Thank U, Next: Twitter manija s pokrićem

Can't seem to leave my past behind

Peti album Ariane Grande ”Thank U, Next” izašao je 8. veljače, samo pet mjeseci i 22 dana nakon ”Sweetener”, njezina prvog albuma od bombaškog napada na koncertu u Manchesteru 22. svibnja 2017. u kojem se poginule dvadeset tri osobe.

Simbolička tumačenja obično su rezervirana za opsesivne fanove Toola, Pinka Floyda ili Stanleyja Kubricka, no Grande ipak fanovima nudi materijal osobniji i slojevitiji od puke numeričke dosjetke. Tim ostvarenjem dvadesetpetogodišnja pop-zvijezda želi obilježiti te zaokružiti profesionalno i privatno turbulentno razdoblje. Pop-zvijezde nerijetko koriste privatni život kao podlogu i inspiraciju za pjesme, no Ariana Grande emocionalno i umjetnički ide mnogo dalje nego, primjerice Taylor Swift na ”Reputation” ili The Weeknd sa svojim recentnijim ostvarenjima. Premda tematizira izrazito osobne stvari poput smrti bivšeg dečka, repera Maca Millera, i raskid zaruka s komičarom Peteom Davidsonom, ”Thank U, Next” ne djeluje kao puka emocionalna pornografija u kakvu suvremena pop, r’n’b i hip-hop ostvarenja često znaju upasti u želji privlačenja čim više medijske pozornosti. Riječ je o promišljenu i zaokruženu konceptualnom albumu.

Izdan u kolovozu prošle godine, ”Sweetener” je donio velike hitove poput ”No Tears Left to Cry” i ”God Is A Woman”. Oblikovan je raznolikim pop zvukom u rasponu od Pharrellovih standardnih retro soul stilizacija do sveprisutnih trap elemenata bez kojih je više nemoguće zamisliti suvremenu pop produkciju. Pun uspona i padova, unatoč vidljivom izvođačkom sazrijevanju, bio je to još jedan pop album koji igra na snagu pojedinih pjesama, a ostatak popunjava prostor.

S dvanaest kompaktnih, ujednačenih pjesama, ”Thank U, Next” nije takav tip albuma. U potpunosti lišen vokalnih i reperskih gostovanja, album fokus uvijek drži na glavnoj zvijezdi i onom što ona želi reći. Njezina dominacija tolika je da je čak i čuveni švedski mega producent Max Martin odustao od prepoznatljiva maksimalizma. Cijeli album oblikovan je koherentnom i vrlo decentnom estetikom, začuđujuće uspješno spajajući digitalno i organsko, suvremeno i staromodno. Godinu izdavanja albuma nećete zamijeniti s nekom iz prošlosti premda dobar dio pjesama sadrži popularne trapom inspirirane hi-hatove, duboke digitalne basove i atmosferične sintesajzere, nećete pronaći ni oslanjanja isključivo na trendovske trikove koji bi mogli zazvučati zastarjelo za koju godinu. Većina aranžerskih detalja u pjesmama odražava tekstualni sadržaj i jako lijepo nadopunjuje fascinantno široki raspon vokala.

Retrofuturistički pristup najbolje je izražen u sjajnoj ”Fake Smile”, kreativnom i emocionalnom središtu albuma. Izgrađena na sampleu After Laughter (Comes Tears)” Wendy Rene, koji su Wu Tang Clan već sjajno iskoristili u ”Tearz”, pjesma uspijeva povezati nekoliko različitih desetljeća pop tradicije u cjelinu koja djeluje izrazito osobno i utjelovljava bit albuma – prikaz vrlo široka raspona osjećaja u samosvjesne mlade, uspješne i vrlo poznate osobe. Mijenjanje perspektiva i načina pripovijedanja u album sprječava ”Thank U, Next” od skretanja na teritorij kuknjave. Umjesto toga, predstavlja kompleksno vrelo osjećaja kakvo se ne susreće često u pop glazbi, poglavito ne u formatu albuma.

Unatoč iznimnoj ujednačenosti i kvaliteti albuma, za njegov ogromni uspjeh i rušenje brojnih rekorda streaminga i prodaje nije dovoljno uprijeti prstom u pjesme. Njegova je promocija nešto posve nezamislivo iz perspektive prošlih desetljeća. Grande samo na Twitteru prati 61 milijuna ljudi i prilično je aktivna u komunikaciji s fanovima, pa je skoro svaka pjesma javno rastavljena i objašnjena, a time je definitivno dodatno zainteresirala slušatelje za svoju glazbu. Naravno, da već ne postoji spona između izvođača i publike učinak komunikacije ne bi bio ni približno tolikog opsega, no ostaje činjenica da je ovo odličan, iako zahtjevan način širenja dosega. O viralnom potencijalu naslovne pjesme svjedočio je i popularni meme nazvan po stihovima pjesme ”One taught me love. One taught me patience. And One taught me pain” na koji su ljudi lijepili omiljene likove iz popularne kulture, umjesto Arianinih ljubavnih interesa iz pjesme.

Što sve to znači u široj slici stvari i načinu na koji percipiramo glazbu i komuniciramo s njom? Kanali distribucije i promocije nastavit će se mijenjati i evoluirati, i sigurno ćemo se nagledati sve kreativnijih načina svraćanja pozornosti na objavljenu glazbu. No da bi nešto moglo zadržati pozornost dulje od nekoliko dana ili mjeseci ipak mora uspostaviti emocionalnu vezu sa slušateljima. To se u pop-kulturi nikad nije promijenilo. Stoga je ”Thank U, Next” rijedak primjer spoja marketinške vještine i vjerno prenesene emocije. Bez obaju elemenata, sveo bi se na razinu fenomena tipa ”Gangnam Style”, koji dugoročno nije ostavio neki trag. Ariane Grande sa zadnjim albumom po jasnoći i uspješnosti poruke ima potencijal postati ”Rumours” ovog desetljeća – osobni dnevnik velikog mainstream izvođača s kojim se mogu identificirati milijuni slušatelja.

Karlo Rafaneli

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More