Stojkini novi zubi

ShaneStojki je riknula luda tetka. Nije iza sebe ostavila nikakvo potomstvo. Ako ne računamo ogromnog plišanog medvjeda za kojeg je zadnjih godina zabrijavala da joj je dijete.

Skončala je u nekakvoj socijalnoj ustanovi, suvremenoj verziji ubožnice, tamo negdje iza Dubrave. Njezin nevjenčani suprug trunuo je u nekoj od zagrebačkih bolnica. Zbog nemarnog odnosa prema šećernoj bolesti završio je odrezanih nogu. Takav se nije mogao pobrinuti za pokop Stojkine tetke. Od Stojkinog sjebanog starog također nije bilo vajde. Tako da se sve to oko sprovoda, pokapanja, formulara svalilo na Stojku.

Ali joj se u konačnici isplatilo. Na sebe je prenijela petnaest tisuća kuna s tetkinog računa. Tisuću i pol uložila u je ono što je godinama priželjkivala – otpiljavanje onog svog krivog prednjeg zuba i stavljanje novog: ravnog i bijelog. Pošto je taj novi zub bio bijel kao s reklame, morali su joj izbrusiti i izbijeliti i ostale od kave i cigareta požutjele prednje zube i na njih nabiti snježnobijele krunice. Svota izdatka povećala se na skoro šest tisuća kuna.

Zanimljivo kako je taj njezin novi izgled djelovao na njezinu psihu. Totalno je poletjela, nije više bila onako malodušna, depresivna, sklona višesatnom čitanju knjiga napisanih perom najtežih literarnih smorova ala Stanko Andrić, Ivo Andrić, Luka Bekavac, Miljenko Jergović, Sibila Petlevski, rani Neven Ušumović, Roman Simić i ostali. Te pisce zamijenila je nekom Algoritmovom čik lit bljuzgom. Rekla je da sad s novim zubima napokon želi počet živjet pravi, puni život. Od zubarke je uzela otisak s onim svojim krivim zubom da je trajno podsjeća iz kakve se nakaze pretvorila u pristalu djevojku. Nitko je više neće moć zvat Maca Ajkulica niti joj vani na klupi pružat pivsku bocu da je otvori tim krivim zubom.

S tim otiskom prijašnjeg zubala Stojka me dosta podsjetila na Karverovu priču Perje u kojoj je neka krivozuba kućanica napravila to isto, pa je na vitrinu postavila taj otisak s krivim zubima i pokazivala ga gostima. Odurno. Vidjelo se da bi Stojka baš mogla lagano ispaliti na mozak. Očito se to događa svima koji naglo naprave neke korekcije na svom tijelu. Promijeni im se i osobnost.

Otkad je dobila te nove prednje zube, prestala mi se javljati. Ne znam kad bih je i vidio da je slučajno nisam sreo dok je kupovala novu robu u Berški u Evenju Molu. Gledala me nekako zgađeno. Ali nije propustila široko mi se osmijehnut svojim novim zubima. Valjda joj je to već postao tik. To konjsko iskezivanje novih zubiju.

Raspizidilo me to što me gledala svisoka… Kao da ju je u butiku presrelo zadnje govno. To sam joj otvoreno i spočitnuo. Na što je ona odvratila:

– Pronašla sam novu sebe… Lijepu. Više se ne moram stidjet osmijeha. Ja sam i postala depresivka jer se zbog krivih zubi nikad nisam mogla prirodno nasmijati bez straha da će mi poput ajkuline peraje iz mora izvirit taj zub i skrenut na mene pljusak pošalica, poruga. Zato sam se valjda i zakačila za svu tu turobnu, crnovalnu književnost ala Mirko Kovač, Živojin Pavlović, Sartre. Mrzila sam čitat humorističke romane jer sam zamrzila smijeh. Smijeh je za mene značio pokazivanje krivog zuba!

– Ti si totalno pukla…

– Ne… Sad se tek vraćam sebi. Zbog tog krivog zuba sam i završavala sa sjebanim tipovima s taloga društva… Ti si ogledni primjer tog mog samokažnjavanja… Mislila sam da s takvim zubima ne zaslužujem niti mogu naći boljeg… A stalno sam osjećala da sam za nešto puno bolje… Ali taj zub me kao neko teško sidro na gusarskom brodu stalno povlačio natrag dolje prema muljevitom dnu u koje su zabodeni takvi neki, kao ti… Pristala sam biti s karikaturom… Da, ti si karikatura… Kao one seljačine iz Tomićevih romana. Provincijalac koji se doklataro u Zagreb. Veličanstveni Poskok s malim poskokom! To je taj jedini i vječni hrvatski humor… Naši i vaši. Stipe u gostima… Jadno! Ne želim se više suspregnuto smijuljit takvim sranjima sad kad imam nove zube! Želim nešto bolje… Nisu mi više smiješni provincijalni tipovi kao ti… Više me ne nasmijavaš… Sad me samo podsjećaš na što sam spala zbog svoje dentalne mane… Sad ću se radije podat nekom simpatičnom zagrebačkom poštaru kao Sara Stanić u reklami za Evo teve, nego tebi! – provalilo je iz Stojke.

Ostao sam zgromljen. Nisam mogao vjerovat da sam čuo to što sam upravo čuo. Plakalo mi se od muke. Kao da je ona moja stara, krivozuba Stojka zauvijek nestala… A ova nova… Djelovala mi je kao da kroz nju progovara onaj demon Bob iz Twin Peaksa. Užasan osjećaj. Dohvatio sam poveću žlicu za navlačenje cipela, ispružio je prema Stojki i maltene zavapio:

– Iskrivi si s ovim ponovo taj svoj očnjak… Sve bih dao da ponovo, dok te ljubim, mogu o njega, kao o hrđavu konzervu, rasjeći jezik… Vrati mi se, ljubavi, onakva kakva si bila…

Ona je uzela tu polmetarsku žlicu za cipele. Položila mi ju je na tjeme kao viteški mač.

– Evo, imenujem te da mi od sad budeš vječni sluga, meni princezi od Evenju Mola – vrckavo će.

Ona, koja do sad nije baš bila nešto feministički osviještena, postala je sad s tim novim zubalom ideal svake feministkinje. Žlicom od cipela podčinila je sebi muškarca, napravila od njega svog slugu. To sam joj i rekao. Nakon čega se ona opet nasmijala od uha do uha i rekla:

– Ali meni nitko neće moć prigovarat da sam postala feministkinja zbog ružnoće… Baš naprotiv, postala sam feministkinja zbog naglo zadobivene ljepote – samodopadno će.

Nikad je nisam vidio tako samouvjerenu. Shvatio sam da je nepovratno gubim. Morat ću se jebeno potrudit da je zadržim, napravit od sebe nešto.

Književna Groupie

KUPI GROUPIE ZA 69 KUNA! Naruči Književnu Groupie, kultnu knjigu Pavla Svirca, o kojemuu superlativima piše i The Guardian, i plati je po akcijskoj cijeni od 69 kuna. Komplet od oba nastavka, (na genijalnih i zabavnih 520 stranica), sad je dostupno za samo 139 kuna, a uz besplatnu ekspresnu dostavu poklanjamo i zgodni arteistov blokić. Naruči na info@arteist.hr!

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...