Što se čita na jarunskoj nudističkoj plaži

Vođen reporterskim instinktom, na biciklu sam se po nasipu odvezao na jarunsku nudističku plažu.

I prije sam često prolazio pored nje, ali nikad nisam skupio hrabrosti osunčati se tamo među golaćima, pokazati pred njima vlastitu stražnjicu, penis, mošnje. Ovaj put snagu mi je dalo to što sam od redakcije imao naručenu seriju tekstova o tome što na plaži čitaju zagrebački nudisti.

Novinarstvo je dobra stvar, ulijeva ti tu neku sigurnost, spreman si na sve, samo da dobiješ materijal za dobar tekst koji te neće smarati dok ga kucaš na laptopu, nego će rečenice, nauljene intrigantnom temom, curiti same od sebe kao znoj sa trbuha pretilog nudista.

Bicikl sam zavezao za drvo i sa mini-diktafonom, u majici i kratkim traper hlačama, spustio sam se na plažu na kojoj je ležalo petnaestak ljudi. Prevladavali su muškarci, od srednjih dvadesetih pa do najviše, staračke dobi. Shvatio sam da sam zaboravio ručnik.

Smjestio sam se na samom rubu plaže, pomalo uprljanom perjem i izmetinama riječnih galebova. Odmah sam zapazio; ta dobro zakrivena plaža na velikom jezeru nije baš najbolje održavana. Golaćima kao da nije nešto pretjerano stalo do ljepote okoliša. Pa da, iskonska priroda nije uređena poput engleskih vrtova, ona je divlja, razbujala, baš poput nagih tijela tih golišavaca pored mene; gotovo nitko nije bio depiliran.

Nakon skoro petominutnog oklijevanja, teške nelagode, naglo sam svukao hlače sa sebe, potegao sam ih zajedno s gaćama. Tek na popodnevnom suncu shvatio sam koliko sam bijel i neosunčan. To me postidjelo, baš kao i neka skoro pa pretjerana sklupčanost spolnog organa. Shvatio sam da mi je i stražnjica previše otromboljila od sjedenja za prijenosnim, novinarskim laptopom kojeg sam nakon dugih moljakanja i pregovaranja uspio ishoditi od redakcije.

Instiktivno sam dlanom prekrio spolovilo i time djelovao još grotesknije. Vidjelo se iz aviona da sam jebeni nudistički početnik. Kroz glavu mi je prostrujilo da sam se puno bolje trebao pripremiti za ovaj terenski zadatak… Zašto nisam pročitao seriju tekstova Igora Mandića o nudizmu? Uletio sam u ovo kao bivol u kupine… Ništa u životu nije jednostavno. Za sve treba jebena priprema, tesanje, proučavanje, vježba. Čak i za izdrkani odlazak na nudističku plažu.

Bilo mi je skroz jasno da ovaj put sigurno  neću doći do materijala za tekst “Što se čita na jarunskoj nudističkoj plaži”. Grozničavo sam preletio pogledom po ispruženim tijelima golišana, i krajičkom oka zamijetio da jedna postarija žena, grudi razlivenih skoro sve do iznad pupka, u ruci drži nekakvu brošuricu koja je isto tako kao besplatni seksi oglasnik, mogla biti i zbirka poezije Dinka Telećana “Iza”. Nisam se imao snage približavati i provjeravati naslov i autora.

Nabrzinu sam natrag navukao gaće i hlače i ko zadnji šupak se pokupio s plaže. Dok sam iza grmlja odvezivao bicikl, napeto sam osluškivao hoće li tko od nudista smijehom ili kakvom porugom prokomentirati moj neslavni dolazak u njihovu oazu u kojoj i najintimniji dijelovi tijela imaju pravo na sunčanje; penis je ravnopravan s glavom.

Možda je nudizam jedino istinsko ljevičarstvo, umovao sam, okrećući pedale u smjeru nasipa. Pomislio sam da bih od toga mogao sastaviti esej za časopis Tvrđa i ishoditi neke dodatne pare. Onda bi mi se možda ovo pedaliranje do Jaruna isplatilo.

Ali neću odustati od svoje serije članaka sa nudističke plaže! Sljedeći put doći ću puno bolje pripremljen. Možda u međuvremenu pronađem neku mast za bubrenje penisa; to bi me svakako dodatno ispunilo samopouzdanjem.

Željko Špoljar

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More