Kendrick Lamar

Poptimizam je prevladavajući glazbeni trend ili tendencija 2010-ih u vremenu velikih tehonoloških promjena gdje je sama glazba gurnuta u pozadinu.

Hip-hip i trap kao arhetipovi predstavljaju idealan soundtrack za društvo koje neprekidno i bezglavo pleše na rubu propasti.

Nagovještaj raznolikosti može značiti da jednog dana ono što budemo zvali ''oskarovskim'' nećemo moći baš tako lako predvidjeti.

Cardi B ima više nego dovoljno osobnosti za prestanak prežvakavanja trendova u hip-hopu, no inzistiranjem na instant estetici i nimalo riskantnim marketinškim potezima, teško je očekivati nešto trajnije od ''ovdje i sada''.

Način na koji ljudi konzumiraju sadržaj stalno se mijenja i postaje sve manje ovisan o materijalnoj formi. NME je propustio pravodobno uočiti kako živimo u vremenu fragmentacije te nakon 66 godina prestaje izlaziti u tiskovnom izdanju.

Nisu tu superjunaci ''Black Panther'' ili Kendrick Lamar, nego Disney. Kupnjom Marvela stvorili su kontinuirano sredstvo opojnog šarenila koje svaki put iznova nađe način kako se prikazati važnijim i ozbiljnijim nego što zaista jesu.

Politika u glazbi sama po sebi nema ni snagu ni mogućnosti, a ni tu zadaću promjene, iako ona oduvijek jest ogledalo svijeta. Slika koju to ogledalo najčešće reflektira, u uspješnoj i manje uspješnoj varijanti, jest slika opsjednutosti…