog djelovanja. Barbara nam premijerno prikazuje svoj novi film “Nitko nije savršen”, Duška upravo dolazi sa snimanja novog kazališnog komada, a iza sebe ima niz filmskih i tv projekata. Mia i Nikolina su uspješne vizualne umjetnice koje znaju zamijeniti kistove i penila s video kamerom i adobe premierom. Iva Nikolić je radila kao stand in umjetnica na svakoj sezoni serijala Igre Prijestolja koji se snimao u našem Gradu, a nije preskočila ni Robina Hooda pa ni galaksiju “daleko, daleko”. Uspješno vodi filmske ture i gostima donosi zanimljivosti ravno sa setova. Sada je jako aktualno pitanje prava i odnosa filmskih radnica pa mislimo da imamo odlične sugovornice koje i o tome mogu nešto reći.”

Osim Kraljevog grudobrana, Nottinghama, Canto Bighta Dubrovnik je glumio Veneciju, Kairo, grad na divljem zapadu koji je vrlo lijepo snimio Robert Hossein, a glumio je čak i Rim. Prije tri godine za seriju DIG, Dubrovnik i okolica su predstavljali Jeruzalem i Tel Aviv. Čini se ipak da se trenutno ništa “veliko” ne snima u Dubrovniku. “Kako doznajemo iz prve ruke, par produkcija razmatra mogućnost snimanja u Dubrovniku, ali ništa nije još potvrđeno. Dubrovnik je poseban grad, fotogeničan, uvijek spreman za fotografiranje, vrlo strpljiv, tako da se ne brinem za nastavak njegove filmske karijere.”

Ovom praksom organizatori su “protresli” uspavani Grad, okreću stvari, mijenjaju perspektivu i što je najvažnije – nude edukaciju, ali ne zaboravljaju na zabavu. To su prepoznali i brojni sponzori i pokrovitelji koji omogućuju da se festival održi. “Grad Dubrovnik, Turistička zajednica grada Dubrovnika, Općina Konavle… ma svi su nas prepoznali. Jako puno lokalnih sponzori nas prati i podupire iz godine u godinu i na tome smo im zahvalni. Imamo sreće što smo okruženi ljudima koji dijele naš entuzijazam i bez kojih ovo ne bismo mogli realizirati. Svake godine nas je sve više, što se automatski vidi na razini produkcije samog festivala. Organizirajući “Tišinu” učimo jako puno, a stečeno iskustvo uspješno primjenjujemo na filmske setove kasnije. Win-win situacija”, govori zadovoljno Miran i optimistično zaključuje: “Naravno da sve skupa ispadne volontiranje s naše strane, ali za onaj trenutak kad stojite u pozadini Kino kavane u Lazaretima dok je projekcija Kommissara x na platnu, a ljudi se smiju i dobacuju – sve se isplati.”

Anita Ruso

Foto: Tišina molim

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...