The Cranberries: Prigušena pop briljantnost koja je obilježila devedesete

Sredinom devedesetih bilo je gotovo nemoguće izbjeći ”Zombie”, uspješnicu grupe The Cranberries, koja je 1994. njihov album ”No Need to Argue” katapultirala do višemilijunske naklade. Kroz snažan i ljutit irski naglasak, refren pjesme jednako je lako mogao zazvučati kao ”saavee”. Zaštitni znak sugestivna vokala Dolores O’Riordan bio je i ostao taj akrobatski pristup samoglasnicima; u njezinoj izvedbi riječi kao da su bile od gume koja se rasteže prema potrebama pjesme.

S odmakom od gotovo dvadeset pet godina, lako je zaključiti da je pjesma po kojoj su The Cranberries i dalje najpoznatiji zapravo anomalija u njihovu dotadašnjem opusu. Debitantski album irskog kvarteta ”Everybody Else Is Doing It, So Why Can’t We?” (1993) predstavio ga je kao efektan spoj utjecaja dvaju prilično različitih bendova, koji su obilježili britansku nezavisnu scenu druge polovice osamdesetih. Spojivši vilenjačku zanesenost Cocteau Twinsa i slojevit gitarski pristup The Smithsa, The Cranberries su u devedesete uplovili s prostranom, sanjivom glazbom relativno neprilagođenom duhu ranih devedesetih, koji se rasplamsao pojavom grungea.

Nošeni upornim živim nastupima i uz pomoć tada nezaobilaznog MTV-ja, singlovi ”Dreams” i ”Linger” uspjeli su zaokupiti pozornost slušatelja i usput postati standardom u opisivanju tinejdžerske pop-kulture devedesetih. Ovjekovječeno je to pojavljivanjem njihove glazbe u bezbrojnim filmovima i serijama, a naknadno i svime što se pozivalo na nostalgiju za tim razdobljem. ”Zombie” je pak prigrlio distorziju tipičnu za grunge pa svojim zvukom i politiziranim tekstom u spomen na dva dječaka poginula u IRA-inim napadima u engleskom gradu Warringtonu 1993. odudara od ostatka ”No Need to Argue”, koji nastavlja razvijati delikatni, promišljeni zvuk prvijenca. Moćni refren obilježio je ne samo radijske i televizijske programe prve polovice devedesetih, nego je promijenio zvuk, ali i tijek karijere benda.

Sljedeći uradak benda,”To the Faithful Departed” (1996), od prve sekunde odražava posljedice tog nenadanog uspjeha. Uvodna ”Hollywood” zvuči kao neskriveni klon singla koji ih je proslavio, nošen gitarskim distorzijama i gnjevnim vokalom, dok pankerski agresivna ”Salvation” potpuno raskida veze s nježnijom autorskom stranom. Album donosi i nešto očitije utjecaje keltske glazbe prisutne u izričaju benda od njegova početka i još jednu otvoreno političnu pjesmu. Završna ”Bosnia” tematizira okupaciju Sarajeva. Premda se ne radi o lošem ostvarenju, ”To the Faithful Departed” bio je ne samo komercijalno manje uspješan od prethodnika, nego se oslanjajući na već pomalo istrošenu agresiju post-grunge trenda uhvatio u glavnu zamku tog glazbenog razdoblja, prelazak alternativnog rocka u okoštali mainstream.

U svijet pomalo stereotipnog pop-rocka uronjena su i sljedeća dva ostvarenja benda, ”Bury the Hatchet” (1999) i ”Wake Up and Smell the Coffee” (2001). Nakon više od desetljeća zatišja i solo izleta članova benda, povratnički ”Roses” (2012), snimljen s producentom prvih dvaju albuma Stephenom Streetom, tek je djelomični povratak skromnijim počecima. Činjenica da bend razumije da je njihov kreativni i komercijalni vrhunac stvar prošlosti potvrđena je lani akustičnom kompilacijom uspješnica ”Something Else” snimljenih s Irskim komornim orkestrom. Omot prikazuje članove benda u identičnim pozama kao na omotu ”No Need to Argue”.

Nema sumnje da će iznenadnom smrću Dolores O’Riordan u 47. godini života status benda kao jednog od najvećih pop-rock bendova devedesetih biti zapečaćen, kao što to obično biva s radom prerano preminulih glazbenih zvijezda. Ipak, prigušena pop briljantnost prvih dvaju albuma čini The Cranberries daleko zanimljivijima negoli se to čini gledajući ih kroz prizmu uspješnica i kasnije daleko inferiornijeg rada.

Autorsko partnerstvo O’Riordan i gitarista Noela Hogana možda nije legendarno poput onih Johnnyja Marra i Stevena Morrisseya iz The Smithsa ili Bernarda Butlera i Bretta Andersona iz suvremenika Suedea, ali je urodilo nizom jako dobrih pop-rock pjesama. Iako će ih vječno obilježiti specijalizirane playliste poput VH1-ove ”Smells like the 90’s” ili nekog modernog Spotify ekvivalenta, pjesme s ”Everybody Else Is Doing It, So Why Can’t We?” i ”No Need to Argue” već su same po sebi natopljene osobnom nostalgijom, tako da slušatelju ostaje samo probijati se kroz nekoliko njezinih različitih slojeva. U pop-kulturnom smislu, te su pjesme povezane s razdobljem nastanka jednako koliko i Oasis ili Spice Girls, te je stoga lako razumjeti medijske napise koje bend čvrsto vežu s devedesetima spominjući upotrebu pjesama u kultnim klasicima tinejdžerske tjeskobe poput serije ”My So-Called Life” ili filma ”Clueless”.

Preslušavajući te albume i ponovno otkrivajući zaboravljenu eteričnu, višeslojnu dimenziju koju je vokal Dolores O’Riordan ponajviše emitirao na ”Everybody Else Is Doing It, So Why Can’t We?”, pala mi je napamet jedna recentnija, premda opskurnija pop-kulturna referenca. U filmu ”Sound of My Voice” (2011) Zala Batmanglija misteriozna Maggie koju utjelovljuje Brit Marling tvrdi da je putnik iz daleke budućnosti i kao dokaz rastućem new age kultu prilaže popularnu pjesmu iz svojeg vremena, ”Dreams” grupe The Cranberries. To, naravno, postane argument Maggienim osporavateljima koji žele dokazati kako je u pitanju prijevara, no kraj filma ostaje otvoren pa je u tom narativnom obratu sasvim moguće da je ”Dreams” doista postala svojevrsna narodna uspavanka u Maggienoj distopijskoj budućnosti.

Ta bizarna dosjetka funkcionira u obrnutom smjeru zbog toga što i ta pjesma, i izvedba Dolores O’Riordan doista ima neku univerzalnu, izvanvremensku dimenziju. Nije stoga pogrešno zaključiti kako The Cranberries možda nisu samo jedan od tipičnih predstavnika popa devedesetih, nego i pojava s kojom će se moći poistovjetiti i oni izvan puke generacijske nostalgije. Snimke su tu, ostaje samo vremenu da učini svoje.

Karlo Rafaneli

 

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More