Razvojem mobilne tehnologije posljednjih desetak godina rastao je i novi medijski format – podcast. Premda načelno ima obilježja radijske emisije, radiodrame, talk showa, audio dokumentarca, on je u svim svojim brojnim žanrovima povezan s internetom, prvo s iPodom po kojem je uostalom i dobio ime, pa onda i sa srodnim audioplayereom, a danas poglavito s pametnim telefonima.
Promjena u distribuciji od klasičnih prema novim medijima donijela je i slobodu u prezentaciji i formatu sadržaja, a u ovom se fenomenu odražava i promjena životnih navika pod utjecajem tehnologije. Podcasti su izravna posljedica i svojevrsni paradoks suvremene užurbanosti. Lišeni ograničenja ”slaganja” programa, mogu trajati duže ili kraće od standardne radijske ili televizijske emisije, a za razliku od klasičnih radijskih emisija, uvijek su dostupni te se mogu slušati u pokretu i kao dopuna nekoj rutinskoj aktivnosti.
No, to nije jedini razlog za popularnost tog medija koji trenutačno samo na iTunesu nudi više od pola milijuna naslova i broji višemilijunski auditorij. Podcasti su vrlo često prezentirani u opuštenoj razgovornoj formi ili se probijanjem četvrtog zida obraćaju slušatelju i uvode ga u svoj svijet, posebice u vrlo popularnom podžanru true crime podcasta predvođenog megahitom ”Serial”. Taj neformalni način formatiranja programa omogućuje slušatelju povezivanje sa sadržajem na način koji striktniji programi s jasnijom tehničkom i narativnom strukturom jednostavno ne mogu ponuditi.
Ono što slijedi jest posve osobni izbor podcasta koji se bave glazbenom tematikom. Vrijedi istaknuti kako zbog pitanja autorskih prava podcast uglavnom nije dobar medij za slušanje glazbe, ali je sjajan za produbljivanje znanja preko intervjua, vijesti ili nepoznatih dijelova glazbene industrije i glazbene povijesti.
Premda nije u pitanju isključivo glazbeni šou, riječ je o izvrsnom mjestu za pronalaženje vrlo detaljnih intervjua s nekima od najistaknutijih glazbenika posljednjih četrdesetak godina. Razlog je jednostavan – komičar i voditelj Marc Maron sjajan je u dužoj formi intervjua gdje vrlo često uspostavi puno širu konverzaciju sa sugovornikom od uobičajenih pitanja povezanih s promocijskim ciklusom svježih ostvarenja. Takva ga je sposobnost stvaranja povezanosti sa sugovornikom uostalom i učinila neočekivanom zvijezdom u čiju je garažu na intervju došao čak i Barack Obama dok je bio predsjednik SAD-a.
Neki od vrhunaca njegovih glazbenih intervjua uključuju razgovore s Bruceom Springsteenom, Keithom Richardsom, Davidom Bryneom, ali i istaknutim figurama indie rocka poput kantautorice Joanne Newsom ili kultnim producentom te glazbenikom Steveom Albinijem.
Celebration Rock with Steven Hyden
Glazbeni kritičar Steven Hyden objavio je ove godine izvrsnu knjigu ”Twilight of the Gods: A Journey to the End of Classic Rock”, koja se bavi kreativnim i komercijalnim zalazom ”velike” gitarske glazbe. Celebration Rock nastavlja i proširuje njezinu temu o trenutačnom stanju rock glazbe, novim i kanonskim albumima, ali svemu tome dodaje razgovore s glazbenicima, producentima i glazbenim kritičarima. Hydenov pristup istodobno je analitičan i emotivan te često dubinski, a to se posebno odnosi na višedijelne epizode koje se bave opusom Brucea Springsteena i Pearl Jama. Taj je podcast daleko od puke nostalgije pa tako u nedavnoj epizodi ”Twenty One Pilots vs. Greta Van Fleet” Hyden povezuje današnji način slušanja glazbe preko streaming platformi, malih slušalica i zvučnika laptopa s prevladavajućim nedostatkom agresije, odnosno distorzije u modernoj komercijalnoj glazbi čime označuje upravo medij kao bitan utjecaj na stilski raspon izvođača.
Premda je podcast tek usputna aktivnost kanala The Needle Drop, nemoguće je razgovarati o glazbenom sadržaju na internetu bez Anthonyja Fantana, samoprozvanog ”najzaposlenijeg glazbenog štrebera interneta”. Tijekom posljednjih desetak godina Fantano ne samo da je postao najutjecajniji glazbeni kritičar današnjice na čiji je YouTube kanal preplaćeno za takav tip sadržaja nevjerojatnih 1,6 milijuna ljudi, nego je i neprekidna tvornica recenzija, vijesti, lista, intervjua, eseja i još mnogočega.
Fantanov često pretjerano opisan i analitički stil može ponekad živicirati, ali ga se, baš kao ni njegov najbliži pisani ekvivalent Pitchfork, ne može izbjeći kada je riječ o informiranju o novim izdanjima i trendovima. Njih gotovo u pravilu dobro nanjuši, a to se jasno očitava u njegovu ranom doprinosu popularizaciji izvođača poput Brockhampton ili Death Grips.
Mješanca glazbenoga i true crime podcasta vodi i uređuje glazbenik, scenarist i voditelj Jake Brennan. Sjajno osmišljen i izvrsno produciran, Disgraceland se bavi najtamnijom stranom glazbe u rasponu od agresivnih ispada Briana Jonesa u ranim danima Rolling Stonesa, preko punk rock psihoza G. G. Allina do tragične smrti Marvina Gayea kojeg je upucao vlastiti otac. Brennan sadržaj predstavlja u pripovjednom obliku koji neprekidno, ali i nenadano, miješa prvo i treće lice te se namjerno oslanja na tradicije šund i beat književnosti, povremeno naglašavajući dramatičnije dijelove vlastitom glazbenom podlogom. Visokostilizirani aspekt mogao bi odbiti ponekog slušatelja, ali sudeći po ogromnom interesu za taj još uvijek relativno friški podcast, to je rijedak slučaj. Spajajući priče o glazbenicima koji se ponašaju kao kreteni i posljednjih godina omiljenu crnokroničarsku dokumentaristiku, Brennan je očigledno naišao na još jednu zlatnu žilu originalnog audio sadržaja.
Podcast skladatelja Hrishikesha Hirwaya u konciznom formatu od petnaest do dvadeset minuta donosi razgovore s glazbenicima o nastanku njihovih pojedinih pjesmama. U 150 epizoda prošli su mnogi – od Metallice, R.E.M.-a i Björk do redatelja Johna Carpentera i njegove kultne teme za ”Halloween”. Većina glazbenika više govori o emocionalnim i idejnim korijenima pjesama, nego o samoj strukturi, mada su neke od epizoda podcrtane i demo snimkama koje zorno dočaravaju evoluciju pojedine pjesme. Song Exploder u pitkom i jednostavnom pristupu čini simpatičan uvid u kreativni proces, a često kroz malene detalje iz svakodnevice predstavlja i njegovu demistifikaciju.
Podcast u produkciji Chicago Public Radija ima korijene u rock talk showu koji je jedan od voditelja, glazbeni kritičar Jim DeRogatis, pokrenuo još 1993. Uz taj format, emisija se emitira i na brojnim javnim radiopostajama diljem SAD-a. DeRogatis i njegov kolega Greg Kot seciraju glazbene vijesti, nove i klasične albume. Teme se kreću od relativno konvencionalnih recenzija novih albuma i sjećanja na važne obljetnice do rasprava poput ”gdje se nalazi protestna glazba u 21. stoljeću”. DeRogatis i Kot sve te vrlo različite stvari obrađuju elegantnim pristupom u kojem se vide godine iskustva, ne samo u praćenju glazbe, nego i u medijskom radu.
NPR ima sjajan glazbeni program poput iznimno simpatičnog Tiny Desk Concerts, no njihova multimedijska platforma All Songs Considered nudi sve od intervjua s glazbenicima, preko New Music Friday, emisije u kojoj se predstavljaju albumi objavljeni tog tjedna, do dvadeset četverosatnog streaminga glazbenog programa. Velika preporuka za usputno slušanje, kao i otkrivanje novih izvođača i općenito informiranje o glazbenim vijestima iz svih mogućih žanrova. Sličan, možda pregledniji, ali jednako žanrovski raznovrstan pristup nudi i Popcast New York Timesa.
Switched on Pop zabavan je podcast u kojem muzikolog Nate Sloan i skladatelj Charlie Harding analiziraju pop-pjesme rastavljajući ih na glazbene i tekstualne faktore. Šarmantni i opušteni pristup autora uspijeva tehničke aspekte kompozicije i glazbene produkcije približiti i opisati kao mehanizme i trikove koji pokreću određenu pjesmu i angažiraju slušatelja. Želite li znati koliko točno elemenata Greta Van Fleet uzimaju od Led Zepellin ili kako je ”Sicko Mode” Travisa Scotta povezao Skrillexa i Johna Zorna, riječ je o podcastu za vas.
Talkhouse media počiva na jednoj zanimljivoj dosjetki – izvođači recenziraju i intervjuiraju jedni druge, a to ponekad urodi remek-djelom poput recenzije ”Yeezusa” Kanye Westa koju je dao Lou Reed. No mnogo je češće u pitanju, pogotovo u intervjuima, simpatična razmjena iskustava, ideja i utjecaja između srodnih, a nekad i neobično stilski i generacijski sparenih izvođača.
Ambiciozna serija o povijesti country glazbe s prvom sezonom od četrnaest epizoda predstavlja jedan od najuspješnijih i najhvaljenijih ovogodišnjih podcasta. Autor cijelog projekta je Tyler Mahan Coe, sin poznatog country glazbenika Davida Allana Coea. Naoružan uvidom u industriju od malih nogu, Coe svaku epizodu izlaže s dokumentarističkim zanosom koji uspijeva osvijetliti često zapetljanu, dramatičnu i fascinantnu povijest žanra.
Već prva epizoda sadrži i pokušaj ubojstva, no tematika je šira od pukog senzacionalizma, pa je tako jedna epizoda posvećena misterioznoj karijeri utjecajne pjevačice Bobbie Gentry, druga prokontracepcijskoj pjesmi ”The Pill” Lorette Lynn, dok treća objašnjava nastanak antihipihjevske himne Merlea Haggarda “Okie from Muskogee”. Odlično istražen i sjajno prezentiran, u pitanju je i koristan uvod u često iznimno slojevit i društveno možda neočekivano relevantan svijet najameričkijeg glazbenog žanra.
Hip-hop emisija na YouTubeu i podcastima ima mnogo i iznimno su popularne poput, primjerice video verzije njujorških radio emisija Hot 97 ili The Breakfast Club, ali malo je toga toliko zabavno i nepredvidljivo kao The Joe Budden Podcast bivšeg repera Joea Buddena čijih dvadeset godina u hip-hop industriji čini okosnicu razgovora sa suvoditeljima i gostima. Kitanya Harrison na Mediumu emisiju je vrlo duhovito i točno opisala kao ”hip-hop Bez oduševljenja, molim!”, a slušajući već i jednu nasumično odabranu epizodu jasno je i zašto. Za razliku od većine standardnih emisija koje služe promociji izvođača i analiziranju novih događaja i trendova, Budden nema nikakav filter i često pripovijeda priče iz svoje glazbene prošlosti poput utjecaja Eminema na raspad hip-hop supergrupe Slaughterhouse čiji je bio član i sl.
Emisije su razgovorne i vrlo često lišene jasnog fokusa, ali su isto tako uzdignute nesputanim cinizmom nekoga tko je vidio uspone i padove u glazbenoj industriji. Osim toga, premda se emisija bavi recentnim događajima, ukrašena je i dobrodošlom dozom old school nostalgije čime se također odvaja od konkurencije uvijek posvećene potrazi za najnovijim i najsvježijim.
Karlo Rafaneli