Mudar kazališni odabir koji otvara zanimljive rasprave

teskoce s izrazavanjem
Sudeći po izmjenama i nadopunama zakona, živimo u senzibilnijem i zaštićenijem svijetu u kojem je pitanje rodnoga i spolnoga identiteta kudikamo bezbolnije nego što je bilo u vrijeme nastanka Copijeva dramskoga teksta Teškoće s izražavanjem (1971.).

Ta sadistička farsa o rodnim i spolnim ulogama smještena u rusku stepu negdje u Sibiru danas ipak ne progovara toliko žestoko o odnosima moći te marginalnijim temama u društvu i kazalištu, no u Liverićevoj režiji otvara zanimljiva pitanja – što je to što nas danas uopće može šokirati i podrazumijeva li senzibiliziranost društvenih pravila senzibiliziranost pojedinca za Drugoga. Copi (1939. – 1987.) dramski tekst gradi na tradiciji francuske farse (doktor koji se uporno zaziva, a ne stiže, zove se Feydeau) i neoklasicizma. Stvara različite i kaotične likove na pozornici, identitete u tečenju i na rubu apsurda, bez jasnih granica i pravila koja otežavaju uprizorenje. Njegova najpoznatija drama nakon Eve Perón, koju prikazuje kao hirovitu i umiruću ovisnicu te zarađuje mnogobrojne prijetnje, upravo su Teškoće s izražavanjem, premijerno izvedene u Teatru &TD u prijevodu, režiji i glazbenome odabiru Edvina Liverića (1970.).

Ne zauzimajući nikakvo političko ili društveno stajalište, prostor izvedbe postaje jednako neodređen. Na bijeloj se pozornici (s potpisom studia Decker+Kutić, koji su autori scene, kostima, maske i vizuala) tek u kutu nalaze bijeli nanosi, a u sredini pokoji stolac. Na sceni svjedočimo okrutnim igrama moći između Irine (Dean Krivačić) i Madre (Bojan Navojec) koje kulminaciju doživljavaju ulaskom Garbo (Dado Ćosić, u francuskoj premijeri sam Copi). Krivačić i Ćosić suptilno s elementima maštovitosti i ponekad pretjerivanja sigurno grade potpuno različite likove u submisivnoj Irini i uplašenoj, dramatičnoj Garbo. Navojec lik Madre gradi na pretjeranoj ženstvenosti i afektiranju čime tipizira svoje feminizirane likove (primjerice Franz Moor u Razbojnicima). Ulaskom Vesne Stilinović kao Puškina odnosi moći bivaju na vrhuncu i slijedi razrješenje.

teskoce s izrazavanjem 2

Pitanje šokiranja i provokacije u svakodnevici postaje gotovo metafizičkim. Provokacija u Teškoćama s izražavanjem ima slojevitu društvenu dimenziju i odgovara na pitanje o senzibiliziranosti i otvorenosti pojedinca za Drugoga bez obzira na trenutačne društvene i zakonske okvire. Takva provokacija zahtijeva intuiciju, pogled i motrenje pojedinca-gledatelja i pojedinca-društvenoga subjekta. Stoga propitivanje rodnih i spolnih uloga s elementima farse, recitalima s Eurosonga i rubnoga sadržaja može biti mudar kazališni odabir zagrebačkih srednjoškolskih profesora kako bismo otvorili zanimljive rasprave u kojima kazalište i njezina publika nisu muzejski izlošci ili zabave bez nekoga dubljeg smisla.

Anđela Vidović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More