Goran Matović

Dijalozi Krleža/Vrkljan slikarev su ulazak u piščeve radne prostore i znak neprekinuta kontinuiteta promišljanja smisla i mogućnosti likovnog izraza.

Brezovec gledatelje dovodi na rub novih dilema u iščitavanju i razumijevanju Glembajevih i sigurno se neće zaustaviti na prizoru Agrokorova tornja.

Brisao je granicu između poezije i života, oslobodio je riječi i stvorio zvukovne obrede. Neumorno je tesao svaki doživljaj i svaku neizgovorenu riječ.

Rugao se skučenu životu, prozivao građane, nagrizao je staro ne bi li izraslo novo klateći se na rubovima i na opasnim granicama.

Ujevićeva poezija snažno je obilježena kozmopolitskom crtom. Otvorena ljudima široka duha koji bez straha žive u dvojbama i sudbinskim pitanjima.

Kada se Rajko Grlić afirmirao kao filmski autor, vratio se Krležinom ''Na rubu pameti''. Fricovim odbijanjem, sve je stalo.

Festival je započeo u noći nastupa hrvatske reprezentacije, u noći bez političkih uzvanika i bez gradskih čelnika i načelnika.

U Krležinom je ženstvu Neva Rošić tražila nešto drugo, nešto što se razlikovalo od dotadašnjih stereotipnih predodžbi - jedan neočekivani prostor slobode.

Prijateljstvo koje se tada razvilo između mladog lektora i slavista te zrelog pjesnika, ostalo je i danas, živi i rađa plodovima.

Sve su glasniji Krležini ''Glasovi iz tmine'' pretočeni u rasprave u interpretaciji akademika Nemeca. Postavlja se pitanje kako danas čitati klasike.