Tit Andronik: Kanibalizam s terapeutskom svrhom
''Tit Andronik'' redatelja mlađe generacije, Igora Vuka Torbice sadrži iskru drskosti i društveno-političkog potencijala bestijalnosti jer su kolonizatori tu…
Aktualno
- Kao i nakon potresa na Banovini, mali ljudi velikog srca korak su ispred institucija
- Natječaj za pjesničku rezidenciju “Vesna Parun” na otoku Zlarinu
- Napokon mi se isplatilo što godinama plaćam pretplatu na HTV
- Čudesne ukrajinske zvijeri i gdje ih naći: černobilske hidre i napad zmaja na Ukrajinu
- Očajna povjesničarka umjetnosti: Testiranje djece može biti kreativno!
- The Tinder Swindler je nešto najtužnije što sam vidio na Netflixu
- Pročitali smo novi Knausgaardov roman. Koliko je drugačiji od “Moje borbe” – i je li uopće?
- Kako je Sergej Trifunović zapišao svoj dio bašte balkanske književnosti
- Tjedni vodič za kulturu: bez kovid potvrda
- Interliber 2021.? Hvala, ali nećemo.
Browsing Tag
Igor Vuk Torbica
Mizantrop postavlja pitanja koja je kazalište zaboravilo zbog zauzetosti oglašavanjem
Molièreov Mizantrop riječkog HNK-a Ivan pl. Zajca složen je, ambivalentan komad kojem mladi redatelj pristupa zrelo, delikatno i bez suviše detalja.
Priče iz bečke šume: Dramaturgija bezlične svakodnevice
Priče iz bečke šume nose poveznicu međuratnoga vremena s današnjicom, prividno blještavilo, javni striptiz u kojem se ne probavlja ništa izvan mjehurića…
Gavelline večeri: u potrazi za indentitetom
31. Gavelline večeri kao da su unaprijed osuđene na umjetnički oskudniji program: ove godine donose svega 11 predstava iz Hrvatske i susjednih država.
Tko je briljirao, a tko podbacio u kazališnoj 2015.
Analize, nabrajanje najboljih ostvarenja i događanja protekle godine bilo u kazalištu, umjetnosti ili osobnome planu medijski su i arhivistički važni.
Mladenačka hrabrost ne pristaje na kompromis tihe pobune
Predstava Hinkemann Zagrebačkog kazališta mladih u postmodernističkoj režiji Igora Vuka Torbice pati od sporosti, ponavljanja i blagog kiča.
Dani satire: Parole, parole!
Pulsiranje potisnutih društvenih istina ili prljavštine ispod svakoga obiteljskog tepiha postaje šabloniziranom matricom (istočno)europskoga kazališta.