The Devil All the Time: Svi su grešnici u uvrnutom južnjačkom psihološkom trileru

Impresivna glumačka postava nije bila dovoljna da riješi problem fragmentiranog i neujednačenog narativa u filmskoj adaptaciji romana The Devil All the Time.

The Devil All the Time (2020., 138min)
Režija: Antonio Campos
Scenarij: Antonio Campos i Paulo Campos
Glume: Tom Holland, Robert Pattinson, Riley Keough, Mia Wasikowska, Eliza Scanlen, Jason Clarke, Sebastian Stan, Bill Skarsgård, Haley Bennett, Harry Melling

Jedan od najiščekivanijih filmskih naslova ove jeseni bila je istoimena adaptacija romana The Devil All the Time američkog književnika Donalda Raya Pollocka. Taj interes ne bi trebao čuditi, ako se uzme u obzir hvaljeni izvorni materijal koji su kritičari opisali kao hibrid djela Williama Faulknera, Flannery O’Connor i Cormaca McCarthyja, talentirani redatelj koji nam je 2016. godine donio film Christine te impresivna glumačka postava koja, igrom slučaja, uključuje čak tri stripovska superheroja, Alisu u zemlji čudesa i najpoznatijeg ubojitog klauna.

U trajanju od 138 minuta, The Devil All the Time pod redateljskom palicom Antonia Camposa i s Jakeom Gyllenhaalom kao producentom vodi nas u južni Ohio u period između dvaju ratova – Drugog svjetskog i Vijetnamskog. Tamo nas dočekuju ljudi koje je njihov Bog odavno napustio, koliko god oni jako vjerovali u njega i činili nečovječne stvari u njegovo ime ili u zamjenu za njegovu milost. Priča počinje s Marincem Willardom Russellom (Bill Skarsgård) koji, proganjan teškom ratnom traumom, svejedno uspije izgraditi život po svojoj mjeri. No, kada mu žena (Haley Bennett) počne umirati od raka, on se ponovno okreće Bogu, smatrajući kako je jedino On može spasiti. Odluke koje potom donese ostavit će neizbrisiv trag na njihovog sina Arvina (Tom Holland) i utjecati na daljnji tijek dječakova života. U istom baru u kojem Willard na samom početku upoznaje svoju buduću suprugu spaja se i dvoje ljudi upitne mentalne stabilnosti, koji će zajedno činiti poprilično doslovnu ubojitu kombinaciju (Riley Keough i Jason Clarke), a djevojka (Mia Wasikowska) koju je Willardova bogobojazna majka priželjkivala za svoju snahu udaje se za lokalnog propovjednika (Harry Melling) koji se na misama posipa paucima kojih se smrtno bojao prije božanske intervencije. Tu su još i korumpirani lokalni šerif (Sebastian Stan), čedna tinejdžerica koja bespogovorno vjeruje ljudima koje percipira kao božje izaslanike (Eliza Scanlen) i propovjednik koji zlorabi svoju poziciju moći, pritom uništavajući više od jednog nedužnog života (Robert Pattinson).

The Devil All The Time

Sudbine svih ovih likova neraskidivo se isprepliću u tragičnoj priči uronjenoj u jad i bijedu, sa (samo)ubojstvom kao jedinim izlazom iz nezavidnih situacija, ultimativnim odgovorom na sve životne nepravde i naizglednim rješenjem svih problema. Oko za oko, zub za zub postulat je koji čini okosnicu Camposove južnjačke gotike koja po atmosferi i tematici generacijske traume mjestimice podsjeća na film The Place Beyond the Pines redatelja Dereka Cianfrancea, i više nego prikladno prevedenog kao Grijesi očeva. No, Cianfranceu polazi za rukom ono u čemu Campos podbacuje.

Premda je neosporno da je The Devil All the Time kompleksan mozaik čiji se komadići polako i promišljeno raspoređuju i slažu kroz period od dva desetljeća kako bi u pravom trenutku sjeli na svoje mjesto, ono što mu nedostaje jest poniranje u unutarnje svjetove svojih likova. Tematski je sve čisto – religijom prožeti grijesi očeva na vidljive i nevidljive načine utječu na psihologiju, ponašanje i životne okolnosti njihovih potomaka, pretvarajući mlade živote u grčke tragedije uvjetovane nemilosrdnom sudbinom. Jer u svijetu u kojem je svaka odluka posljedica duboke traume i podsvjesnog perpetuiranja obrazaca predaka, slobodna volja doima se kao smiješan i nedostižan koncept. No, likovi ostaju isključivo to – figure na šahovskoj ploči nesvjesni činjenice da njihove odluke zapravo nisu njihove, već su samo nužni potezi u odigravanju krvavih partija bez pobjednika. I kao takvima našim protagonistima fali krvi i mesa, koliko god upravo krv bila dio svakog od njih koji u nekom trenutku vidimo. Samo je pitanje vremena.

Robert Pattinson

Ipak, to je više problem fragmentiranog i neujednačenog narativa nego glumačkih interpretacija koje su sve podjednako snažne. Najrazvikanija uloga svakako je ona Roberta Pattinsona, koji je iznenadio ne već dobro poznatom činjenicom da je kvalitetan glumac (o čemu smo pisali ovdje), već svojim neobičnim izborom višeg govornog registra i dobrim južnjačkim naglaskom koji je ovaj Britanac uspio uvježbati bez pomoći trenera. Iako ga nema toliko puno na ekranu koliko marketing filma daje naslutiti, uloga iskvarenog propovjednika svakako je među upečatljivijima. Budućem Batmanu odlično parira njegov sunarodnjak, sadašnji Spiderman Tom Holland u ulozi Arvina, koji je nešto najbliže što ovaj film ima glavnom liku. Kao treći superheroj tu je još i Ratnik zime Sebastian Stan kao korumpirani policajac, a u ostalim ulogama gledamo Billa Skarsgårda (Pennywise iz filmske adaptacije Kingove knjige Ono) u ulozi Willarda, Alisu u Zemlji čudesa Miu Wasikowsku kao plahu djevojku koja se udaje za nestabilnog propovjednika kojeg tumači Harry Melling (Dudley iz Harry Potter franšize) i druge.

Paradoksalno, premda je film spor, a njegovo trajanje natprosječno dugo, likovi kao da nisu imali dovoljno vremena razviti se kako bi ih se moglo doživjeti kao zaokružena ljudska bića. Prozor u njihove unutarnje svjetove pružaju nam voice-overi koje radi sam autor romana, no to se ne ispostavlja dostatnim. Kako likovi jedni za drugima padaju k’o muhe, mi kao gledatelji ubrzo se naviknemo na nasilje od kojeg nitko neće ostati pošteđen, ali nedovoljno nam je omogućeno povezivanje s protagonistima da bi nas naredna krvoprolića zatekla ili šokirala.

Devil All The Time

Prelako je (p)ostati malodušan za vrijeme Camposovog filma koji daje prikaz života na američkom jugu između dvaju ratova kao niza okrutnih činova u pauzama između pohođenja misa. Likovi su slika i prilika starozavjetnog Boga u kojeg slijepo vjeruju i kojem povjeravaju svoje živote – osvetoljubivi, nasilni i voljni zahtijevati da im se podnese žrtva. No, vrag je odnio šalu, jer osim religijske indoktrinacije koja nastanjuje svaku poru njihovih bića, na uvid nam se daje malo što drugo. Stoga bi The Devil All the Time bilo točnije doživjeti kao sociološku studiju nego kao psihološki kvalitetno razrađenu dramu, kakvom zapravo pretendira biti.

 

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More