“The Prom”: Afirmacija života i veličanje različitosti u hit-mjuziklu Ryana Murphyja

Za javnost najveći kamen spoticanja predstavlja James Corden, kojem je kao heteroseksualnom muškarcu dana uloga homoseksualca i koji je, ako je suditi prema kritičarima, tu ulogu odradio ne samo loše, već i uvredljivo za LGBTIQ zajednicu.

The Prom (2020., 131 min)
Režija: Ryan Murphy
Scenarij: Bob Martin, Chad Beguelin
Glume: Meryl Streep, Jo Ellen Pellman, James Corden, Ariana DeBose, Nicole Kidman, Andrew Rannells,
Keegan-Michael Key, Kerry Washington

Redatelj, scenarist i producent Ryan Murphy već dva desetljeća caruje televizijskim ekranima. Mi koji smo odrastali u devedesetima dobro se sjećamo kratkotrajne teen dramedije “Cure u trendu“ (“Popular“), a široj publici predstavio se uspješnicom “Reži me“ (“Nip/Tuck“). Murphy je zatim stvorio megapopularnu mjuzikl seriju “Glee”, antologijsku horor seriju “American Horror Story” te mnoge druge (“Pose“, “Scream Queens”…). Samo ove godine, u sklopu višemilijunskog ugovora s Netflixom, ovaj hiperproduktivni čovjek izbacio je nekolicinu novih projekata: kreator je “Hollywooda“ i “Ratched“ te producent dokumentarca “A Secret Love“ i drame “The Boys in the Band“.

Njegov najnoviji film “The Prom“ adaptacija je istoimenog Broadway mjuzikla iz 2018. godine koji je bio nominiran za prestižnu nagradu Tony u čak šest kategorija. Sama kazališna predstava inspirirana je stvarnim događajima – 2010. godine maturantica Constance McMillen dobila je zabranu dolaska na maturalnu večer jer je htjela povesti svoju curu i nositi odijelo. Taj čin pokrenuo je lavinu događaja koji su kulminirali angažmanom poznatih glazbenika na društvenim mrežama u svrhu sponzoriranja zasebne maturalne lišene homofobije.

Murphyjev “The Prom“ prati Emmu (Jo Ellen Pellman), tinejdžericu iz malog gradića u Indiani kojoj, baš kao Constance na kojoj je temeljena, nije dozvoljeno doći na maturalnu večer sa svojom djevojkom Alyssom (Ariana DeBose). U isto vrijeme se kazališni njujorški glumci Dee Dee Allen (Meryl Streep) i Barry Glickman (James Corden) nalaze usred vlastite krize jer su njihove izvedbe uzrokovale debakl mjuzikla u kojem glume. Kako bi ponovno došli u milost javnosti i oživjeli svoje karijere, Dee Dee i Barry odluče se okoristiti Emminom situacijom i pomoći joj da ode na maturalnu, stoga se zapute prema njenom gradu zajedno s jednako propalim i neperspektivnim glumcima Angie (Nicole Kidman) i Trentom (Andrew Rannells).

Mjuzikli su i dalje poprilično polarizirani – za ljude koji odbijaju suspregnuti nevjericu uslijed ničim izazvanih, savršeno sinkroniziranih plesnih i glazbenih brojeva koji prekidaju normalan tijek razgovora, ovakav tip filma (i predstave) po defaultu će biti teško probavljiv. Ipak, u inozemstvu je ovaj poseban žanr daleko cjenjeniji nego li će kod nas ikada biti, čemu svjedoči bogata ponuda produkcijski, glumački i scenaristički visokokvalitetnih predstava kakve se mogu gledati na njujorškom Broadwayu ili londonskom West Endu.

“The Prom“ je neosporno zabavan mjuzikl koji na trenutke uspijeva biti nevjerojatno dirljiv. U tome mu svakako pomažu odlične izvedbe glumačke postave. Neokrunjena kraljica Svemira Meryl Streep, koja se okušala u ovom žanru još 2008. s “Mamma Miom“, krade apsolutno svaku scenu u kojoj se pojavljuje, Nicole Kidman ima manju ulogu, ali zato djeluje kao da se dugo nije toliko dobro zabavljala, Keegan-Michael Key (“Key & Peele“) nevjerojatno je nježan i ranjiv kao dobroćudni školski ravnatelj koji obožava mjuzikle (a pogotovo Dee Dee), plesačica i kazališna glumica Ariana DeBose krasna je kao Alyssa, a Jo Ellen Pellman kao novo glumačko lice dokazala je kako je itekako dorasla ulozi koju je dobila.

Melodramatičnost i manjak muda: Kritičari sasjekli “Hillbilly Elegy” Rona Howarda

Za javnost najveći kamen spoticanja predstavlja James Corden, kojem je kao heteroseksualnom muškarcu dana uloga homoseksualca i koji je, ako je suditi prema kritičarima, tu ulogu odradio ne samo loše, već i uvredljivo za LGBTIQ zajednicu zbog “stereotipiziranog prikaza gej muškarca“. No, ako se ravnamo prema iskazima ljudi koji su gledali predstavu, u samoj Cordenovoj interpretaciji nema ništa sporno jer je kazališna izvedba gej glumca Brooksa Ashmanskasa za nekoliko razina “feminiziranija“ (dakle, “veća“ i “stereotipnija“). Pravo pitanje koje bi se tu trebalo postaviti jest – ako se feminizirani prikaz homoseksualaca smatra uvredljivim, znači li to da demoniziramo feminiziranost kao takvu, kao i ljude kojima je ona sastavni dio osobnog pečata? I ako da, zašto?

Murphyjeva filmska adaptacija na svim frontama odaje počast mjuziklu kao žanru i njegovim inherentnim odrednicama, u sklopu kojih glazbeni brojevi postoje kako bi vršili više od jedne bitne funkcije. Tako se karakterizacija i razvoj likova “odvijaju“ kroz pjesmu i ples koji im omogućuju izražavanje njihovih pravih misli i osjećaja, a sam sadržaj tih songova služi tome da pokrene radnju dalje. Pjesme koje nam “The Prom“ servira duhovite su, pametno napisane i lako pamtljive, a dok uživamo u popratnom blještavilu i kiču, sasvim nam je jasno da bi bilo nemoguće sve te zaigrano prezentirane koncepte, ideje i doživljaje upakirati u obični dijalog.

No, “The Prom“ je poseban po tome što se, s obzirom na narativ u sklopu kojeg su neki od likova propale kazališne zvijezde, unutar same njegove priče slavi ovaj žanr i sva ljepota koju (do)nosi. Afirmacija života, veličanje različitosti i originalnosti, isticanje važnosti zajedništva i podrške, nefiltrirana i ogoljena verbalizacija najdubljih i najskrovitijih ljudskih čuvstava lišena cinizma i socijalnih maski – sve to mjuzikli bespogovorno čine, a zauzvrat traže samo pozorno slušanje. I “The Prom“ sve to neupitno komunicira.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More