Moja borba

Knausgaard nam daje veliko djelo i veliko ogledalo u kojemu se svatko od nas u nekom segmentu može ugledati. U Karlu Oveu svatko se može ponekad prepoznati jer se u njemu krije svatković od kojega protagonist tako panično, tako manično…

Adolescent Karl Ove Knausgaard u četvrtoj je knjizi posve običan - nesiguran i ohol, ranjiv i grub - ali odlučan da postane pisac.

Moderno roditeljstvo u vremenu internet povoja gurnulo je očeve u položaj opće neprisutnosti: očevi su u javnom diskursu skroz podbacili.

U intervjuima na koje je oduvijek nerado pristajao, (jer se u njima sudarao s površnom, medijski jeftino distorziranom slikom sebe, koja je bila ne samo nepotpuna nego i lažna - a to može zapanjiti samo nekoga tko naivno romantizira medije…

Šveđanka Alex koju sam prije dva tjedna upoznao u Melinu, poslala mi je sms koji bi u prijevodu s engleskog na hrvatski glasio otprilike ovako: Pavle, dođi večeras u osam u onaj isti kafić u kojem smo se upoznali. Imam veliko…

Čitate tu svoju autobiografsku prozu i govorite si, joj kako smo jadni, kako nam je tužan život, ah naše tate... pod zemljom su, ah, jao, naši dragi tate!