Tandem koji je stvarao predivna umjetnička djela spajajući umjetnost i prirodu

On (Christo Vladimirov Javacheff) porijeklom Bugar i ona (Jeanne-Claude Denat de Guillebon) rođeni na isti datum, upoznali su se u Parizu 1958. Na putovanjima su letjeli u odvojenim zrakoplovima, za svaki slučaj. Ako jedno od njih dvoje nastrada, da ovaj drugi nastavi sa njihovim radom. Jeanne-Claude je umrla u 74.-oj godini od aneurizme.

Njihov je rad estetski dojmljiv, nerijetko kontroverzan, kao rezultat razmjera kojeg poprimi ne samo zbog svoje veličine, i težine izvedbe, već zbog značenja koje nosi. Poznate krajolike, građevine, strukture obogaćuju novim elementima. Umotavaju ih u tkanine, dajući im novi izgled i estetske vrijednosti. Poznanstvo su započeli na zanimljiv način. Naime, angažiran je da naslika portret njene majke. U početku je bio zainteresiran za Jeanneinu polusestru Joyce dok je Jeanne-Claude bila zaručena za Philippea Planchona. Malo prije no što se trebala udati, Jeanne-Claude je zatrudnjela sa Christom, no svejedno se udala za tadašnjeg zaručnika i napustila ga malo poslije medenog mjeseca. Jeanneini roditelji nikako nisu bili sretni zbog situacije, čak ni kad su dobili unuka. Christo je imao status izbjeglice, što oni nisu mogli podnijeti. No kako je vrijeme prolazilo, a oni postajali sve sigurniji u svoj rad stvorili su mnoga zapamćena umjetnička djela. Omotana obala Sidneya, Zavjesa doline Rifle Gap u Stjenjaku, Ograda od tkanine u Kaliforniji koja je išla preko čitavog krajolika sve do mora, Omotavanje Reichstaga u Berlinu, te Pont-Neufa u Parizu, otoci kod Miamija okruženi plutajućom sintetičkom tkaninom, postavljenih 3000 žutih i plavih suncobrana u Kaliforniji i Japanu, omotana drveća u Berower parku kod Basela, Vrata u nizu u Central Parku,…

Povjesničar umjetnosti David Bourdon za njih kaže da oni ‘skrivajući otkrivaju’. Christo kritici često odgovara: ‘Umjetnik sam i moram imati hrabrosti. Znate li da nemam nijedno umjetničko djelo koje postoji? Svaki rad nestane jednom kad je završen. Ostaju mi samo pripremne skice, kolaži, koji daju mojoj umjetnosti legendaran status. Više je hrabrosti u tome da se napravi nešto što će nestati, nego nešto s namjerom da traje.’ No još su dva djela ostala neostvarena, razrađena samo na papiru kao ideje stare tridesetak godina: ‘Preko rijeke‘ i ‘Mastaba‘. Na svim su projektima radili isključivo sa fotografom Wolfgangom Volzom. Najmanje pet njihovih najvećih projekata je bila tema dokumentaraca Alberta i Davida Mayslesa. Preko rijeke“ je privremeni umjetnički rad. Začet je kao ideja 1992. godine. Christo namjerava objesiti 5,9 milja srebrnaste tkanine, poviše rijeke Arkansas, koja će se pružati preko 42 milje rijeke, između Salide i Canon City-a u Coloradu. Taj slijed tkanine bi bio isprekidan mostovima, kamenjima, drvećem i grmljem, zbog estetskih i tehničkih razloga. Čelični kablovi, usidreni na gornjem dijelu riječnih sprudova, prelazit će preko rijeke i poslužiti kao spojnica za tkaninu, koja će slijediti konfiguraciju i širinu promjenjivog toka rijeke 2.4 do 7.6 metara iznad vode. U kolovozu 1992., ’93., ’94. U potrazi za lokacijom, Christo i Jeanne-Claude i njihov tim su proputovali 22.530 kilometara Stjenjakom u SAD-u. Na tom putovanju, pogledali su osamdeset i devet rijeka u Stjenjaku, u sedam država, te pronašli šest mogućih lokacija. Nakon što su tih šest lokacija ponovno posjetili u ljeto 1996., odabrana je rijeka Arkansas u Coloradu. Cesta koja se proteže uzduž rijeke omogućit će da se projekt vidi i uživa sa strane iz auta, autobusa, motocikla, ili odozdo iz kajaka. Široka čistina između sprudova i rubova tkanine će stvoriti kontraste dopuštajući suncu da osvjetljava rijeku sa obje strane. Gledajući odozdo, transparentna tkanina će pružati divan pogled na oblake i njihove konture, planine i vegetaciju. U razdoblju od dva tjedna ‘Preko rijeke‘ projekt će biti sastavni dio rijeke Arkansas. U lipnju 2012. Christo najavljuje privremeno odgađanje termina i rasporeda instalacije, zbog parnice koja je u tijeku. Datum izložbe će biti poznat tek nakon što se sudski postupak uspješno okonča. Mastaba‘ je projekt za Abu Dhabi započet 1977. Bit će to najveća skulptura na svijetu, napravljena iz 410 000 obojanih bačvi koje će formirati mozaik svijetlih boja, odzvanjajuću arhitekturu Islama. Mastaba je u antičko doba bila poznata kao pravokutna građevina od nepečenih opeka s ravnim krovom i zakošenim zidovima, a služila je kao grobnica mnogih znamenitih drevnih Egipćana. ‘Mastaba’ će biti 150 m visoka, 225 m duboka, sa zidovima nagiba 60 stupnjeva, te 300 m široka. Vrh Mastabe će biti vodoravna površina 12.6 m široka i 225 m duboka. Boje 55-galonskih čeličnih bačvi su odabrali Christo i Jeanne-Claude 1979., godine kada su po prvi put posjetili Emirate. Predloženo područje je u unutrašnjosti, u Zapadnoj regiji, u Al Gharbiji, otprilike 160 kilometara udaljeno od Abu Dhabija, pored oaze Liwa. Na projektu su sudjelovali brojni stručnjaci (statičari, građevinari, inženjeri) iz Zuricha, Stuttgarta,Velike Britanije i Tokia. Mastaba će biti jedini trajni rad Christa i Jeanne-Claude.

Antonia Matković

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More